Izvorni kod stranice Kupidon

{{Grčka božanstva
| bgcolour      = aqua
| name          = Kupidon
| image         = Eros bow Musei Capitolini MC410.jpg
| imagesize     = 250px
| caption       = Kupidon naoružan strijelom
| druga_imena   =
| epiteti  = 
| latinski  ='''Cupido'''
| Bog/boginja čega   = Bog požude, erotske ljubavi, privlačnosti i naklonosti
| roditelji     = [[Mars (mitologija)|Mars]] i [[Venera (mitologija)|Venera]]
| mesto_rođenja       = 
| brak    = [[Psiha (mitologija)|Psiha]]
| posvećene_životinje   = dupin
| posvećene_biljke    = 
| deca = [[Voluptas]] ("Naslada")
| kultovi  = 
| svetilišta       = 
| simboli       =   [[luk i strijela]]
| pratioci         = 
| posvećen_dan            = 
| posvećena_planeta   =
| blagoslovi     = 
| prokletstva  = 
| u_drugim_religijama  = [[Eros]] u [[Grčka mitologija|grčkoj mitologiji]]
}}
'''Kupidon''' ({{lang-lat|Cupido}}, "žudnja“) bio je, u [[Rimska mitologija|rimskoj mitologiji]], bog [[požuda|požude]], erotske ljubavi, privlačnosti i naklonosti. Često je prikazivan kao sin božice ljubavi [[Venera (mitologija)|Venere]] i boga rata [[Mars (mitologija)|Marsa]]. Na [[Latinski jezik|latinskom]] je poznat i kao ''Amor'' ("Ljubav"). Njegov je [[Stara Grčka|grčki]] pandan bog [[Eros]].<ref name="Lar">''Larousse Desk Reference Encyclopedia'', [[The Book People]], Haydock, 1995, str. 215.</ref> Iako je Eros u klasičnoj [[Grčka umjetnost|grčkoj umjetnosti]] općenito prikazan kao vitki mladić s krilima, tijekom [[Helenizam|helenističkog razdoblja]] sve je češće predstavljan kao bucmasti dječak. U to su mu vrijeme pridodati [[luk i strijela]], koji predstavljaju njegov izvor moći: osoba, ili čak božanstvo, koju bi Amorova strelica pogodila, bila je ispunjena nekontroliranom žudnjom. U [[mit]]ovima je Kupidon sporedni lik koji uglavnom služi za pokretanje radnje. On je glavni lik samo u priči o [[Amor i Psiha|Kupidonu i Psihi]], kada biva ranjen vlastitim oružjem te prolazi kroz iskušenje ljubavi. Iako se o njemu ne pričaju druge veće priče, njegova je tradicija bogata poetskim temama i vizualnim scenarijima, kao što su krilatica "Ljubav pobjeđuje sve" te kazne i muke koje Kupidon zadaje kao odmazdu. Njegove su moći slične, premda ne i identične, moćima [[Kamadeva|Kamadeve]], [[Hinduizam|hinduističkog]] boga ljudske ljubavi.

U umjetnosti se Kupidon često pojavljuje predstavljen u više likova nazvanih '''Amores''' ili, u kasnijoj terminologiji povijesti umjetnosti, kao ''amorini'', što je ekvivalent grčkim [[eroti]]ma. Kupidoni su čest motiv [[Rimska umjetnost|rimske umjetnosti]] i kasnije zapadnoevropske [[Klasicizam|klasicističke]] umjetnosti. U 15. stoljeću ikonografija Amora počinje se razlikovati od ranijih predstava Kupidona kao nagog dječaka.

Kupidon je bio popularan lik i u [[Srednji vijek|srednjem vijeku]], kada je pod [[Kršćanstvo|kršćanskim]] utjecajem često imao dvojaku prirodu kao Nebeska i Zemaljska ljubav. U [[Renesansa|renesansi]] mu je obnovljeni interes za [[Antička filozofija|antičku filozofiju]] dodijelio složena [[Alegorija|alegorijska]] značenja. U suvremenoj popularnoj kulturi Kupidon je prikazan kako povlači [[Luk (oružje)|luk]] kako bi potaknuo romantičnu ljubav, često kao ikona [[Valentinovo|Valentinova]].<ref>Ovaj je uvod temeljen na: ''The Classical Tradition'', edited by Anthony Grafton, Glenn W. Most, and Salvatore Settis ([[Harvard University Press]], 2010), s.v. "Cupid", str. 244–246.</ref>

==Etimologija==
Ime ''Cupīdō'' ("strasna želja", "žudnja") izvedeno je iz latinskog glagola ''cupiō'', ''cupiere'' ("željeti"), koji potječe od [[Italski jezici|protoitalskog]] korena ''*kupi'', ''*kupei'' ("željeti"), a ovo pak od [[Protoindoevropski jezik|protoindoeuropskog]] ''*kup(e)i'' ("drhtati, željeti").{{Sfn|de Vaan|2008|loc=str. 155}}

==Porijeklo i rođenje==
[[Datoteka:Duquesnoy Cupid prewar photo.jpg|thumb|''Kupidon teše svoj luk'' (1620-e), [[François Duquesnoy]], [[Bode Museum]], [[Berlin]]]]
[[Stari Rim|Rimljani]] su za Kupidona u svojoj [[Rimska književnost|književnosti]] i [[Rimska umjetnost|umjetnosti]] reinterpretirali mitove i koncepte koji se odnose na grčkog boga [[Eros]]a, a srednjovjekovni i renesansni mitografi slobodno povezuju ova dva božanstva. U grčkoj tradiciji, Eros je imao dvojaku, kontradiktornu genealogiju. Bio je među [[Primordijalni elementi|iskonskim bogovima]], koji su nastali nespolno; nakon njegove generacije, božanstva su rađana u muško-ženskim zajednicama.<ref>Leonard Muellner, ''The Anger of Achilles: ''Mễnis'', u: in ''Greek Epic'' (Cornell University Press, 1996), str. 57–58.</ref><ref>[[Jean-Pierre Vernant]], "One ... Two ... Three: Erōs," in ''Before Sexuality: The Construction of Erotic Experience in the Ancient Greek World'' ([[Princeton University Press]], 1990), str. 467.</ref> U [[Heziod]]ovoj ''[[Teogonija|Teogoniji]]'' stariji su samo [[Kaos (mitologija)|Kaos]] i [[Geja]] (Zemlja). Prije postojanja rodne dihotomije, Eros je funkcionirao tako što je činio da entiteti odvoje od sebe ono što su već sadržavali.<ref>[[Jean-Pierre Vernant]], "One ... Two ... Three: Erōs," u: ''Before Sexuality: The Construction of Erotic Experience in the Ancient Greek World'' (Princeton University Press, 1990), str. 465 sqq.</ref>

