Idi na sadržaj

Hrom

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Datum izmjene: 16 februar 2013 u 13:59; autor: MerlIwBot (razgovor | doprinosi) (Bot dodaje: kk:Хром)

Šablon:Infokutija Hemijski element Hrom (Cr, latinski chromium) je metal koji pripada VIB grupi. Posjeduje 13 izotopa čije se atomske mase nalaze između 45-57. Izotopi 50, 52, 53 i 54 su stabilni. Otkriven je 1797 godine od strane N.L. Vauqellina (Louis Nicolas Vauquelin).

Zastupljenost

Hrom je zastupljen u zemljinoj kori u količini od oko 102 ppm (eng. parts per million), uglavnom u obliku minerala hromita (FeCr2O4).

Hrom

Osobine

Metalni hrom je sjajnobjel metal veoma otporan na koroziju. Koristi se kao spoljašnji sloj koji pokriva čelične elemente, popravljajući njihov izgled i štiteći ih od korozije. Hrom je sastojak nehrđajućih čelika. Iako ima negativni standardni redoks-potencijal na površini hroma stvara se pasivno stanje, te se ne rastvara u azotnoj kiselini, ni u carskoj vodi, dok se u razblaženoj hladnoj hloridnoj i sumpornoj kiselini rastvara.

Spojevi

Najvažnija ruda hroma je hromit FeCr2O4. Ovaj spoj se koristi kao aktivan sloj na magnetnim trakama. Redukcijom hromita koksom nastaje ferohrom (Fe + 2Cr) koji se u metalurgiji koristi za dobijanje drugih legura koje sadrže hrom. Rastvori soli Cr(III) i Cr(VI) poseduju veoma intenzivne boje (zelenu i narandžastu) što se koristi u fotohemiji. Smjesa Na2Cr2O7 sa sumpornom kiselinom se koristi za pranje laboratorijskog posuđa. Oksid hroma(III) se koristi kao za bojenje. Soli hroma(VI) su otrovne i izazivaju rak.

Biološki značaj

Hrom je sastojak mnogih enzima i spada u mikroelemente neophodne za život. Olakšava prelazak glukoze iz krvi u ćelije. Smanjuje potrebe za insulinom. Smanjuje rizik od infarkta pošto spušta nivo holesterola u krvi.[nedostaje referenca] Namirnice najbogatije hromom su pekarski kvasac, kukuruz, kuhana junetina, jabuka, crni hljeb, ovsane pahulje.


Šablon:Link GA