Vidi kôd stranice Portal:Povijest/Arhiva biografija

{{Članak2
|naslov =Mohandas Karamchand Gandhi (7. siječnja 2007. - 12. siječnja 2007.)
|tekst=[[Slika:Gandhi smiling 1942.jpg|left|150px|'''Mohandas Karamchand Gandhi''']]
'''Mohandas Karamchand Gandhi''' ([[Porbandar]], [[2. listopada]] [[1869]]. - [[New Delhi]] [[30. siječnja]] [[1948]].), [[Indija|indijski]] političar

Indijski nacionalistički vođa koji se izborio za nezavisnost [[Indija|Indije]] putem nenasilne [[Revolucija|revolucije]]. Gandhi, znan i kao Mahatma Gandhi, rođen je u [[Hinduizam|hinduskoj]] obitelji u mjestu Porbandar u današnjoj državi [[Gujarat]] dana 2. listopada [[1869]]. godine. Studirao je pravo na sveučilištu u [[London]]u. Nakon što je [[1891]]. završio studij prava (1889. - 1891.) Gandhi se vratio u Indiju i pokušao raditi u struci, ali u tome nije imao uspjeha. Dvije godine kasnije indijska tvrtka koja je imala poslovne odnose s Južnom [[Afrika|Afrikom]] zaposlila ga je kao svog pravnog savjetnika u uredu u [[Durban]]u.

Kada je došao u Durban Gandhi je otkrio kako ga tamo smatraju pripadnikom niže rase. Istovremeno je bio zapanjen nijekanjem građanskih i političkih sloboda indijskih imigranata u Južnoj Africi. To ga je potaklo da se pridruži borbi za priznavanje osnovnih ljudskih prava za Indijce. Gandhi je ostao u Južnoj Africi 20 godina, često vrijeme provodeći u zatvoru. Godine [[1896]]. napali su ga i pretukli Južnoafrikanci. Od tada se zalaže za politiku pasivnog otpora i nekooperacije s južnoafričkim vlastima. Djelom mu je za takvu vrstu politike uzor bio [[Rusija|ruski]] pisac [[Lav Tolstoj]], koji je na Gandhija imao značajan utjecaj. Uzor je također pronašao i u djelima [[SAD|američkog]] pisca iz [[19. stoljeće|19. stoljeća]] [[Henry David Thoreau|Henrya Davida Thoreaua]]. Posebice u djelima u kojima on piše o [[Krist]]ovima učenjima, napose u djelu ''Građanski neposluh''. Gandhi je smatrao kako su izrazi pasivni otpor i građanska neposlušnost neadekvatni za njegove svrhe te je on pronašao drugi izraz - [[Satyagraha]]. Za vrijeme [[Burski rat|Burskoga rata]] Gandhi je organizirao sanitetsku jedinicu unutar britanske vojske i zapovijedao istom. Nakon rata vratio se borbi za prava Indijaca. Godine [[1910]]. osnovao je Gandhi farmu, blizu [[Johannesburg]]a, kooperacijsku koloniju za Indijce. Četiri godine poslije ([[1914]].) južnoafrička vlada učinila je bitne ustupke Gandhijevim zahtjevima, kao npr. priznavanje indijskih brakova. Kada je završio svoje djelovanje u Južnoj Africi vratio se u Indiju. Po povratku u domovinu aktivirao se u indijskoj politici [[1919]]. godine i pretvorio prijašnji nedjelotvorni Indijski nacionalni kongres u moćnu masovnu organizaciju te postao vođa borbe za samostalnu Indiju...

<p align=right><small>'''[[Mahatma Gandhi|<font color="black">Više ...]]''' -- '''[[Portal:Povijest/Arhiva biografija|<font color="black">Arhiva]]''' -- '''[[Portal:Povijest/Predlaganje biografija|<font color="black">Predloži i ti biografiju]]'''</small>}}


{{Članak2
|naslov=Benedict Arnold (12. siječnja 2007. - 22. siječnja 2007.)
|tekst=[[Image:Benedict Arnold.jpg|150px|left|Benedict Arnold]]
'''Benedict Arnold''' ([[14. siječnja]] [[1741]]. - [[14. lipnja]] [[1801]].) bio je general američke vojske tijekom Američkog rata za neovisnost. Najpoznatiji je po zavjeri za predaju američke utvrde [[West Point]] Britancima tijekom [[Američki rat za neovisnost|Američkog rata za neovisnost]].