Istodobno, Eros, koji je prikazivan kao dječak ili vitak mladić, smatran je djetetom nekog božanskog para, čiji se identitet razlikovao ovisno o izvoru. Utjecajni renesansni mitograf [[Natale Conti]] započeo je svoje poglavlje o Kupidonu/Erosu izjavivši da sami Grci nisu sigurni u njegovo porijeklo: Nebo i Zemlja <ref>[[Sapfo]], fragment 31.</ref> [[Ares]] i [[Afrodita]],<ref>[[Simonid Kejanin]], fragment 54.</ref> [[Nikta|Noć]] i [[Etar (mitologija)|Etar]],<ref>[[Akuzilaj]], ''[[Fragmente der griechischen Historiker]]'', 1A 3 frg. 6C.</ref> ili [[Erida|Razdor]] i [[Zefir]].<ref>[[Alkej iz Mitilene]], fragment 13. Citati [[Antika|antičkih]] izvora iz Contija navedeni su prema: John Mulryan & Steven Brown, "Natale Conti's ''Mythologiae'' Books I–V" (Arizona Center for Medieval and Renaissance Studies, 2006), vol. 1, str. 332.</ref> Grčki putopisac [[Pauzanija (geograf)|Pauzanija]], primjećuje Conti, proturječi sebi govoreći u jednom trenutku da je Eros pozdravio Afroditin dolazak na svijet, a u drugom da je Eros bio sin Afrodite i najmlađi od svih bogova.<ref>Natale Conti, ''Mythologiae'', IV, 14.</ref>

U [[Rimska književnost|rimskoj književnosti]] Kupidon se obično tretira kao [[Venera (mitologija)|Venerin]] sin bez spominjanja oca. [[Senekine tragedije|Pseudo-Senekina tragedija]] ''[[Oktavija (tragedija)|Oktavija]]'' kaže da je [[Vulkan (mitologija)|Vulkan]], kao suprug Venere, otac Kupidonov.<ref>''Oktavija'', stih 560.</ref> Međutim, [[Ciceron]] kaže da su postojala tri Kupidona, kao i tri Venere: prvi je Kupidon bio sin [[Merkur (mitologija)|Merkura]] i [[Dijana (mitologija)|Dijane]], drugi Merkura i druge Venere, a treći [[Mars (mitologija)|Marsa]] i treće Venere. Ovaj posljednji Kupidon bio je ekvivalent [[Anteros]]u, "Protuljubavi", jednom od Erota, bogova koji utjelovljuju aspekte ljubavi.<ref>[[Ciceron]], ''[[O prirodi bogova]]'', III, 59-60.</ref> Ti višestruki Kupidoni, koji su bogato zastupljeni na umjetničkim djelima, predstavljaju dekorativni izraz ovih sve brojnijih vrsta ljubavi i želja. Tijekom [[Engleska renesansa|engleske renesanse]] [[Christopher Marlowe]] pisao je o "deset tisuća Kupidona"; u svadbenoj [[Maskarada (razvrstavanje)|maskaradi]] [[Ben Jonson|Bena Jonsona]] ''Hymenaei'', "tisuću raznobojnih ljubavi ... poskakuje po bračnoj sobi".<ref>M.T. Jones-Davies and Ton Hoenselaars, introduction to ''Masque of Cupids'', edited and annotated by John Jowett, u: ''Thomas Middleton: The Collected Works'' ([[Oxford University Press]], 2007), str. 1031.</ref>

U kasnijoj klasičnoj tradiciji Kupidon se najčešće smatrao sinom Venere i Marsa, čija je ljubavna veza predstavljala [[Alegorija|alegoriju]] [[Ljubav]]i i [[Rat]]a.<ref name="Cupid-p244">''The Classical Tradition'', s.v. "Cupid", str. 244.</ref> Dvojnost između iskonskog i spolno začetog Erosa uklapala se u [[Filozofija|filozofske]] koncepte Nebeske i Zemaljske ljubavi čak i u [[Kršćanstvo|kršćanskom]] dobu.<ref>''The Classical Tradition'', s.v. "Cupid", p. 244.</ref>

==Atributi i teme==
[[Datoteka:Piero della Francesca - Cupid Blindfolded - WGA17587.jpg|thumb|upright|left|Kupidon s povezom preko očiju i naoružan lukom i strijelom (1452/66), [[Piero della Francesca]]]]
[[Datoteka:Edme Bouchardon, Cupid, 1744, NGA 41708.jpg|thumb|right|''Cupid'' (1744), [[Edme Bouchardon]], [[National Gallery of Art]]]]
Kupidon je prikazan kao krilat, navodno zato što su ljubavnici nestabilni i lako mijenjaju mišljenje, te kao dječak, jer je [[ljubav]] iracionalna. Njegovi su simboli [[strijela]] i [[baklja]], "jer ljubav ranjava i pali srce". Ti su atributi i njihova interpretacija uspostavljeni u [[Kasna antika|kasnoj antici]], kao što je sažeo [[Isidor Seviljski]] (umro 636. n.e.) u svojim ''[[Etimologije (Isidor Seviljski)|Etimologijama]]''.<ref>[[Isidor Seviljski]], ''Etimologije'', VIII, 11, 80.</ref> Kupidon je također ponekad prikazan s povezom preko očiju i opisan kao slijep, ne toliko u smislu da ne posjeduje osjetilo [[vid]]a – koliko u smislu ljubavnih treptaja i proizvoljnosti. Kao što je opisao [[Shakespeare]] u ''[[San ljetne noći|Snu ljetne noći]]'' (1590-te):<ref>Geoffrey Miles, ''Classical Mythology in English Literature: A Critical Anthology'' (Routledge, 1999), str. 24.</ref>
[[Datoteka:Bertel Thorvaldsen - Cupid.jpg|thumb|upright|Kupidonov kip, [[Bertel Thorvaldsen]]]]
{{izdvojeni citat|<poem>Ljubav ne vidi očima, već dušom
i zato se krilati Kupidon slika kao slijep.
Nit' ljubavna duša ikakvog okusa ima;
s krilima i bez očiju srlja bez zastoja.
I zato se ljubav djetetom naziva
jer u svom se izboru tako često prevari.<ref>Shakespeare, ''A Midsummer Night's Dream'', I, 1, 234–239.</ref></poem>}}

U [[Botticelli]]jevoj ''[[Primavera (Botticelli)|Alegoriji proljeća]]'' (1482), na [[Talijanski jezik|talijanskom]] poznatoj kao ''La primavera'', Kupidon je predstavljen s povezom preko očiju dok ispaljuje strijelu iz svog luka iznad središnje figure, božice [[Venera (mitologija)|Venere]].<ref>Jennifer Speake and [[Thomas G. Bergin]], entry on "Cupid," ''Encyclopedia of the Renaissance and the Reformation'' (Market House Books, rev. ed. 2004), str. 129.</ref>

