Prijeđi na sadržaj

Zdravko Čolić

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Čola)
Zdravko Čolić
Zdravko Čolić (2007)
Lični podaci
Datum rođenja30. 5. 1951. (1951-05-30) (dob: 73)
Mjesto rođenjaSarajevo, SR BiH, Jugoslavija
Muzički rad
Period aktivnosti1968 -
ŽanrPop, rock
Diskografska kućaBeograd Disk, Jugoton, PGP RTB, Diskoton, Komuna, Grand Production
Ostalo
Službene stranicewww.zdravkocolic-cola.com


Zdravko Čolić (Sarajevo, 30. svibnja 1951.), bosanskohercegovacki[1] pjevač zabavne glazbe i svojevremeno najveća jugoslovenska pop-zvijezda. Živi u Beogradu.

Djetinjstvo

Rođen je 30. maja 1951. godine u Sarajevu, a djetinjstvo je proveo na Grbavici. Kao dijete se više zanimao za sport nego za muziku. Najprije je bio golman u juniorima "Željezničara", da bi ubrzo shvatio kako mu atletika više leži. Na jednom natjecanju osvojio je drugo mjesto, odmah iza tadašnje atletske zvijezde Nenada Stekića. Ipak, kako Čola kao sportist nije postizao veće rezultate, a kako je imao velikog talenta za recitovanje, podrazumijevalo se da učestvuje u školskim priredbama. Volio je i glumu, pa je primljen i u Pionirsko pozorište, gdje je učestvovao u predstavama "Dječaci Pavlove ulice" i "Kekec i Mojca". Muzika mu je bila hobi, učio je gitaru i išao u muzičku školu. Prvotno su se Čolini roditelji dvoumili između gitare i harmonike, no mali Zdravko se odlučno zalagao za gitaru i tako je odlučeno da se kupi gitara! Sa prijateljem Bracom Isovićem svirao je za društvo u parku, a u svom su kvartu bili poznati kao duet Čola i Isa sa Grbavice.

Prvi muzički koraci

Prvi pjevački nastup imao je u Baošićima, malom naselju nedaleko Herceg Novog, u Boki Kotorskoj. Na plaži ili kampu od deset uvečer pa do jutra pjevao je i svirao pjesme s festivala u San Remu, pjesme s domaćih festivala, kao i hitove s Radio Luxemburga. Kasnije će Čola priznati kako je ponekad i izmislio neki tekst, ali da to niko nije primijetio jer nije znao original tekst. U Crnoj Gori je zaradio i prvi honorar od svirke i pjevanja. Naime, s prijateljem je iz Sarajeva u Bijelu stigao bez dinara u džepu. Pohađao je tada treći razred gimnazije. Na jednom plakatu ugledali su najavu natjecanja pjevača amatera. Čolić se prijavio, otpjevao pjesmu "Lady Madonna" i osvojio drugu nagradu. Nagradu su brzo potrošili: autobusom su otišli u Dubrovnik, jeli kolače na Stradunu, prošetali, otišli na gala ručak, sjeli na voz za Sarajevo i od ostatka novca častili cijelo društvo.

Početak karijere

Prvi zvanični nastup Čola je imao 1969. godine u grupi "Ambasadori". Bio je dvije i po godina pjevač u toj grupi. Svirali su rhythm & blues, pjesme Jamesa Browna i grupe "Chichago". No, svirali su redovito jedino u Domu armije i Domu milicije u plišanim odjelima specijalno kupljenim za tu priliku. A onda 1971. godine Zdravko Čolić upoznaje Kornelija Kovača, koji je Čolu pozvao u tada poznatu "Korni grupu". Čolić se preselio u Beograd pun nade i ambicija. U Beogradu Čolić stanuje po iznajmljenim sobicama, sluša prigovaranja gazdarica, ponekad ih opslužuje kupovinom na tržnici. Tada novca nije imao na napretek, pa ga financijski izrdžavaju i roditelji. No, Čola je u "Korni grupi" ostao samo šest mjeseci, a na njegovo mjesto je došao Zlatko Pejaković. Naime, poslije pjesama "Kukavica kuka" i "Gospa Mica gazdarica", koja je izazvala čitavu pobunu beogradskih gazdarica, što je prouzrokovalo skidanje sa svih programa i povlačenje ploče iz prodaje, Kovač je svom solisti predložio povratak u Sarajevo. I nije mu preostalo ništa drugo do vratiti se u Sarajevo. Ovaj se put čvrsto odlučuje za solističku karijeru. Tako je nastupio na festivalu Vaš šlager sezone u Sarajevu 15. aprila 1972. godine s pjesmom Kemala Montena "Sinoć nisi bila tu". Pjesmu je trebala prvotno pjevati Josipa Lisac, ali kako je ona otkazala nastup pjesmu je otpjevao Čola i osvojio treću nagradu, te nagradu za interpretaciju. Pjesma u cijeloj zemlji postaje veliki hit, a danas se ubraja u neke od Čolinih najljepših pjesama. Od tog trenutka i zvanično počinje Čolina solo karijera, kojom će se uzdići na mjesto naše najveće estradne zvijezde. Te godine učestvuje na festivalima u Splitu sa pjesmom "Stara pjesma", Skopju sa pjesmom "Moj bol", kao i na festivalu u Prištini. Nedugo nakon festivalskih nastupa, Zdravko Čolić zajedno sa Indexima, Biserom Veletanlić, Sabahudinom Kurtom i Sabinom Varešanović odlazi na veliku turneju po SSSR.