Arnold se istaknuo kao heroj na počecima rata. Njegova lukavost i hrabrost kod Utvrde [[Ticonderoga]] [[1775]], pohod na [[Kanada|Kanadu]], napad na [[Montreal]] i opsada [[Quebec]]a,
bitka kod otoka Valcour na Jezeru Champlain [[1776]], Bitka kod Danburyja i Ridgefielda nakon čega je promaknut u Generala Bojnika i na kraju u Bitci kod Saratoge 1777. Unatoč tome, Benedict Arnold se odlučno protivio odluci kongresa da napravi savezništvo sa [[Francuska|Francuskom]].

Nezadovoljan ponajprije uvredama Kongresa (bez obzira na duljinu njegova radnog staža i njegova postignuća, kongres ga nije promaknuo, nego je promaknuo brigadne generale koje su imali veze u kongresu). Patio je od velikih dugovanja jer je praktički sve vojne operacije na početku rata financirao on. Bio je i pritisnut kod kuće od svoje druge žene [[Peggy Shipen]] britanske lojalistice i Arnold je odlučio prebjeći na britansku stranu.

U rujnu [[1780]], napravio je svoje vlastite sheme koja bi, ako se uspije provesti, dala Britancima područje oko rijeke Hudson i prepolovila [[SAD|Ameriku]] na dva dijela. Plan je bio ometan, ali je Arnold uspio pobjeći u [[New York]] gdje su se nalazile britanske trupe. Za svoju izdaju bio je nagrađen sa statusom generalnog brigadira i sa smanjenom nagradom od 6000 funta.

Benedict Arnold rodio se kao treće dijete u njegovoj obitelji u [[Norwichu]], [[Connecticut]] [[1741]]. Dobio je ime po svom pradjedu, jednom od prvih guvernera [[Rhode Island]]a, koji je bio jako cijenjen u obitelji. Jedino su on i njegova sestra Hannah doživjeli odraslu dob, dok je ostale ubila [[žuta groznica]] (izuzev jednog brata koji je umro nepoznatim razlogom). 

Arnoldova obitelj financijski je dobro stajala sve dok Arnoldov otac nije napravio nekoliko poslovnih dogovora koji ih su uvukli u dugove. Kada se to dogodilo, njegov otac se okrenuo alkoholu kao riješenju. Zbog velikih dugova, Arnold se s 14 godina morao ispisati iz škole jer roditelji više nisu mogli podmiriti dugove...

<p align=right><small>'''[[Benedict Arnold|<font color="black">Više ...]]''' -- '''[[Portal:Povijest/Arhiva biografija|<font color="black">Arhiva]]''' -- '''[[Portal:Povijest/Predlaganje biografija|<font color="black">Predloži i ti biografiju]]'''</small>}}

{{Članak2
|naslov=Gavrilo Princip (22. siječnja 2007. - 21. veljače 2007.)
|tekst=[[Slika:Gavrilloprincip.jpg|left|150px|'''Gavrilo Princip''']]
'''Gavrilo Princip''' ([[srpski jezik|srp]]. '''Гаврило Принцип''', [[Obljaj]], [[25. srpnja]] [[1894]]. - [[Theresienstadt]], [[28. travnja]] [[1918]].), atentator na Franju Ferdinanda

Gavrilo Princip, sin poštara, rođen je u lipnju 1894. godine u mjestu Obljaj kod [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]]. Bio je jedno od devetero djece, od kojih je jedno umrlo u djetinstvo. Njegovo zdravlje od najranije je dobi bilo problematično i patio je od [[Tuberkuloza|tuberkuloze]]. U [[Sarajevo|Sarajevu]] je pohađao Trgovačku školu, a potom gimnaziju. Iz šestog razreda gimnazije isključen je iz škole zbog veze s jednom učeničkom protuaustrijskom organizacijom. U svibnju [[1912]]. preselio se u [[Beograd]] gdje je nastavio školovanje i stupio u vezu s tajnom organizacijom <!-- stara verzija:[[Crna ruka]]. -->[[Mlada Bosna]]{{Nedostaje izvor}}. Naredne dvije godine većinu svog vremena provodio je s drugim nacionalistima u planiranju ujedinjenja Bosne i Hercegovine i Srbije. Za vrijeme [[Prvi balkanski rat|Prvog balkanskog rata]] prijavio se u Srpsku vojsku kao dragovoljac ali je odbijen.