Osobito u [[Rimska umjetnost|rimskoj umjetnosti]], Kupidoni su često prikazani s voćem, životinjama ili atributima [[Horae|gidišnjih doba]] ili boga [[Vino|vina]] [[Dioniz]]a, čime se simbolizira reprodukcijska moć Zemlje.<ref>Jean Sorabella, "A Roman Sarcophagus and Its Patron," ''Metropolitan Museum Journal'' 36 (2001), str. 75.</ref>

S obzirom na sve ove asocijacije, smatra se da Kupidon dijeli neka obilježja s [[Hinduizam|hinduističkim]] bogom [[Kamadeva|Kamadevom]].<ref>{{cite book |author=Roshen Dalal |author-link=Roshen Dalal |title=Hinduism: An Alphabetical Guide |url=https://books.google.com/books?id=zrk0AwAAQBAJ |publisher=[[Penguin Books]] |date=2014|isbn=9788184752779 }} Entry: "Kama"</ref>

===Kupidonove strijele===
[[Datoteka:Roman de la Rose f. 13r (The god of love shoots an arrow at the lover).jpg|thumb|left|Bog ljubavi (Kupidon) ispaljuje strijelu na zaljubljenog čovjeka. IZ 14-vijekovnog teksta ''[[Roman de la Rose|Romana o ruži]]''.]]
Kupidon nosi dvije vrste strijela ili strelica, jednu s oštrim zlatnim vrhom, a drugu s tupim olovnim vrhom. Osobu ranjenu zlatnom strelicom ispunjava nekontrolirana želja, ali ona koju pogodi olovo osjeća odbojnost i samo želi pobjeći. Upotrebu ovih strelica opisao je rimski pjesnik [[Ovidije]] u prvoj knjizi svojih ''[[Metamorfoze|Pretvorbi]]''. Kad se [[Apolon]] izruguje Kupidonu kao lošijem strijelcu, Kupidon ga gađa zlatnom strelicom, ali olovom pogađa predmet Apolonove želje, [[Nimfe|nimfu]] [[Dafna (mitologija)|Dafnu]]. Bježeći od neželjene Apolonove požude, Dafna se moli svom ocu, riječnom bogu [[Penej]]u, koji je pretvara u [[lovor]], drvo posvećeno Apolonu. To je prva od nekoliko Apolonovih neuspješnih ili tragičnih ljubavi.<ref>[[Ovidije]], ''[[Metamorfoze]]'', I, 463–473.</ref>

Jedna varijacija ovog mita nalazi se u ''[[The Kingis Quair]]'', pjesmi iz 15. stoljeća koja se pripisuje [[Škotska|škotskom]] kralju [[James I od Škotske|Jamesu I.]] i u kojoj Kupidon ima tri strelice: zlatnu, za nježno "udaranje" koje se lako izliječi, srebrnu za rađanje jače ljubavne želje i čeličnu za ljubavnu ranu koja nikad ne zaraste.<ref>''[[The Kingis Quair]]'', stihovi 92–99; [[Walter W. Skeat]], ''Chaucerian and Other Pieces'' (Oxford University Press, 1897, 1935), sup. vol., note 1315, str. 551.</ref>

===Kupidon i pčele===
[[Datoteka:Cranach, Cupid Complaining to Venus.jpg|thumb|upright|''Kupidon kradljivac meda'', [[Lucas Cranach Stariji]].]]
U priči o Kupidonu kao kradljivcu [[med]]a, malog boga ubole su [[pčele]] jer je ukrao med iz njihove košnice. On plače i trči svojoj majci Veneri,<ref>Susan Youens, ''Hugo Wolf and His Mörike Songs'' (Cambridge University Press, 2004), str. 118: "Kad plačući trči majci Veneri".</ref> žaleći se da tako malo stvorenje kao što je pčela ne bi trebalo da može nanijeti tako bolne rane. Venera se nasmije i ukaže na poetsku pravdu: i on je malen, a opet zadaje ubod ljubavi.

Ta je priča prvi put ispričana o Erosu u [[Teokrit]]ovim ''Idilama'' (3. stoljeće pne.).<ref>[[Teokrit]], ''Idile'', 19. Također se pojavljuje i u [[Anacreontea|anakreontskom pjesništvu]].</ref> Tijekom [[Renesansa|renesanse]] prikazana je mnogo puta i u umjetnosti i u poeziji. Ta je tema predstavljala kraj poetskog kruga ''[[Amoretti]]ja'' (1595) [[Edmund Spenser|Edmunda Spensera]],<ref>Jane Kingsley-Smith, ''Cupid in Early Modern Literature and Culture'' ([[Cambridge University Press]], 2010), str. 12.</ref> i dala motiv za najmanje dvadeset djela [[Lucas Cranach Stariji|Lucasa Cranacha Starijeg]] i njegove radionice.<ref>Charles Sterling ''et al.'', ''Fifteenth- to Eighteenth-Century European Paintings in the Robert Lehman Collection: France, Central Europe, The Netherlands, Spain, and Great Britain'' ([[Metropolitan Museum of Art]], 1998), str. 43–44.</ref> Njemački pjesnik i [[Klasična filologija|klasičar]] Karl Philipp Conz (1762-1827) priču je oblikovao kao ''[[Schadenfreude]]'' ("uživanje u tuđoj boli") u pjesmi istog naslova.<ref>Youens, ''Hugo Wolf and His Mörike Songs'', str. 119.</ref>  U verziji [[Gotthold Ephraim Lessing|Gottholda Ephraima Lessinga]], pisca njemačkog [[Prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljstva]], ubod pčele pretvara i samog Kupidona u pčelu:

<blockquote>Ovim je ubodom Amor postao mudriji.<br>Neumorni prevarant<br>smislio je drugi plan bitke:<br>vrebao je ispod karanfila i ruža<br>i kad je im je pčela radilica prišla,<br>poletio je kao pčela i ubod joj zadao.<ref>Gotthold Ephraim Lessing, ''Die Biene''; Youens, ''Hugo Wolf and His Mörike Songs'', str. 119.</ref></blockquote>

Prikaz Kupidona kao pčele dio je složene tradicije poetskih slika koja je u vezi s cvijetom mladosti, ubodom ljubavi kao defloracije i meda kao izljeva ljubavi.<ref>Youens, ''Hugo Wolf and His Mörike Songs'', str. 117–120.</ref>
[[Datoteka:Herculaneum - Lyre and Cupids.jpg|thumb|upright|Kupidoni sviraju na liri, [[Rimska umjetnost|rimska freska]] iz [[Herkulanej]]a.]]