Internacionalni pokušaji

Ubrzo je krenula i internacionalna karijera. Na Opatijskom festivalu pobjedio je s pjesmom Kemala Montena "Gori vatra", čime se plasirao na Pjesmu Eurovizije. Plasman u Luksemburgu te 1973. nije bio baš uspješan - bio je preposljednji, ali je tvrtka Warner Brothers ipak s Čolom potpisala ugovor. Tako je Čolić za njih snimio četiri singla, dva na njemačkom i dva na engleskom jeziku, no tu se i završava njegova glasno najavljivana karijera u inostranstvu jer Čola nije želio da živi u Njemačkoj, gdje je prvotno trebao prijeći, sve dok je kod kuće u Jugoslaviji bilo dovoljno posla i izgleda za još mnogo koncerata. Na svojim njemačkim pločama Zdravko Čolić je potpisan kao Dravco, jer je njemačkim urednicima njegovo ime bilo komplikovano za izgovor.

Prvi uspjesi

Nakon Eurosonga došlo je vrijeme za prvi veliki Čolin hit, pjesmu "Ona spava", koja mu je osigurala pobjedu na Hit paradi i koja se prodala u 150.000 primjeraka. U naredne dvije godine Čola se najčešće pojavljuje na festivalima u Sarajevu i Beogradu , a pjesme sa sarajevskog festivala Vaš šlager sezone: "Bling blinge blinge bling" (VŠS 73), "Zelena si rijeka bila" (Pobjeda na Šlageru sezone 74), "Zvao sam je Emili" (VŠS 75), kao i "Ljubav je samo riječ" i "April u Beogradu" s festivala "Beogradsko proleće" danas se ubrajaju u vječne hitove opće eks-jugoslavenske pjesmarice.

Prvi studijski album "Ti i ja" izašao je 1975. godine, a niz jakih pjesama kao "Vagabund", "Igraš se vatrom", "Loše vino" (na muziku Gorana Bregovića i tekst Arsena Dedića) doveo je do masovne djevojačke histerije. Producent ploče je bio Kornelije Kovač i tu praksu Čolić neće mijenjati ni na sljedećim albumima. Za omot je bio zadužen Dragan S. Stefanović, koji će i ubuduće dizajnirati omote ploča. Iste godine PGP RTB je izdao ploču "Zdravko Čolić" na kome su bili hitovi sa singlova. Iako je 1976. godine na zagrebačkom festivalu sa pjesmom "Ti si bila, uvijek bila" osvojio četvrto mjesto, Čolić je bio najveća zvijezda festivala. Krajem te godine krenuo je sa "Indexima" na prvu jugoslovensku turneju. Prilikom davanja autograma u Jugotonovoj prodavnici u Beogradu, grupa djevojaka je polomila izloge trudeći se približiti Zdravku. Čola se posljednji put se na nekom festivalu pojavio u Zagrebu 1977. godine sa pjesmom "Živiš u oblacima". Na Jugoslovenskom festivalu revolucionarne i rodoljubive pjesme u Zagrebu 1977. godine Čolić je nastupio sa budućim najprodavanijim singlom "Druže Tito mi ti se kunemo" koja je prodana u više od 300.000 primjeraka.