Kada je objavljeno da će nadvojvoda Franjo Ferdinand naslijediti prijestolje Austro-Ugarske te da će posjetiti Sarajevo u lipnju [[1914]]. [[Dragutin Dimitrijević]], šef obavještajne službe u srpskoj vojsci i čelnik Crne ruke, poslao je tri čovjeka - Gavrila Principa, [[Trifko Grabež|Trifka Grabeža]] i [[Nedeljko Čabrinović|Nedeljka Čabrinovića]] u Sarajevo da izvrše atentat. Svakom je dao pištolj, dvije bombe i malu količinu [[cijanid]]a. Naime, bilo je im je naređeno da izvrše samoubojstvo nakon što nadvojvoda bude ubijen jer je Dragutinu Dimitrijeviću bilo od izuzetne važnosti da nitko ne preživi kako bi time eleminirao svaku mogućnost da priznaju kako je ubojstvo organizirano. Gavrilo Princip i Trifko Grabež patili su od tuberkuloze i bili su svjesni kako neće još dugo poživjeti te su stoga bili voljni dati svoj život za svoj politički cilj - nezavisnost Bosne i Hercegovine od [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]]. Po dolasku u Sarajevo zavjerenici su se pridružili ostalim sudionicima zavjere: Muhamedu Mehmedbašiću, Danilu Iliću, Vasi Čubriloviću, Cvijetku Popoviću, Mišku Jovanoviću i Veljku Čubriloviću.

U subotu [[28. lipnja]] [[1914]]. godine Franjo Ferdinand i Sofija von Chotkovato vlakom su stigli u Sarajevo. General [[Oskar Potiorek]], guverner provincije Bosne i Hercegovine čekao ih je na kolodovoru kako bi ih odveo na primanje u Gradsku vijećnicu. U prvom autobomilu vozili su se Fehrim Čurčić, sarajevski gradonačelnik i dr Gerde, načelnik policije. Franjo Ferdinand i Sofija von Chotkovato bili su u drugom automobilu s Oskarom Potiorekom i grofom von Harrachom. Krov automobila bio je spušten kako bi okupljena gomila imala što bolji pogled na ugledne goste. Nekoliko pripadnika Crne ruke čekalo je duž rute kojom će proći Franjo Ferdinand. Svakome od njih bilo je zapovijeđeno da ubije Franju Ferdinanda kada dođe do mjesta gdje se nalaze. Prvi zavjerenik Muhamed Mehmedbašić, koji je stajao ispred zgrade Austro-mađarske banke, nije pucao kada je naišlo vozilo. Kasnije na suđenju izjavio je kako je ispred njega stajao policajac te se bojao da će ga uhapsiti prije nego što ispali hitac. Naredni atentator je bio Nedeljko Čabrinović. Oko 10:15 bacio je bombu na nadvojvodino vozilo. Međutim, vozač koji je vidio kako nešto leti prema vozilu ubrzao je te je bomba eksplodirala ispod kotača...

<p align=right><small>'''[[Gavrilo Princip|<font color="black">Više ...]]''' -- '''[[Portal:Povijest/Arhiva biografija|<font color="black">Arhiva]]''' -- '''[[Portal:Povijest/Predlaganje biografija|<font color="black">Predloži i ti biografiju]]'''</small>
}}

{{Članak2
|naslov=Heinrich Lutipold Himmler (21. veljače 2007. - 2. travnja 2007.)
|tekst=

'''Heinrich Lutipold Himmler''' ([[München]], [[7. listopada]] [[1990]]. u 3:30 - [[Lüneburg]], [[23. svibnja]] [[1945]]. u 11:14) je bio zapovjednik [[SS]]-a i [[Gestapo|Gestapa]], te jedan od najmoćnijih ljudi nacističke [[Njemačka|Njemačke]].

Himmler je postao jedan od glavnih organizatora [[Holokaust]]a. Kao osnivač i nadležni u [[Nacizam|Nacističkim]] [[koncentracijski logori|koncentracijskim logorima]] i ''[[Schutzstaffel#Einsatzgruppen|Einsatzgruppen]]'' odredima smrti, Himmler je imao svu oblast da implemetira genocid između 6 i 12 miliuna ljudi na industrijskoj skali. Taj genocid odnosio se pretežito na [[Židovi|židove]], ali i druge rase, nacionalonosti i uvjete s kojima se nije slagala [[Nacizam|nacistička]] ideologija, ali za genocid koristio se i "posebni tretman" (''Sonderbehandlung'') kao ubojstva u [[Plinska komora|plinskim komorama]].