===Kupidon i dupini===
I u [[Antika|antičkoj]] i u kasnijoj umjetnosti Kupidon je često prikazan kako jaše na [[dupin]]u. Na drevnim rimskim [[Sarkofag|sarkofazima]] ta slika možda predstavlja [[Metempsihoza|putovanje duše]], što je izvorno povezano s [[Dionizijske misterije|dionizijskom religijom.]]<ref>Janet Huskinson, ''Roman Children's Sarcophagi: Their Decoration and Its Social Significance'' ([[Oxford University Press]], 1996), ''passim''; Joan P. Alcock, "''Pisces in Britannia'': The Eating and Portrayal of Fish in Roman Britain," u: ''Fish: Food from the Waters. Proceedings of the Oxford Symposium on Food and Cookery 1997'' (Prospect Books, 1998), str. 25.</ref> [[Mozaik]] iz [[Rimska Britanija|poznorimske Britanije]] prikazuje povorku dupina i morskih ptica koja izranja iz ušća morskog boga [[Neptun (mitologija)|Neptuna]] i penje se do Kupidona. Jedno od tumačenja ove [[Alegorija|alegorije]] jest da Neptun predstavlja porijeklo duše u materiji od koje je nastao život, a Kupidon trijumfira kao željena sudbina duše.<ref>Dominic Perring, "'Gnosticism' in Fourth-Century Britain: The Frampton Mosaics Reconsidered", ''Britannia'' 34 (2003), str. 108.</ref>

U drugim kontekstima, Kupidon s dupinom ponavlja se kao razigrani motiv, kao na vrtnim kipovima u [[Pompeji]]ma koji prikazuju dupina kako spašava Kupidona iz hobotnice ili Kupidona koji drži dupina. Dupin, koji je često fantastično razrađen, može se konstruirati kao izljev za fontanu.<ref>Anthony King, "Mammals: Evidence from Wall Paintings, Sculpture, Mosaics, Faunal Remains, and Ancient Literary Sources," in ''The Natural History of Pompeii'' (Cambridge University Press, 2002), str. 419–420.</ref> Na modernoj fontani u [[Palazzo Vecchio]] u talijanskom gradu [[Firenca|Firenci]] Kupidon je, kako se čini, predstavljen kako davi dupina.<ref>"Archaeological News," ''American Journal of Archaeology'' 11.2 (1896), str. 304.</ref>

Dupini su u antici često bili prikazivani kao prijateljski nastrojeni prema ljudima, a sam dupin mogao bi predstavljati naklonost. [[Plinije Stariji]] bilježi priču o dupinu u [[Puteoli]]ju koji na leđima preko jezera nosi dječaka kako bi svaki dan išao u školu; kada je dječak umro, dupin se rastužio.<ref>Plinije Stariji, ''[[Historia Naturalis|Prirodoslovna pitanja]]'', IX, 8, 24; Alcock, ''Pisces in Britannia''," str. 25.</ref>

U [[Erotika|erotskim]] scenama iz mitologije, slika Kupidona koji jaše na dupinu možda dočarava to kako se ljubav brzo kreće,<ref>Marietta Cambareri & Peter Fusco, opis kataloga za Veneru i Kupidona, ''Italian and Spanish Sculpture: Catalogue of the J. Paul Getty Museum Collection'' (Getty Publications, 2002), str. 62.</ref> ili slika Kupidona koji jaše na morskoj zvijeri može predstavljati ohrabrujuću sigurnost u divljoj ljubavnoj vožnji.<ref>Thomas Puttfarken, ''Titian and Tragic Painting: Aristotle's Poetics And the Rise of the Modern Artist'' ([[Yale University Press]], 2005), str. 174.</ref> Kupidon koji jaše dupine može se naći i na scenama koje prikazuju vjenčanje Neptuna i [[Amfitrita|Amfitrite]] ili Neptunov trijumf, poznat i kao morski ''[[thiasos]]''.

===Demon razvrata===
Kako bi mitove prilagodili [[Kršćanstvo|kršćanskoj]] upotrebi, [[Srednji vijek|srednjovjekovni]] su ih mitografi tumačili s pomoću [[moral]]nih [[alegorija]]. Prema tom gledištu, Kupidon bi se mogao promatrati kao "demon razvrata".<ref>''Daemon fornicationis'' kod [[Isidor Seviljski|Isidora Seviljskog]], ''moechiae daemon'' kod [[Teodulf Orleanski|Teodulfa Orleanskog]]; Jane Chance, ''Medieval Mythography: From Roman North Africa to the School of Chartres, A.D. 433–1177'' (University Press of Florida, 1994), str. 129 sqq, osobito str. 138.</ref> Inovativni [[Teodulf Orleanski]], koji je pisao za vladavine [[Karlo Veliki|Karla Velikog]], reinterpretirao je Kupidona kao zavodljivu, ali zlonamjernu figuru koja iskorištava žudnju da bi ljude uvukao u alegorijski podzemni svijet poroka.<ref>[[Teodulf Orleanski]], ''De libris'', ''carmen'' 45; Chance, ''Medieval Mythography,'' str. 133.</ref> Za Teodulfa, Kupidonov [[tobolac]] simbolizira izopačeni um, njegov [[Luk (oružje)|luk]] je lukavstvo, [[Strijela|strijele]] su otrov, a [[baklja]] je plamteća strast. Bilo je prikladno prikazati ga [[Nagost|nagog]], kako se ne bi prikrila njegova obmana i zlo.<ref>[[Teodulf Orleanski]], ''De libris'' 37–38; Chance, ''Medieval Mythography,'' str. 137, 156, 585. Slična su gledišta iskazivali i [[Drugi vatikanski mitograf]] (II 46/35) i [[Remigije iz Auxerrea]], ''Komentar uz [[Marcijan Kapela|Marcijana Kapelu]]'', VII,22.</ref>

===Usnuli Kupidon===
[[Datoteka:WLA vanda Sleeping Cupid.jpg|thumb|upright=1.3|right|Brončani ''Usnuli Kupidon'' na lavljoj koži (1635–1640), postpisan s ''F,'' temeljen na mramoru koji se pripisuje [[Praksitel]]u.]]
Usnuli Kupidon postao je simbol odsutne ili klonule ljubavi u [[Renesansna književnost|renesansnoj poeziji]] i [[Renesansna umetnost|umjetnosti]], uključujući i [[Michelangelo]]vog ''[[Kupidon (Michelangelo)|Usnulog Kupidona]]'' iz 1496. godine, koji je danas izgubljen.<ref>"Cupid," ''The Classical Tradition,'' str. 245; Stefania Macioe, "Caravaggio and the Role of Classical Models," u: ''The Rediscovery of Antiquity: The Role of the Artist'' (Collegium Hyperboreum, 2003), str. 437–438.</ref> Antički primjerak bio je u to doba poznat po opisima kod antičkih pisaca, a barem jedan sačuvani primjerak bio je izložen u vrtu skulptura [[Lorenzo de' Medici|Lorenza de' Medicija]] od 1488. godine.<ref>Rona Goffen, ''Renaissance Rivals: Michelangelo, Leonardo, Raphael, Titian'' (Yale University Press, 2002, 2004), str. 95.</ref> U 1. stoljeću nove ere [[Plinije Stariji]] opisao je dvije [[mramor]]ne verzije Kupidona (Erosa), jednu u [[Tespija]]ma i jednu nagu u [[Parium|Pariju]], gdje je taj kip bio umrljani predmet erotske fascinacije.<ref>[[Plinije Stariji]], ''[[Naturalis historia|Prirodoslovna pitanja]]'', XXXVI, 22, opisuje ga usporedo s [[Afrodita Knidska|Knidskom Venerom]] kako u njezinoj plemenitosti, tako i u nepravdi koju je pretrpjela, jer se određeni uglednik [[Rodos]]a u nju zaljubio i ostavio vidljivim trag svoje ljubavi ''(vestigium amoris)''; Goffen, ''Renaissance Rivals,'' str. 96.</ref>