Vrhunac karijere

Sljedeći album "Ako priđeš bliže" iz 1977. je snimljen u Zagrebu, a miksovan u Njemačkoj. Za prve dvije sedmice prodano je 50 hiljada primjeraka, a novi aduti kod publike su "Pjevam danju, pjevam noću" po pjesmi Branka Radičevića, "Glavo luda", "Zagrli me", "Juče još", "Jedna zima sa Kristinom" i "Produži dalje". 1. aprila 1978. godine Čola kreće na jugoslovensku turneju pod nazivom "Putujući zemljotres", a pratila ga je plesna grupa "Lokice". Već tada je ploča otišla u 150.000 primeraka, da bi na kraju prebacila 700.000 primjeraka. U anketi lista "Zdravo" Čolić je pobjedio u kategoriji najdraža ličnost godine. Iako je na početku turneje 4. i 8. aprila održao dva koncerta u beogradskoj hali "Pionir", turneja se okončala koncertom na Marakani održanom 5. septembra 1978. godine koji je okupio oko 70.000 ljudi. U pratećoj Čolićevoj grupi klavijature je svirao Chris Nicols, a bas Dado Topić, nekadašnji članovi tada već raspuštenog sastava "Time". Topić je nastupio kao predizvođač, otpjevavši nekoliko svojih hitova, a zatim je na scenu stupio Čola praćen razgolićenim Lokicama. Kao gosti koncerta pojavili su se Kemal Monteno, Arsen Dedić, Kornelije Kovač, Josip Boček, trio Strune i pjevački kvintet RTB-a. Sav prihod od nastupa Zdravko je ustupio Savezu slijepih. Na stadionu su snimljeni i prvi kadrovi dokumentarnog filma o Zdravku "Pjevam danju, pjevam noću". Scenario je pisao novinar Dušan Savković, a režirao je reditelj Jovan Ristić. Film je kasnije pretočen u seriju od četiri epizode i nekoliko mjeseci kasnije, poslije kino-premijere, prikazan na tadašnjoj jugoslavenskoj televiziji. Koncertu na Marakani prisustvovao je Siggi Loch, direktor njemačke diskografske kuće, koji je bio iznenađen Zdravkovom popularnošću i odmah je predložio da se obnovi ugovor, pa su za njemačko tržište objavljeni singlovi sa pjesmama "Jedina" i "Zagrli me", kao i jedan disko singl na kome su pjesme "I’m Not Robot Man" i "Light me". Međutim, Zdravko nije prihvatio njihovu ponudu da se preseli u Njemačku i tamo radi za njih. Umjesto toga je 14. novembra 1978. godine otišao na odsluženje vojnog roka u Valjevo. Kasnije je prekomandovan u Beograd, pa u Požarevac, a vojsku je završio 14. septembra 1979.

"Malo pojačaj radio" i druge ploče

U proljeće 1980. godine Čola je objavio album "Zbog tebe" sa pjesmama "Pisaću joj pisma duga", "Pusti, pusti modu" i "Pjesmo moja". Album je sniman u Velikoj Britaniji, opet ga je producirao Kornelije Kovač, a autori su još bili Goran Bregović, Kemal Monteno, Arsen Dedić, Ranko Boban i Spomenka Kovač. Iako je euforija za Zdravkom malo opala, ploča je prodana u preko 400.000 primjeraka. Sljedeća turneja je bila nešto mirnija, bez Lokica, ali sa engleskim muzičarima. Na kraju turneje, u oktobru 1980. godine, Čolić je održao tri rasprodata koncerta u hali "Pionir" u Beogradu. Na jednom od njih prvi i posljednji put, na jednom svom koncertu, je uživo otpjevao svoj tadašnji mega hit, himnu "Druže Tito, mi ti se kunemo".

Novi album "Malo pojačaj radio" sniman je oktobra i novembra 1981. godine u Londonu. Muzički dio posla odradili su Kornelije Kovač i Goran Bregović, a matrice su snimili engleski studijski muzičari. Ploča je donela zaokret ka rok zvuku, a hitovi su bili "Mađarica", "Nove lakovane cipelice", "Kažeš da ti nekad izgledam ko Dunav". U pjesmi "Što si prepotentna", Zdravko se prvi put ogledao kao autor muzike, dok su dio ostalog materijala napisali Đorđe Balašević, Duško Trifunović, Đorđe Novković i Marina Tucaković. Album je prodan u više od 300.000 primjeraka.

Tokom 1982. Čolić je na turneji održao pedeset pet koncerata, a pratili su ga članovi grupe "Generacija 5". Tada su nastupili i u Prištini u kojoj zbog demonstracija niko punih godinu dana nije svirao. Nastup na beogradskom Tašmajdanu 10. juna 1982. godine okupio je osam hiljada posjetitelja, a cijena karata iznosila je sto dinara, što je u ono vrijeme bila neuobičajeno visoka cifra.

