Vidi kôd stranice O pjesničkom umijeću

[[Datoteka:Aristotle Poetica page 1.png|mini|[[Aristotel]]ova ''Poetika'' na [[grčki jezik|grčkom]], naslovnica iz [[1837.]]]]

'''Poetika''' ili '''O pjesničkom umijeću''' jedno je od najpoznatijih [[Aristotel]]ovih djela koje u 26 glava govori o pjesništvu, analizira ga, svrstava i opisuje.
'''Poetika''' se može zamisliti kao učenje koje se razvija od razmatranja opće prirode [[književnost]]i, preko analize pojedinačnog književnog djela do razmatranja književnih vrsta kao posebnih oblika unutar kojih se ostvaruje svako pojedinačno [[književno djelo]].
Od svog osnutka bijaše zamišljena kao "o pjesničkom umijeću kao takvom i o pojedinim njegovim oblicima", što je rečeno u uvodu [[Aristotel]]ove ''Poetike''.
[[Književnost]] se razvija u nizu oblikovanja posebnih oblika književnih vrsta, stoga je proučavanje načela oblikovanja od vrlo velike važnosti i za razumijevanje književnosti u cjelini i za razumijevanje načina na koji se unutar svake vrste oblikuju pojedinačna književna djela.
Taj se dio teorije književnosti naziva poetika.
Proučavanje književnih djela pretpostavlja određeno načelno razmatranje prirode književnosti, a iz tog shvaćanja proizlazi i shvaćanje osobina pojedinih književnih djela, odnosno proučavanje načina kako se književna djela mogu analizirati.


== Predmet djela ==

[[Aristotel]] dijeli poeziju na tri vrste: [[tragedija|tragediju]], [[komedija|komediju]] i [[ep|epsko pjesništvo]]. Središte u ''Poetici'' ima tragedija, a drugo Aristotelovo djelo u čijem je središtu komedija izgubljeno je. Postoje nagađanja da je tzv. ''[[Tractatus coislinianus]]'' predložak za Aristotelove lekcije o tom predmetu ili bilješke [[filozofija|filozofa]] aristotelovske tradicije. Sačuvani tekst ''Poetike'' vjerojatno nije u cjelini, a postojeći su najvjerojatnije prepisali njegovi učenici.

Središte ''Poetike'' jest njegova analiza [[tragedija|tragedije]] koju definira kao oponašanje ozbiljne i cjelovite radnje primjerene veličine ukrašenim govorom i to svakom od vrsta ukrašavanja posebno u odgovarajućim njezinim dijelovima. ''Poetika'' zajedno s ''[[Retorika (Aristotel)|Retorikom]]'' čini Aristotelov rad o [[estetika|estetici]].

== Sadržaj ==

=== Temelji pjesničkog umijeća ===

'''Oponašanje''' se ostvaruje sredstvom, predmetom i načinom. Sredstvo je oponašanje u [[tragedija|tragediji]] i [[ep]]skom pjesništvu kao [[ritam (glazba)|ritam]], [[govor]] i [[melodija]], pojedinačno ili pomiješano. Predmet su oponašanja [[ljudi]] u akciji, bića koja djeluju; oni su bolji od nas, lošiji od nas ili poput nas; tragedija prikazuje ljude bolje od nas, a [[komedija]] ljude lošije od nas. Način može biti pripovijedanje kao govor kroz [[usta]] drugog, govorenje u vlastito [[ime]] bez ikakve promjene ili pak prikazivanjem oponašatelja koji rade i djelaju.

'''Pjesničko umijeće''' nastaje iz dvaju uzroka. Ovisno o tumačenju, postoje dva rješenja. Prvi jest da su to [[nagon]] za oponašanjem te uživanje u promatranju oponašanja kao kreativni i konzumentski stav, a drugi da je prvi dvojni uzrok, a da je drugi prirođena ljudska sklonost prema ritmu i melodiji. Nadareni pak iz improvizacija stvaraju pjesničko umijeće. Uzvišeniji pišu [[himan|himne]] i enkomije te poslije tragedije, a prostiji rugalice, poslije komedije.

=== Tragedija ===

[[Datoteka:Melpomene Louvre.jpg|mini|[[Muza]] [[Melpomena]] s tragičnom [[maska|maskom]]]]
[[Datoteka:ThéatreEpidaure.jpg|mini|[[Kazalište]] u [[Epidaur]]u]]

'''[[Tragedija]]''' ima sve što ima [[ep]], ali ep nema sve što ima tragedija. Šest je strukturalnih elemenata tragedije:
* [[fabula]] (sklop događanja)
* [[karakter]]i (značaji likova)
* [[dikcija]] (priopćavanje [[riječ]]ima)
* misli (govori u kojima se štogod dokazuje ili se priopćava opći stav)
*skladanje napjeva (najznačajniji vanjski ukras)
* vizualni dio predstave (najmanje svojstven pjesničkom umijeću).
Najvažniji je sastav događanja, fabula; tragedija nije oponašanje [[ljudi]] nego oponašanje njihova života.