[[Michelangelo Buonarotti|Michelangelovo]] djelo bilo je važno za uspostavljanje ugleda mladog umjetnika, koji je tada imao samo dvadeset godina. Na zahtjev svog zaštitnika, povećao je njegovu vrijednost namjerno čineći da izgleda "antikno",<ref>Deborah Parker, ''Michelangelo and the Art of Letter Writing'' ([[Cambridge University Press]], 2010), str. 11.</ref> stvarajući tako "svoju najzloglasniju laž".<ref>Goffen, ''Renaissance Rivals'', str. 95.</ref> Nakon što je priznao prevaru, ''Usnuli Kupidon'' izložen je kao dokaz njegove virtuoznosti uz drevni mramor, pripisan [[Praksitel]]u, koji prikazuje Kupidona kako spava na lavjoj koži.<ref>Estelle Lingo, ''François Duquesnoy and the Greek Ideal'' (Yale University Press, 2007), str. 61.</ref>

U poeziji [[Giambattista Marino|Giambattiste Marina]] (umro 1625) slika usnulog Kupidona ili Amora predstavlja bezbrižnost ljubavi u krilu nerada. [[Madrigal]] njegovog književnog suparnika [[Gasparo Murtola|Gaspara Murtole]] poticao je umjetnike da slikaju ovu temu. Katalog djela iz antike koje je sakupila obitelj [[Mattei]], zaštitnici [[Caravaggio|Caravaggia]], uključivao je skice usnulih kupidona na temelju skulpture iz [[Hram Venere Ericine|hrama Venere Ericine]] u [[Rim]]u. Caravaggio, čija je djela Murtola opisivao, prihvatio je izazov svojim ''[[Usnuli Kupidon (Caravaggio)|Usnulim Kupidonom]]'' iz 1608. godine, uznemirujućim prikazom nezdravog, nepokretnog djeteta sa "žutom kožom, rumenim obrazima, plavičastim usnama i ušima, mršavim prsima i natečenim trbuhom, potrošenim mišićima i upaljenim zglobovima ". Smatra se da je model bolovao od [[Juvenilni idiopatski artritis|maloljetničkog reumatoidnog artritisa]].<ref>John L. Varriano, ''Caravaggio'' (Penn State Press, 2006), str. 57, 130.</ref> Caravaggiovog usnulog Kupidona na [[Freska|fresci]] je ponovno osmislio [[Giovanni da San Giovanni]], a tema se ponavljala tijekom rimskog i talijanskog rada tog razdoblja.<ref>Macioe, "Caravaggio and the Role of Classical Models," str. 436–438.</ref>
[[Datoteka:Amor Vincet Omnia.jpg|thumb|upright|[[Amor Vincit Omnia (Caravaggio)|Caravaggiov ''Amor Vincit Omnia'']].]]

===''Ljubav pobjeđuje sve''===
Ranije u svojoj karijeri, Caravaggio je provocirao suvremenu osjetljivost svojom "seksualno provokativnom i antiintelektualnom" ''Pobjedničkom ljubavi'', poznatom i kao ''Ljubav pobjeđuje sve'' ''([[Amor vincit omnia (Caravaggio)|Amor vincit omnia]])'', u kojoj drski nagi Kupidon gazi ambleme kulture i erudicije koje predstavljaju [[Glazba|glazbu]], [[Arhitektura|arhitekturu]], [[ratovanje]] i [[znanost]].<ref>Varriano, ''Caravaggio'', str. 22, 123.</ref>

Ta krilatica potječe od [[Rimska književnost|rimskog pjesnika]] [[Vergilije|Vergilija]], koji je pisao krajem 1. stoljeća pne. Njegova zbirka ''[[Ekloge|Ekloga]]'' završava onim što bi mogla biti njegova najpoznatija linija:<ref>David R. Slavitt, ''Eclogues and Georgics of Virgil'' (Johns Hopkins University Press, 1971, 1990), str. xvii.</ref><blockquote>''Omnia vincit Amor: et nos cedamus Amori.''<br>Ljubav pobjeđuje sve, i stoga predajmo se Ljubavi svi.<ref>[[Vergilije]], ''Ekloge'', X, 69.</ref></blockquote>

Ta je tema prikazivana i kao [[Rimski trijumf|trijumf]] Kupidonov, kao u [[Petrarka|Petrarkinim]] ''[[Trijumfi (Petrarka)|Trijumfima]]''.<ref>Aldo S. Bernardo, ''Petrarch, Laura, and the Triumphs'' (State University of New York, 1974), p. 102ff.; Varriano, ''Caravaggio'', str. 123.</ref>

==Kupidon u rimskoj religiji==
[[Datoteka:Altar Mars Venus Massimo n4.jpg|thumb|left|Fragmentarna baza žrtvenika Venere i Marsa, na kojoj se vide kupidoni koji rukuju oružjem i kočijama boga rata, iz vremena [[Trajan]]ove vladavine (98-117. g. n.e.).]]
Rimski Kupidon bio je bog koji je utjelovljivao žudnju, ali nije imao [[Rimski hram|hramove]] ili vjerske [[ritual]]e neovisne o drugim [[Rimska mitologija|rimskim božanstvima]] poput Venere, koju često prati kao sporedna figura u kultnim [[kip]]ovima.<ref name="Cupid-p244" /> Kupidon se mogao pojaviti među nekoliko statueta za privatno štovanje u kućnom svetištu,<ref>Annemarie Kaufmann-Heinimann, "Religion in the House," u: ''A Companion to Roman Religion'' (Blackwell, 2007), str. 199.</ref> ali ne postoji jasna razlika između likova koji su predmet [[Kult|štovanja]] i onih koji se prikazuju kao umjetnost ili ukras.<ref>John R. Clarke, ''Art in the Lives of Ordinary Romans: Visual Representation and Non-Elite Viewers in Italy, 100 B.C.-A.D. 315'' (University of California Press, 2003), str. 89.</ref> [[Rimski hramovi]] često su imali sekundarnu svrhu kao umjetnički muzeji, a [[Ciceron]] spominje [[Praksitel]]ov kip "Kupidona" (Erosa), koji je bio posvećen u [[sakrari]]ju i kome se ukazivalo vjersko štovanje zajedno s [[Herkul]]om.<ref>[[Ciceron]], ''Protiv Vera'', IV, 2–4; David L. Balch, "From Endymion in Roman ''Domus'' to Jonah in Christian Catacombs: From Houses of the Living to Houses for the Dead. Iconography and Religion in Transition," u: ''Commemorating the Dead: Texts and Artifacts in Context. Studies of Roman'' (De Gruyter, 2008), str. 281; Anna Clark, ''Divine Qualities: Cult and Community in Republican Rome'' ([[Oxford University Press]], 2007), str. 177.</ref> Natpis iz [[Cártama|Cártame]] u rimskoj [[Hispanija|Hispaniji]] spominje kipove [[Mars (mitologija)|Marsa]] i Kupidona među javnim radovima bogate ženske svećenice ''(sacerdos perpetua)'', a drugi popis dobročinstava prokuratora [[Betika|Betike]] uključuje kipove Venere i Kupidona.<ref>Leonard A. Curchin, "Personal Wealth in Roman Spain," ''Historia'' 32.2 (1983), str. 230.</ref>