I naredna je ploča, album "Šta mi radiš", opet snimana u Londonu i to pod potpunom kontrolom Kornelija Kovača. Opet su svirali engleski muzičari, a autori pjesama su bili Kovač, Momčilo Bajagić Bajaga, Kikamac (Zana), Arsen Dedić, Vlado Dijak i drugi. Album je objavljen 1983. godine, donijevši opet nekoliko hitova, kao "Cherie, Cherie", "Šta mi radiš" i legendarnu baladu "Stanica Podlugovi" (Vlado Dijak). Čolić je na turneju je još jednom krenuo sa članovima grupe "Generacija 5", a pojačanje je bio i Laza Ristovski.

Na sljedećoj ploči "Ti si mi u krvi" 1984. godine, prvoj koju snima u Beogradu, u studiju "Akvarijus", Čolić se okrenuo etno zvuku, posebno u brojevima "Ruška", "Sto Cigana", "Ti možeš sve, al' jedno ne", ali se kao najveći hit izdvaja balada "Ti si mi u krvi", koju su zajedno uradili Kornelije i Spomenka Kovač. Album se promovira na nepotpunoj jugoslovenskoj turneji koja je obuhvatila jadransku obalu, Bosnu i Hercegovinu i Makedoniju, kao i veliki koncert u beogradskom Centru Sava. U to vrijeme Čolić se privremeno udaljio sa scene, osnovavši sa Bregovićem izdavačku kuću "Kamarad" i među prvima započeo privatnu izdavačku djelatnost.

Poslije skoro tri godine pauze i petnaestogodišnje vjernosti zagrebačkom Jugotonu, Čolić je u decembru 1988. za sarajevski Diskoton sa Kornelijem Kovačom, kao producentom i aranžerom, snimio i objavio album jednostavno nazvan "Zdravko Čolić" kojim se vratio pop zvuku. Ploča nije imala velikog medijskog odjeka i pamti se kao album sa najslabijim tiražom od 200.000 primjeraka, sa koga kao hitovi izdvajaju numere "Oj djevojko, selen velen" i balade: "Hej suzo" i "Samo ona zna". Zbog loše prodaje nije održana turneja, a i sljedećih godina Čola se posvetio privatnom biznisu.

Čolić je 1990. sa Goranom Bregovićem uradio album "Da ti kažem šta mi je" koji je objavila privatna beogradska izdavačka kuća "Komuna". Materijal je promovisan na Festivalu "MESAM" 1990. godine. Na njemu se našla obrada narodne pjesme "Čaje šukarije" u kojoj repuje djevojčica Ivana, inače glumica u filmu "Kuduz". Pjesma se izdvaja kao najveći hit s albuma, a tu su i numere "Čija je ono zvijezda", "E draga, draga" i naslovna "Da ti kažem šta mi je" autora Dina Merlina.

Godine diskografske pauze

Sjajna karijera potrajala je sve do skoro pred sam rat u Bosni i Hercegovini 1992., kada je Zdravko Čolić napustio rodno Sarajevo i preselio se u Beograd. Povremeno je nastupao po manjim dvoranama širom Evrope sa Lazom Ristovskim, a redovan je suradnik na pločama Bregovićeve filmske muzike. Tokom pauze u njegovom diskografskom radu godine 1994. Komuna i PGP RTS objavili su dvostruki album "Posljednji i prvi" koji je ujedno bio i izbor njegovih najvećih hitova. Tokom 1990-ih godina, album se smatra jednim od najprodavanijih albuma u tadašnjoj SRJ.

Poslije sedam godina pauze, Zdravko Čolić je za Komunu 1997. je izdao svoj deveti album "Kad bi moja bila" u produkciji Gorana Bregovića. Pjesme s albuma komponovali su Čola i Brega, a dio tekstova napisali su Marina Tucaković i Momčilo Bajagić Bajaga. Sa albuma su se izdvojile pjesme "Čini ti se grmi", "Jako, jako slabo srce zavodiš", kao i balade "Kad bi moja bila" i "Tabakera". Čolić je te godine održao devet rasprodanih koncerata u beogradskom Sava centru, a nastupio je i u Prištini, ne obazirući se na sukobe na Kosovu. Istovremeno njegove pjesme pronalaze svoj put i do publike u Hrvatskoj, gdje su još donedavno bile nepoželjne i cenzurirane od strane lokalnih radijskih urednika. Tako je pjesmu Zdravka Čolića "Pjevam danju, pjevam noću" krajem 2000. obradila i Ivana Banfić.

