Prijeđi na sadržaj

Fonologija

Izvor: Wikipedija
Datum izmjene: 31. decembra 2022. u 18:34; autor/autorica: AcaBot (razgovor | doprinosi) (pretvaranje zastarelih linkova za ISBN u šablone + kozmetika)
(razlika) ← Starija verzija | Aktualna verzija (razlika) | Novija verzija → (razlika)
Lingvistika
discipline
fonetika
fonologija
morfologija
sintaksa
semantika
pragmatika
leksikologija
leksikografija
stilistika
lingvistika teksta
analiza diskursa
primijenjena lingvistika
sociolingvistika
generativna lingvistika
kognitivna lingvistika
računarska lingvistika
korpusna lingvistika
kvantitativna lingvistika
etimologija
spisak lingvista

Fonologija (od grč. φωνή, phone = glas, λόγος, lógos = riječ) jezikoslovna je disciplina koja proučava jezičnu funkciju i ponašanje govornih jedinica. Najmanje te jedinice koje imaju razlikovnu funkciju su fonemi (središnji pojam fonologije). Fonologija proučava sustav govornih jedinica (glasova) u jeziku, dok se fonetika bavi proučavanjem artikulacijskih i akustičnih obilježja glasova i govora.

Fonološka transkripcija

[uredi | uredi kod]

Budući da slovopis i pravopis nisu prikladni za potpun prikaz fonološke osobine jezika, jezikoslovci rabe specijalne sustave fonoloških simbola za transkripciju fonema i njezinih alofona (npr. međunarodnu fonetsku abecedu).

Uobičajeno je označiti fonološku transkripciju kosim zagradama / /.

Literatura

[uredi | uredi kod]
  • Dalibor Brozović: Fonologija hrvatskoga književnoga jezika, u: S. Babić i sur.: Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Globus, Nakladni zavod, Zagreb, 1991. ISBN 86-407-0014-1
  • Zrinka Jelaska: Fonološki opisi hrvatskoga jezika: glasovi, slogovi, naglasci. Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2004. ISBN 953-169-069-0 Uneseni ISBN nije važeći.