Kupidon se počeo češće prikazivazi u rimskoj umjetnosti od vremena [[Oktavijan August|Augusta]], prvog [[Rimski car|rimskog cara]]. Nakon [[Bitka kod Akcija|bitke kod Akcija]], kad su [[Marko Antonije|Antonije]] i [[Kleopatra]] poraženi, Kupidon koji prenosi Marsovo oružje svojoj majci Veneri postao motiv umjetnosti Augustovog doba.<ref>Charles Brian Rose, "The Parthians in Augustan Rome," ''American Journal of Archaeology'' 109.1 (2005), str. 27–28.</ref> U ''[[Eneida|Eneidi]]'', rimskom nacionalnom epu pjesnika [[Vergilije|Vergilija]], Kupidon se prerušava u [[Askanije|Jula]], sina [[Eneja|Eneje]], koji je pak sam bio sin Venere, i u ovom obliku zavarava [[Kartaga|kartažansku]] kraljicu [[Didona|Didonu]] da se zaljubi u junaka. Ona pruža sigurno utočište Eneji i njegovoj skupini [[Trojanski rat|izbjeglica iz Troje]], da bi je on napustio ispunjavajući svoju sudbinu da osnuje Rim. Julo (poznat i kao Askanije) postaje mitski osnivač obitelji [[Julijevci|Julijevaca]], iz koje je potekao i [[Gaj Julije Cezar]]. August, Cezarov nasljednik, ostavio je spomen na jednog svog voljenog praunuka koji je umro kao dijete tako što ga je prikazao kao Kupidona, posvetivši jedan takav kip u Venerinom hramu na [[Kapitol|Kapitolskom brežuljku]], a jedan je zadržao u svojoj spavaćoj sobi, gdje ga je noću ljubio.<ref>[[Svetonije]], ''[[Životi dvanaest careva|Kaligula]]'', 7; Robert Turcan, ''The Gods of Ancient Rome'' (Routledge, 2001; izvorno objavljeno na francuskom 1998), str. 18.</ref> Brat ovog djeteta postao je car [[Klaudije]], čija se majka [[Antonija Mlađa|Antonija]] u sačuvanoj portret-skulpturi pojavljuje kao Venera, s Kupidonom na ramenu.<ref>Susann S. Lusnia, "Urban Planning and Sculptural Display in Severan Rome: Reconstructing the Septizodium and Its Role in Dynastic Politics," ''American Journal of Archaeology'' 108.4 (2004), str. 530.</ref> Kip ''[[August na Prvoj kapiji|Augusta na Prvoj kapiji]]'' prati Kupidon koji jaše na dupinu.<ref>J. C. McKeow, ''A Cabinet of Roman Curiosities'' ([[Oxford University Press]], 2010), str. 210.</ref> Veći broj Kupidona pojavljuje se na frizovima [[Hram Venere Roditeljice|Hrama Venere Roditeljice]] ''(Venus Genetrix)''i utjecali su na prizore [[Reljef (skulptura)|reljefne]] skulpture na drugim djelima poput [[sarkofag]]a, posebno dječjih.<ref>Janet Huskinson, ''Roman Children's Sarcophagi: Their Decoration and Its Social Significance'' ([[Oxford University Press]], 1996), str. 41 sqq.</ref>

[[Datoteka:Giovanni Battista Tiepolo - Aeneas Introducing Cupid Dressed as Ascanius to Dido - WGA22337.jpg|thumb|''Eneja dovodi Didoni Kupidona prerušenog u Askanija'' (1757), [[Giovanni Battista Tiepolo|Tiepolo]].]]
Kao krilati lik, Kupidon je dijelio neke karakteristike s božicom [[Viktorija (mitologija)|Viktorijom]].<ref>Clark, ''Divine Qualities,'' str. 199; Huskinson, ''Roman Children's Sarcophagi'', ''passim.''</ref> Na [[Rimski novac|kovanicama]] koje je izdavao [[Rimski diktator|diktator]] [[Kornelije Sula|Sula]], Kupidon nosi palminu grančicu, najčešći atribut Pobjede.<ref>[[J. Rufus Fears]], "The Theology of Victory at Rome: Approaches and Problem," ''Aufstieg und Niedergang der römischen Welt'' II.17.2 (1981), str. 791, i u istm tomu, "The Cult of Virtues and Roman Imperial Ideology," str. 881.</ref> "Želja" je u rimskoj kulturi<ref>U antici se [[vlastita imenica]] i [[zajednička imenica]] nisu razlikovale po velikom ili malom početnom slovu i nije postojala oštra granica između apstrakcije kao što je ''cupido'' (= "želja, žudnja)" i njezine božanske [[Personifikacija|personifikacije]], boga Kupidona; [[J. Rufus Fears]], "The Cult of Virtues and Roman Imperial Ideology," ''Aufstieg und Niedergang der römischen Welt'' II.17.2 (1981), str. 849, bilj. 69.</ref> često je bila vezana uz moć kao i za erotsku privlačnost. Rimski povjesničari kritiziraju ''cupido gloriae'', "želju za slavom", kao i ''cupido imperii'', "želju za vlašću".<ref>William V. Harris, ''War and Imperialism in Republican Rome: 327-70 B.C.'' ([[Oxford University Press]], 1979, 1985), str. 17–18; Sviatoslav Dmitrie, ''The Greek Slogan of Freedom and Early Roman Politics in Greece'' ([[Oxford University Press]], 2011), str. 372; Philip Hardie, ''Rumour and Renown: Representations of ''Fama'' in Western Literature'' ([[Cambridge University Press]], 2012), str. 33, 172, 234, 275, 333 sqq.</ref> U latinskom filozofskom [[diskurs]]u, ''cupido'' je ekvivalent grčke riječi ''[[pothos (mitologija)|pothos]]'', središnje točke promišljanja o značenju i teretu želje. Prikazujući "pobožnu ljubav" ''(amor pius)'' [[Nis i Eurijal|Nisa i Eurijala]] u ''Eneidi'', [[Vergilije]] prikazuje Nisa kako se pita:

