Crkveni naučitelj
Crkveni naučitelj (eng. "Doctor of the Church") je titula, koju su dobili sveci, koji su u velikoj mjeri prodonijeli teologiji i doktrini. Dodjeljuje se jako rijetko, samo nakon smrti i nakon proglašenja svetim. Tu titulu ima samo 30 svetaca i 3 svetice.
U prvom imenovanju 1298. godine, crkvenim naučiteljima proglašeni su četiri zapadna teologa: sv. Augustin, sv. Ambrozije, sv. Jeronim i sv. Grgur I. Veliki. U drugom imenovanju 1568. godine, crkveni naučitelji postali su i istočni kršćanski teolozi: sv. Atanazije Aleksandrijski, sv. Ivan Zlatousti, sv. Bazilije Veliki i sv. Grgur Nazijanski te sv. Toma Akvinski. Kroz stoljeća, slijedila su nova imenovanja. Posljednje tri titule crkvenih naučitelja, dodijeljene su prvim ženama: sv. Katarini Sijenskoj, sv. Tereziji Avilskoj i sv. Maloj Tereziji.
Neki crkveni naučitelji bili su mistici (sv. Ivan od Križa, sv. Katarina Sijenska, neki su se borili protiv krivih vjerovanja (sv. Augustin, sv. Robert Bellarmin, neki su bili glasoviti govornici (sv. Antun Padovanski, sv. Ivan Zlatousti, a neki su pisali važna teološka djela (sv. Toma Akvinski, sv. Terezija Avilska).