Prije [[Operacija Barbarossa|invazije Rusije]] [[1941]]., Himmler je počeo pripremati svoj [[SS]] na rat za istrebljenje sila poznatih kao ''[[Judeo-boljševizam]]''. Himmler, kojemu je uvijek bilo drago povlačiti paralelu između [[Treći Reich|Trećeg Reicha]] i [[Srednji vijek|sredjeg vijeka]], usporedio je invaziju sa [[Križarski ratovi|križarskim ratovima]]. Skupljao je dobrovoljce iz cijele Europe, uključujući i [[Danci|Dance]], [[Norvežani|Norvežane]], [[Šveđani|Šveđane]], [[Nizozemci|Nizozemce]], [[Belgijanci|Belgijance]], [[Francuska|Francuze]] i [[Španjolci|Španjolce]], a poslije invazije i [[Ukrajinci|Ukrajince]], [[Latvijci|Latvijce]], [[Litvanci|Litvance]] i [[Estonci|Estonce]], privlačeći nenjemačke dobrovoljce objaviši paneuropski križarski pohod radi obrane tradicionalnih vrijednosti Stare Europe od „Bezbožnih boljševičkih hordi“. Ti „dobrovoljci“ iz okupiranih sovjetskih teritorija zapravo su bili kolaboracijski policajci pritisnuti u ''[[Waffen SS]]'' kada je njihovu rodnu domovinu pokorila [[Crvena Armija]]. Sve dok su bili zaposleni protiv sovjetskih trupa, ponašali su se fanatično, ne očekivajući nikakvu milost ako bi bili zarobljeni. No, kada su bili zaposleni protiv Zapadnih Saveznika, više su težili predaji. Regruti ''[[Waffen SS]]-a'' u Zapadnoj i Sjevernoj Europi bili su strašno neuspješni.

Godine [[1942]]., [[Reinhard Heydrich]], Himmlerova desna ruka, ubijen je u [[Prag]]u nakon napada Českih specijalnih postrojbi. Himmler je odmah uzvratio udarac, naredivši ubojstvo svih muškaraca u češkom selu [[Lidice]] gdje su vojnici pobjegli.

Godine [[1943]]., Himmler je postao [[Ministarstvo unutarnjih poslova|ministar unutarnjih poslova]]. To je u mnogoćemu bila ''[[Pirova pobjeda]]''. Himmler je mislio iskoristiti svoju novu poziciju da bi obrnuo aneksaciju civilnih službi od strane stranačkih tijela, tako da ostvari svoj dugoročni san da dobije kontrolu nad ne-Gestapo policijom. Tu beznandnu aspiaciju lako je srušio [[Martin Bormann]], [[Hitler]]ov tajnik i partijski kancelar. Taj Himmlerov pokušaj izazvao je malo nezadovoljstva i kod samog [[Hitler]]a, čiji je dugotrajni prezir prema tradicionalnim civilnim službama činio temelj nacističkog administrativnog mišljenja. Himmler je učinio i mnogo gore stvari kada je dobio poziciju vođe ''[[Ersatzheer]]a'' (Zamjenske vojske, vidi ispod) i pokušao iskoristiti svoju ovlast i u vojne i u policijske svrhe tako što bi im „smjestio“ automoatsku članstvo u [[SS]]-u svim policajcima i onda ih „premjestio“ u ''[[Waffen SS]]''. Himmler je u to doba bio na rubu vješanja, no Bromann nije bio dovoljno brz u dodavanju užeta, te je prvobitno tiho prešutio u neodgovornosti, sve dok nisu izbili bijesni protesti, onda uništavajući shemu ostavivši Himmlera bez mnogo zasluga, i uništavajući njegov i SS-ov odnos sa policijom...