<blockquote>Je li to bogovi u ljudski usade strast u ljudska srca ili svačija žudnja ''(cupido)'' postane njegov vlastiti bog?<ref>Vergilije, ''Eneida'', IX, 184–184: ''dine hunc ardorem mentibus addunt, / Euryale, an sua cuique deus fit dira cupido?''</ref></blockquote>

U [[Lukrecije]]vom filozofskom epu, ''cupido'' može predstavljati i ljudsku požudu i životinjski [[instinkt]] za parenjem, ali i impuls [[atom]]a da se vežu i stvore [[Materija|materiju]].<ref>Diskin Clay, "''De Rerum Natura'': Greek ''Physis'' and Epicurean ''Physiologia'' (Lucretius 1.1–148)," ''Transactions and Proceedings of the American Philological Association'' 100 (1969), str. 37.</ref> Povezanost [[seks]]a i nasilja nalazi se u erotskoj fascinaciji [[gladijator]]ima, koji su često imali seksualizirana imena kao što je upravo ''Cupido''.<ref>H.S. Versnel, "A Parody on Hymns in Martial V.24 and Some Trinitarian Problems," ''Mnemosyne'' 27.4 (1974), str. 368.</ref>

Kupidon je bio neprijatelj [[čednost]]i, a pjesnik [[Ovidije]] suprotstavlja ga [[Dijana (mitologija)|Dijani]], djevičanskoj božici [[lov]]a, koja također nosi luk, ali koja mrzi Kupidonove strelice koje izazivaju strast.<ref>''Tela Cupidinis odit'': [[Ovidije]], ''[[Ars Amatoria|Ljubavno umijeće]]'', I, 261; C. M. C. Green, "Terms of Venery: ''Ars Amatoria'' I," ''Transactions of the American Philological Association 126 (1996), str. 242, 245.</ref> Kupidon nije u najboljim odnosima ni s [[Apolon]]om, Dijaninim bratom strijelcem i zaštitnikom pjesničke inspiracije, čije ljubavne veze gotovo uvijek završavaju katastrofalno. Ovidije i [[Propercije]] krive Kupidona što ih je natjerao da pišu ljubavnu poeziju umjesto uglednijeg [[Spjev|epa]].<ref>Rebecca Armstrong, "Retiring Apollo: Ovid on the Politics and Poetics of Self-Sufficiency," ''Classical Quarterly'' 54.2 (2004), str. 528–550.</ref>

==Kupidon i Psiha==
{{main|Kupidon i Psiha}}
[[Datoteka:Vouet-Psyché-Lyon.jpg|thumb|upright=1.5|right|''Psyché et l'amour'' (1626–29), [[Simon Vouet]]: Psiha podiže lampu da bi vidjela usnulog Kupidona.]]
Priča o Kupidonu i [[Psiha (mitologija)|Psihi]] pojavljuje se u [[Grčka umjetnost|grčkoj umjetnosti]] već u 4. stoljeću pne., ali najopšriniji književni izvor te priče predstavlja roman ''Pretvorbe'', poznat i kao ''[[Zlatni magarac]]'', rimskog pisca [[Apulej]]a (2. stoljeće nove ere). Priča se bavi prevladavanjem prepreka ka ljubavi između Psihe ("Duše" ili "Daha života") i Kupidona, te njihovim konačnim sjedinjenjem u [[brak]]u.

Slava [[Psiha (mitologija)|Psihine]] neizmjerne ljepote prijeti da pomrači samu Veneru, pa božica ljubavi šalje Kupidona da joj se osveti. Kupidon se, međutim, zaljubi u Psihu i dogovori se da je odvede u svoju palaču. Posjećuje je noću, upozoravajući je da ga ne pokušava vidjeti. Psihine zavidne sestre uvjeravaju je da je njezin ljubavnik zastrašujuće čudovište, a ona napokon uvodi lampu u njihovu odaju da ga vidi. Zaprepaštena njegovom ljepotom, ostaje za trenutak skamenjena, taman toliko dugo da kap vrućeg ulje s lampe padne na njega. On se probudi i napušta je. Psiha luta zemljom tražeći ga i na kraju se podvrgava službi Venere, koja je muči. Božica zatim šalje Psihu na niz zadataka. Svaki put ona očajava i svaki put joj se pruži božanska pomoć. Na svom posljednjem zadatku, treba da zahvati dozu [[Perzefona|Prozerpinine]] ljepote iz [[Had (podzemni svijet)|podzemnog svijeta]]. Uspijeva, ali na povratku ne može odoljeti da ne otvori kutiju u nadi da će i sama imati koristi od toga, nakon čega pada u dubok san. Kupidon je pronalazi u ovom stanju i oživljava vraćajući san u kutiju. Kupidon joj daje besmrtnost kako bi se par mogao vjenčati.

[[Neoplatonizam|Neoplatoničarski]] elementi u priči i aluzije na [[Grčko-rimske misterije|misterijske religije]] daju prostora različitim tumačenjima,<ref>Stephen Harrison, entry on "Cupid," ''The Oxford Encyclopedia of Ancient Greece and Rome'' ([[Oxford University Press]], 2010), str. 338.</ref> pa je priča analizirana kao [[alegorija]], u svjetlu [[Narodna književnost|narodne priče]], [[Bajka|bajke]] i [[mit]]a.<ref>[[Hendrik Wagenvoort]], "Cupid and Psyche," pretiskano u ''Pietas: Selected Studies in Roman Religion'' (Brill, 1980), str. 84–92.</ref> Često predstavljena kao alegorija ljubavi koja pobjeđuje [[smrt]], priča je bila čest izvor slika na rimskim [[Sarkofag|sarkofazima]], kao i u drugim sačuvanim djelima antičke umjetnosti. Od ponovnog otkrića Apulejeva romana u [[Renesansa|renesansi]], ''Kupidon i Psiha'' često su se prikazivali u klasičnoj tradiciji. Priča je prepričavana u poeziji, [[Drama|drami]] i [[Opera|operi]], a široko je prikazivana i u slikarstvu, kiparstvu i drugim medijima.<ref>Harrison, "Cupid and Psyche," in ''Oxford Encyclopedia of Ancient Greece and Rome'', str. 339.</ref>

