Majevica

Pogled na Majevicu iz sela Tobut

Majevica je planina u sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini. U morfostrukturnom smislu to je horst - antiklinorijum koji se pruža pravcem sjeverozapad - jugoistok između Posavine na sjeveru, Semberije na sjeveroistoku i istoku, Sprečanske kotline na jugu, te planine Ratiš i Tinjske kotline na zapadu. Duga je 50 km, a maksimalno široka do 25 km. Najviši vrh, Stolice (916 m n.v.), nalazi se na krajnjem jugoistočnom dijelu planine. Prema većini morfometrijskih klasifikacija, Majevica se smatra niskom planinom.

Geološka građa Majevice je složena i u tom smislu možemo uslovno izdvojiti tri tektonske cjeline koje imaju "dinarski" pravac pružanja i međusobno su paralelne. Jugozapadni, najviši dio, u strukturnom smislu je horst izduženog oblika. Ova cjelina se u literaturi izdvaja kao "greben Majevice". Njegov sjeverozapadni dio je građen od stijena jursko - kredne starosti (tzv. ofiolitni melanž sa transgresivnim krednim sedimentima preko njega). Radi se o raznim stijenama sedimentno - magmatskog kompleksa. Južni dio grebena Majevice je građen od eocenskih pješčara, laporaca i djelimično krečnjaka, te od oligocenskih flišnih sedimenata. U morfometrijskom smislu ovo je najviši i najizrazitiji dio Majevice. Vrhovi: Stolice (916 m n.v.), (Busija 840 m n.v.), Međednik (842 m n.v.), Okresanica (815 m n.v.), Lipici (734 m n.v.) čine jasno vidljiv greben pravca pružanja JI - SZ. Drugi dio koji možemo izdvojiti, u literaturi se naziva "Ubrani kompleks sjeverne Majevice". On zauzima krajnji sjeveroistočni pojas (dio) planine, pruža se paralelno sa "grebenom Majevice, a od njega je odvojen Šibošničko - loparskim neogenskim basenom, također dijelom Majevice. Građen je od jako ubranih paleocenskih glina i pješčara, koje su neotektonskim pokretima izdignute duž sistema rasjeda koji odvaja Majevicu od Posavine i Semberije na sjeveru. Ovaj ubrani kompleks, kao morfološka cjelina, nije mnogo izrazit. Na više mjesta je potpuno presječen poprečnim riječnim dolinama (Maočka rijeka, Rahićka rijeka, Šibošnica, Gnjica...), a prosječna visina vrhova je od 400 do 700 m n.v. Vrhovi: Udrigovo (562 m n.v.), Jašterik (484 m n.v.), Vjeternik (705 m n.v.) i Golaćko brdo (593 m n.v.). Treća morfološka cjelina Majevice je Šibošničko - loparski neogenski basen koji se nalazi između prethodne dvije. Zauzima veliku površinu, a građena je u cijelosti od miocenskih sedimenata, koji leže transgresivno na sedimentima grebena Majevice. U morfološkom smislu predstavlja unutargorsku depresiju, jako raščlanjenu dolinama mnogobrojnih potoka, prosječne nadmorske visine od 300 do 500 m. Tu su smještena mnogobrojna naselja: Lopare, Piperi, Humci i dr...

Za Majevicu su karakteristični neotektonsko izdizanje i s njim povezani jaki erozioni procesi. Zavisno od geološke podloge i tektonskog sklopa, smjenjuju se oblici fluvijalnog, fluvio - denudacionog reljefa, kraškog, fluvio - kraškog reljefa, erozija tla izražena u spiranju i jaružanju, te koluvijalnim procesom i oblicima koji se najčešće manifestuju mnogobrojnim klizištima.

U klimatskom smislu, niži dijelovi Majevice imaju tipičnu umjereno - kontinentalnu klimu, a viši pretplaninsku i planinsku. Pojas sa umjereno-kontinentalnom klimom ima prosječnu julsku temperaturu oko 22°C, a januarsku oko 0°C, sa godišnjom količinom padavina od 800 do 1000 mm. Pretplaninska klima je od umjereno kontinentalne hladnija u prosjeku za 2 do 4 stepena celzijusa. Postoje i veće mikroklimatske razlike, uvjetovane reljefom.

U vegetacijskom smislu, preovladavaju bukove šume na sjeveroistočnim padinama planine, i hrastovo - grabove šume na jugozapadnim. Jugozapadne padine su gušće naseljene tako da je tamo šuma većim dijelom zamijenjena pašnjacima, voćnjacima i njivama. Veći šumski kompleksi su očuvani na sjeveroistočnoj strani planine. Planina je bogata životinjskim vrstama, među kojim je i dosta lovne divljači (srna, divlja svinja, zec, lisica, jazavac, kuna bjelica, fazan i dr...).

Prostor Majevice je naseljen od prahistorijskog vremena. Na lokalitetu Grabovik (Zaketuše) kod Srebrenika, pronađeni su ostaci materijalne kulture iz bronzanog doba. Kontinuitet naseljenosti seže do današnjih dana. Danas je podnožje Majevice gusto naseljen prostor (jugozapadno podnožje u prosjeku 150 - 250 stanovnika/km2, a sjeveroistočno 80 - 100 stanovnika/km2). Danas su tu smješteni mnogi gradovi koji imaju funkciju lokalnih (Srebrenik, Lopare, Čelić, Kalesija), ali i regionalnih centara (Tuzla).

Poredeći s ostatkom Bosne i Hercegovine, ovaj kraj je privredno dobro razvijen. Osim poljoprivrede (voćarstvo, stočarstvo..), ovdje su se relativno rano počele razvijati i rudarstvo (so, ugalj...) i s njim povezana industrija (energetika, hemijska ind. razne vrste lake industrije...). Sve se to nalazi u podnožju ove pitome planine. Na samoj planini, ali i u podnožju otkrivena su i nova nalazišta soli i nafte. Danas se sve više razvijaju uslužne djelatnosti, a vezano za samu planinu i turizam. Međutim za ozbiljniji privredni razvoj potrebne su dodatne investicije. Treba napomenuti da je nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu ovaj kraj podijeljen međuentitetskom linijom, što dodatno usporava privredni razvoj nekih dijelova Majevice.

Nedovršeni članak Majevica koji govori o geografiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.