Kvantitativni (tj. kompozicijski) su dijelovi tragedije:
* [[prolog (tragedija)|prolog]] – dio tragedije prije ulazne [[pjesma|pjesme]] kora
* [[epizodij]] – dio tragedije između korskih pjesama
* [[egzod]] – dio tragedije poslije kojih nema korskih pjesama
* [[kor]]ski dio.

Zaplet je dio koji seže od početka priče do prizora prije obrata u sreću ili nesreću, a rasplet od početka obrata do kraja [[drama|drame]]. Rasplet mora proizlaziti fabule, a ako se nelogičnost ne može izbjeći, najbolje ju je ostaviti izvan drame.

Tragedije možemo podijeliti na sljedeće:
* isprepletene (potpuno se sastoje od obrata i prepoznavanja)
* tragedije patnji
* tragedije karaktera
* jednostavne tragedije.

==== Fabula ====

Dva su najvažnija strukturalna elementa '''[[fabula|fabule]]''' – [[peripetija]] (obrat radnje prema vjerojatnosti ili nužnosti, suprotno od onoga što je dotad rečeno) i [[prepoznavanje]] (obrat iz neznanja u znanje, u stanje neprijateljstva ili bliskosti).

Fabula mora biti potpuna i jedinstvena, a pjesnikov zadatak nije pripovijedati o stvarnim događajima, nego o onome što bi se moglo očekivati da će se dogoditi, što je vjerojatno ili nužno. Fabula mora biti kompleksna te oponašati strašne i dirljive događaje. Čestiti [[ljudi]] ne smiju padati iz sreće u nesreći, opaki ne smiju padati iz nesreće u sreću, najbolje je izabrati prosječne ljude za [[lik]]ove, koji se ne ističu, a u nesreću padaju zbog pogreške. Strašna djela trebali bi činiti bliski ljudi, a najbolje je kad se djelo izvrši u neznanju, da bi potom uslijedilo prepoznavanje. [[Karakter]]i moraju biti dobro izgrađeni te otkrivati opredjeljenje, moraju biti primjereni i slični nama te, najvažnije, dosljedni - čak i ako je karakter nedosljedan, mora biti dosljedno nedosljedan. U fabuli je vizualni dojam najmanje bitan.

==== Prepoznavanje ====

[[Datoteka:Rembrandt Harmensz. van Rijn 013.jpg|mini|220px|[[Rembrandt]]: [[Aristotel]] pred [[Homer]]ovom bistom<small>; u ''Poetici'' Aristotel hvali Homera kao božanstvenog [[ep]]skog pjesnika</small>]]

Bitne su sljedeće vrste [[prepoznavanje|prepoznavanja]]:
* prepoznavanje pomoću [[znak]]ova; najmanje umjetnička, pjesnici se služe prirođenim ili kasnije stečenim znakovima poput ožiljaka ili posjedovanih predmeta (mpr. [[Odisej]]ev ožiljak)
* prepoznavanje koje osmišlja pjesnik posebno za tu prigodu
* prepoznavanje po sjećanju (npr. [[Odisej]] na [[Alkinoj]]evu dvoru)
* prepoznavanje po zaključivanju (npr. [[Elektra (Atrida)|Elektra]] i [[Orest (mitologija)|Orest]])
* prepoznavanje koje nastaje iz razvoja događaja, zbog vjerojatnosti; umjetnički najbolja prepoznavanja (npr. [[Edip]])

=== Ep i tragedija ===

[[Ep]]sko pjesništvo treba da ima iste vrste kao i [[tragedija]] (jednostavan, složen, karakteran, patnički) te strukturalne dijelove (osim vizualnog dijela i skladanja) - obrate, prepoznavanja, tragičnost, misli i dikciju.

Za ep je najbolji junački [[heksametar]], najstaloženiji i najdostojanstveniji [[stih]], pogodan za razne neobične [[riječ]]i i [[metafora|metafore]], dok su drugi stihovi, poput [[Jamb (književnost)|jampskog trimetra]] i [[trohej|trohejskog tetrametra]] puni pokreta za [[ples]] i oponašanje radnje.

U epu se jednim pogledom može obuhvatiti cijela radnja, ali za razliku od tragedije, ima i istovremenost (različitih [[epizoda]]!).

Tragedija ima sve što ima ep, ali i [[glazba|glazbu]], jasnoću te jedinstvenost, a također ima i funkciju umijeća - stvaranje užitka nakon tragedije, pobuđivanje sažaljenja i [[strah]]a te osjećaj [[katarza|katarze]], duhovnog pročišćenja.

== Vanjske poveznice ==

* [http://www.perseus.tufts.edu/cgi-bin/ptext?lookup=Aristot.+Poet.+1447a Poetika u izvorniku] {{gr}}
* [http://onlinebooks.library.upenn.edu/webbin/gutbook/lookup?num=1974 Poetics, Samuel Henry Butcher] {{eng oznaka}}
* [http://nevmenandr.net/poetica/1447a8.php Paralelni prijevodi poetike] {{ru}} {{eng oznaka}} {{fr}}

== Izvori ==

* [[Aristotel]]: '''O pjesničkom umijeću'''; preveo Zdeslav Dukat, Školska knjiga, [[Zagreb]], 2005.



[[Kategorija:Filozofska djela]]