<p align=right><small>'''[[Henirich Himmler|<font color="black">Više ...]]''' -- '''[[Portal:Povijest/Arhiva biografija|<font color="black">Arhiva]]''' -- '''[[Portal:Povijest/Predlaganje biografija|<font color="black">Predloži i ti biografiju]]'''</small>}}

{{Članak2
|naslov=Tjedan 14
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/14, 2007.}}}}

{{Članak2
|naslov=Tjedan 15
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/15, 2007.}}}}

{{Članak2
|naslov=Tjedan 16
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/16, 2007.}}}}

{{Članak2
|naslov=Tjedan 17
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/17, 2007.}}}}

{{Članak2
|naslov=Tjedan 18
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/18, 2007.}}}}

{{Članak2
|naslov=Tjedan 19
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/19, 2007.}}}}

{{Članak2
|naslov=Tjedan 20
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/20, 2007.}}}}

{{Članak2
|naslov=Tjedan 21
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/21, 2007.}}}}

{{Članak2
|naslov=Tjedan 22
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/22, 2007.}}}}

{{Članak2
|naslov=Tjedan 23
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/23, 2007.}}}}

{{Članak2
|naslov=Tjedan 24
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/24, 2007.}}}}

{{Članak2
|naslov=Tjedan 25
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/25, 2007.}}}}

{{Članak2
|naslov=Tjedan 26
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/26, 2007.}}}}

{{Članak2
|naslov=Tjedan 27
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/27, 2007.}}}}

{{Članak2
|naslov=Tjedan 28
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/28, 2007.}}}}

{{Članak2
|naslov=Tjedan 29
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/29, 2007.}}}}

{{Članak2
|naslov=Tjedan 30
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/30, 2007.}}}}

{{Članak2
|naslov=Tjedan 31
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/31, 2007.}}}}

{{Članak2
|naslov=Tjedan 32
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/32, 2007.}}}}

{{Članak2
|naslov=Tjedan 33
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/33, 2007.}}}}

{{Članak2
|naslov=Tjedan 34
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/34, 2007.}}}}

{{Članak2
|naslov=Tjedan 35
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/35, 2007.}}}}

{{Članak2
|naslov=Tjedan 36
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/36, 2007.}}}}

{{Članak2
|naslov=Tjedan 37
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/37, 2007.}}}}


{{Članak2
|naslov=Tjedan 38
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/38, 2007.}}}}

{{Članak2
|naslov=Tjedan 39
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/39, 2007.}}}}

{{Članak2
|naslov=Tjedan 40
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/40, 2007.}}}}

{{Članak2
|naslov=Tjedan 41
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/41, 2007.}}}}

{{Članak2
|naslov=Tjedan 42
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/42, 2007.}}}}

{{Članak2
|naslov=Tjedan 43
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/43, 2007.}}}}

{{Članak2
|naslov=Tjedan 44
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/44, 2007.}}}}

{{Članak2
|naslov=Tjedan 45
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/45, 2007.}}}}

{{Članak2
|naslov=Tjedan 46
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/46, 2007.}}}}

{{Članak2
|naslov=Tjedan 47
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/47, 2007.}}}}

{{Članak2
|naslov=Tjedan 48
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/48, 2007.}}}}

{{Članak2
|naslov=Tjedan 49
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/49, 2007.}}}}

{{Članak2
|naslov=Tjedan 50
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/50, 2007.}}}}

{{Članak2
|naslov=Tjedan 51
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/51, 2007.}}}}

{{Članak2
|naslov=Tjedan 52
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/52, 2007.}}}}

==2008.==

{{Članak2
|naslov=Mjesec 4
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/04, 2008.}}}}

{{Članak2
|naslov=Mjesec 5
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/05, 2008.}}}}

{{Članak2
|naslov=Mjesec 6
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/06, 2008.}}}}

{{Članak2
|naslov=Mjesec 7
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/07, 2008.}}}}

{{Članak2
|naslov=Mjesec 8
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/08, 2008.}}}}

{{Članak2
|naslov=Mjesec 9
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/09, 2008.}}}}

{{Članak2
|naslov=Mjesec 10
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/10, 2008.}}}}

{{Članak2
|naslov=Mjesec 11
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/11, 2008.}}}}

{{Članak2
|naslov=Mjesec 12
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/12, 2008.}}}}


== 2020. ==
{{Članak2
|naslov=[[Portal:Povijest/Izabrana biografija/5, 2020.|Mjesec 5]]
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/5, 2020.}}}}
{{Članak2
|naslov=[[Portal:Povijest/Izabrana biografija/6, 2020.|Mjesec 6]]
|tekst={{Portal:Povijest/Izabrana biografija/6, 2020.}}}}

== Izvori ==
{{izvori}}