===Ljepotica i zvijer===
Poznatiji kao "Ljepotica i zvijer", roman ''La belle et la bête'' izvorno je napisala [[Gabrielle-Suzanne Barbot de Villeneuve]], a skratila ga je i potom objavila francuska autorica [[Jeanne Marie Leprince de Beaumont]] 1740. godine.<ref>{{Cite web|url=http://humanitiesresource.com/ancient/articles/Beauty_and_Beast-Final.pdf|title=Beauty and the Beast|date=2011|website=humanitiesresource.com}}</ref> Priča je tijekom godina stekla međunarodno priznanje i 1991. godine nadahnula [[Disney]]ev film ''[[Ljepotica i zvijer (1991)|Ljepotica i zvijer]]''. Govorilo se da je Gabrielle bila inspirirana pričom Kupidonu i Psihi.<ref>{{Cite web|url=https://www.tor.com/2016/01/07/marriage-can-be-monstrous-or-wondrous-the-origins-of-beauty-and-the-beast/|title=Marriage Can Be Monstrous, or Wondrous: The Origins of "Beauty and the Beast"|last=Ness|first=Mari|date=januar 2016|website=Tor Publishing}}</ref><ref>{{Cite journal|last=Bottigheimer|first=Ruth B.|date=May 1989|title=Cupid and Psyche vs Beauty and the Beast: The Milesian and the Modern|journal=Merveilles & Contes.|volume=3|issue=1|pages=4–14|jstor=41389987}}</ref> Ta priča govori o lijepoj, ali usamljenoj ženi sa zlatnim srcem koju zarobi odvratna [[zvijer]], koja ima nevidljive sluge koji mu pomažu u svemu što poželi u okviru zidina dvorca. Na kraju se zaljubi u njega unatoč njegovom izgledu i tako razbija kletvu koja je na njega bila bačena: pred njom se otkriva lijepi princ.<ref>{{Cite web|url=http://www.auburn.edu/allynbaconanthology/documents/Cupid%20and%20Psyche.pdf|title=Allyn and Bacon Anthology of Traditional Literature: Cupid and Psyche|last=Longman|first=Allyn and Bacon|date=2003|website=auburn.edu|access-date=2021-01-13|archive-date=2021-01-17|archive-url=https://web.archive.org/web/20210117164350/http://www.auburn.edu/allynbaconanthology/documents/Cupid%20and%20Psyche.pdf|dead-url=yes}}</ref>

==Prikazi==
Na draguljima i ostalim sačuvanim izrađevinama, Kupidon je obično prikazan kako se zabavlja nekom igrom, ponekad gura obruč, baca strelice, hvata leptira ili koketira s [[Nimfe|nimfom]]. Često je prikazan s majkom (u grafičkoj umjetnosti to je gotovo uvijek Venera) kako svira rog. Na drugim slikama njegova je majka prikazana kako ga grdi ili čak udara zbog njegove nestašne naravi. Također je prikazan kako nosi kacigu i nosi kopču, što se možda odnosi na [[Vergilije]]vu krilaticu ''Omnia vincit amor'' ili predstavlja političku [[Satira|satiru]] na račun rata za ljubav ili ljubavi kao rata.

<gallery widths="200px" heights="200px" perrow="5" caption="Kupidon">
Datoteka:Ascoli Satriano Painter - Red-Figure Plate with Eros - Walters 482765.jpg|Crvenofiguralna posuda s Erosom kao mladićem koji prinosi žrtvu (oko 340–320. pne.). [[Walters Art Museum]], [[Baltimore]]
Datoteka:Lucas Cranach the Elder - Venus with Cupid Stealing Honey - Google Art Project.jpg|[[Lucas Cranach the Elder]] – ''Venera s Kupidonom koji krade med''
File:Målning. Venus. Frans Floris - Hallwylska museet - 86707.tif|''Venera i Amor'', [[Frans Floris]], [[Hallwyl Museum]]
Datoteka:Albrecht Dürer - Cupid the Honey Thief - WGA07372.jpg|''Kupidon kradljivac meda'' (1514), [[Albrecht Dürer|Dürer]]
Datoteka:Joachim Wtewael - Venus, Mars en Cupido - oil paint on copper - around 1610.jpg|''Venera, Mars i Kupidon'', [[Joachim Wtewael]], oko 1610.
Datoteka:Guercino - cena mitologica (venus, marte, cupido e o tempo), c.1624-27.jpg|''Alegorija s Venerom, Marsom, Kupidonom i Vremenom'' (oko 1625): u ovoj [[Guercino]]voj jedinstvenoj interpretaciji, krilato [[Kron (vrijeme)|Vrijeme]] optužujući upire prst u bebu Kupidona, koga drži mreža koja evocira zamku u kojoj je Veneru i Marsa uhvationjezin izdani suprug.<ref>Edward Morris, ''Public Art Collections in North-West England: A History and Guide'' (Liverpool University Press), 2001, str. 19</ref>
Datoteka:Nicolas Poussin - Apollo and Daphne - WGA18261.jpg|Kupid nateže luk dok riječni bog [[Penej]] skreće pogled, u: ''Apolon i Dafna'' (1625), [[Nicolas Poussin]].
Datoteka:Erasmus Quellinus (II)- Cupido navegando sobre un delfín, 1630.jpg|''Kupidon jaše na dupinu'' (1630), [[Erasmus Quellinus II]]
Datoteka:Master of the Incredulity of Saint Thomas or Jean Ducamps - Amor breaking his bow.jpg|''Kupidon lomi svoj luk'' (oko 1635), [[Giovanni di Filippo del Campo|Jean Ducamps]]
Datoteka:Jean-Jacque-François le Barbier - Cupid in a Tree - Google Art Project.jpg|''Kupidon na drvetu'' (1795/1805), [[Jean-Jacques-François Le Barbier]]
Datoteka:Benjamin west omnia vincit amor 1809.jpg|''Omnia Vincit Amor'' (1809), [[Benjamin West]]
Datoteka:Bouguereau, William Adolphe - Putto sur un monstre marin.png|''Kupidon na morskom čudovištu'' (oko 1857), [[William Adolphe Bouguereau]]
Datoteka:Antique Valentine 1909 01.jpg [[Valentinovo|Čestitka za Valentinovo]] (1909)
</gallery>

==Reference==
{{reflist|2}}

===Bibliografija===

* {{Cite book|last=de Vaan|first=Michiel|url=https://books.google.com/books?id=ecZ1DwAAQBAJ|title=Etymological Dictionary of Latin and the other Italic Languages|date=2008|publisher=Brill|isbn=9789004167971|language=en|author-link=Michiel de Vaan}}
* Fabio Silva Vallejo, Mitos y leyendas del mundo (Spanish), 2004 Panamericana Editorial.  {{ISBN|9789583015762}}

==Vanjske veze==
* [http://warburg.sas.ac.uk/vpc/VPC_search/subcats.php?cat_1=5&cat_2=167 Warburg Institute Iconographic Database (oko 2.400 prikaza Kupidona)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160303201932/http://warburg.sas.ac.uk/vpc/VPC_search/subcats.php?cat_1=5&cat_2=167 |date=2016-03-03 }}

{{Authority control}}
{{Izabran}}

[[Kategorija:Rimska mitologija]]