Berilij
Šablon:Infokutija Hemijski element Berilij (latinski - beryllium) jeste hemijski element sa hemijskim simbolom Be i atomskim brojem 4. Pošto je sav berilij stvoren nukleosintezom u zvijezdama kratkog vijeka, on je relativno rijedak element u svemiru. To je dvovalentni element koji se javlja samo u kombinaciji sa drugim elementima u mineralima. Neki od poznatijih dragih kamenja sadrže berilij, između ostalih mineral beril (akvamarin, smaragd i hrizoberil). Kao element, berilij je čelično sivi, snažni ali lahki i krhki zemnoalkalni metal.
Berilij poboljšava mnoge fizičke osobine kada se doda u legure aluminija, bakra, željeza i nikla.[1] Alati napravljeni od legura bakra i berilija u izrazito snažni i tvrdi, ne izazivaju varničenje pri udarcima o čelične površine. U strukturalnim primjenama, kombinacija visokog otpora pri savijanju, toplotne stabilnosti, toplotne provodljivosti i malehne gustoće (1,85 teži od vode), čine berilij materijalom omiljenim u aeronautici za izradu avionskih komponenti, projektila, svemirskih letjelica i satelita.[1]
Zbog malehne gustoće i niskog atomskog broja, berilij je relativno propustljiv za x-zrake i druge oblike ionizirajućeg zračenja. Zbog toga, on je jedan od najčešćih materijala za otvore na rendgenskoj opremi i uređajima za fizikalne eksperimente u oblasti atomskih čestica.[1] Velika toplotna provodljivost berilija i berilij oksida je od velikog značaja za njihovu primjenu u oblasti toplotnog upravljanja.
Komercijalna upotreba berilija zahtijeva korištenje odgovarajuće opreme za zaštitu od prašine kao i industrijske kontrole u proizvodnji zbog velike otrovnosti prašine koja sadrži berilij. Takva prašina koja se udiše može izazvati hronične alergijske bolesti opasne po život kod nekih osoba, nazvane berilioza.[2]
Historija
Na osnovu pretpostavki francuskog svećenika i mineraloga R. J. Haüya, hemičar Louis-Nicolas Vauquelin je 1789. izolirao berilij u obliku njegovog oksida iz dragog kamenja berila i smaragda. Nedug nakon toga njemački naučnik Martin Heinrich Klaproth je dobio isti spoj, kojem je dao ime beryllium (po mineralu berilu).[3] Hemijski simbol Be uveo je J.J. Berzelius 1814. godine.
Tek 1828. naučnicima Friedrich Wöhleru i Antoine Bussyu uspjelo je dobiti elementarni berilij redukcijom berilij hlorida sa kalijem. Međutim, čisti elementarni berilij je dobijen 1899. godine putem elektrolize natrij tetrafluorid berilata (Na2[BeF4]), što je učinio Paul Lebeau. Zbog slatkog okusa berilijevih soli sve do 1957. godine u Francuskoj za berilij se koristio naziv glucinium (grč. γλυκύς = slatko) koji je predlagao Vauquelin.
U antici i srednjem vijeku prozirni komadi berila su služili kao čarobno staklo', koje je kao današnja lupa, povećavalo tekst i slike pri čitanju.[4] Od naziva minerala berila izvodi se i latinska riječ berillus od čega je nastala današnja njemačka riječ Brille (naočale), a koja je prvobitno označavala staklo od berila. Berilij zajedno sa polonijem (kao izvorima alfa zraka) se koristio za izvor neutrona u atomskoj bombi Little Boy, bačenoj na Hirošimu 1945. godine.
Zastupljenost
Najznačajniji mineral berilija je beril Be3Al2(SiO3)6 . Sem njega postoje i fenakit i Al2BeO4. U važnija jedinjenja berilija ubrajaju se berilij oksid (BeO) i berilij hidroksid (Be(OH)2), koji ima slabe kisele osobine. Berilij kao element nema nikakvog biološkog značaja. Berilijeva jedinjenja su otrovna.
Izotopi
Jedini stabilni izotop mu je 9Be.
Reference
- ^ a b c Hans-Dieter Jakubke, Hans Jeschkeit (1994). Concise Encyclopedia Chemistry. Berlin: Walter de Gruyter. ISBN 0-89925-457-8
- ^ Puchta, Ralph (2011). "A brighter beryllium". Nature Chemistry. 3 (5): 416. doi:10.1038/nchem.1033
- ^ Martin Hosenfeld et.al.: 26. Gmelins Handbuch der anorganischen Chemie. Beryllium. 8. izd. Verlag Chemie, Berlin 1930.
- ^ Year of chemistry.
Greška kod citiranja: <ref>
oznaka s imenom "binder" definirana u <references>
nije korištena u ranijem tekstu.
Greška kod citiranja: <ref>
oznaka s imenom "bernath" definirana u <references>
nije korištena u ranijem tekstu.
Greška kod citiranja: <ref>
oznaka s imenom "zhang" definirana u <references>
nije korištena u ranijem tekstu.
Greška kod citiranja: <ref>
oznaka s imenom "greenwood" definirana u <references>
nije korištena u ranijem tekstu.
Greška kod citiranja: <ref>
oznaka s imenom "webelements" definirana u <references>
nije korištena u ranijem tekstu.
Greška kod citiranja: <ref>
oznaka s imenom "aboutmetal" definirana u <references>
nije korištena u ranijem tekstu.
<ref>
oznaka s imenom "haynes" definirana u <references>
nije korištena u ranijem tekstu.