"Zavičaj"

Čolićev deseti album "Okano", objavljen je krajem 2000. godine u izdanju BK Sounda. Album pored naslovne numere doneo i hitove "Krasiva", "Hotel Balkan" i baladu "U boji vina". Tiraž je bio preko pola miliona prodatih nosača zvuka, a uslijedila je i velika turneja po većim gradovima bivše Jugoslavije. Turneja je završena koncertom na Marakani, 30. juna 2001. godine, na kojoj se ovaj put okupilo oko 80.000 ljudi, a pred malim ekranima više od 4.000.000 ljudi je pratilo direktan prijenos koncerta. Album "Okano" proglašen je za album godine u gotovo svim zemljama bivše domovine, pjesma "Okano" za hit godine, a Zdravko Čolić za ličnost godine.

24. decembra 2003. godine Zdravko je predstavio album "Čarolija", ponovo u izdanju RTV BK. Sa albuma su se izdvojile pesme "Ao nono bijela", "Zločin i kazna", "Moja draga", "Na ovaj dan", a sa jednim od najboljih spotova se izdvaja veliki hit "Mnogo hvala". U maju 2004. godine je počela turneja većim gradovima bivše Jugoslavije i u nekim evropskim zemljama. Tokom 2005. godine održano je još 14 koncerata u Kanadi, Americi, Evropi, kao i na prostorima bivše SFRJ.

Krajem 2006. na tržištu se pojavljuje novi, 12. album Zdravka Čolića nazvan jednostavno "Zavičaj". Album nastavlja tradiciju etno-pop zvuka, koju Čola redovito njeguje na svojim albumima u zadnjih dvadesetak godina. Među pjesmama inspirisanim Sarajevom, Bosnom i tamburašima izdvajaju se pjesme : "Bembaša", "Merak mi je", "Svadbarskim sokakom" i "Anđela". Izvrsne balade "Vrijeme" i "Sačuvaj me, Bože, njene ljubavi" potpisuju Arsen Dedić odnosno Đorđe Balašević.

Privatni život

Zdravko Čolić krajem 80-tih godina definitivno prelazi živjeti u Beograd.Izbijanjem rata na području Bosne i Hercegovine, 1992 godine, Zdravko u Beograd prebacuje i svoje roditelje oca Vladimira i majku Stanu.U Beogradu mu također živi i brat Dragan s porodicom. Sredinom 90-tih godina Zdravko se krstio u Sabornoj crkvi u Beogradu, a poznato je da je i veliki vjernik i dobrotvor.Novčanim prilozima pomaže Srpsku Pravoslavnu Crkvu, te razne humanitarne akcije. Zdravko je veliki pacifista, nastupao je i dva puta tijekom NATO-agresije na Saveznu Republiku Jugoslaviju 1999 godine.Pevao je na Brankovom mostu u Beogradu kao i na Trgu Republike, zajedno s Đorđem Balaševićem i mnogim srpskim i svjetskim umjetnicima koji su tada dali svoj glas podrške srpskom narodu u neravnopravnom ratu s NATO-paktom.1.maja 2001 godine ženi se sa svojom dugogodišnjom djevojkom Aleksandrom, profesorom geografije, s kojom ima i dvije kćeri Unu i Laru. Poznat je i po tome što je uspio svoj privatni život sačuvati od javnosti, vodeći miran i povučen porodični život, lišen bilo kakvih skandala. Tijekom nesretnih ratova na tlu bivše Jugoslavije, nije davao nikakve izjave, niti se miješao u politiku što mu je samo povećalo popularnost nakon rata na području bivše Jugoslavije. Poznat je i po tome što jako voli sport, rado gleda nogometne utakmice po Beogradu, pa čak i nižerazredne a kako sam kaže danas je navijač F. K. Crvena Zvezda.Posetilac je beogradskih teretana i trim-staza po Košutnjaku, poznatom beogradskom parku .

Festivali

Pjesme

  • A sad sam ja na redu
  • Adam i Eva
  • Afrika
  • Ajde, ajde Jasmina
  • Ajde, idi
  • Ako jednom budeš sama
  • Anđela
  • Ao nono bijela
  • April u Beogradu
  • Balerina
  • Bar jedan ples
  • Bembaša
  • Bila si bolja
  • Bling, blinge, blinge, bling
  • Brodolomci
  • Čaje šukarije
  • Čarape crne
  • Cherie, cherie
  • Čija je ono zvijezda
  • Čini ti se grmi
  • Cura iz Zenice
  • Da mi nije ove moje tuge
  • Da ti kažem šta mi je
  • Daj mi to
  • Dome moj
  • Doviđenja
  • Druže Tito, mi ti se kunemo
  • E draga, draga
  • Fire is burning
  • Glavo luda
  • Gori vatra
  • Gospa Mica gazdarica
  • Hajmo negdje nasamo
  • Hej suzo
  • Hotel Balkan
  • Hvala ti nebo
  • I šta tebe briga šta ja radim
  • I`m not a robot man
  • Idem da odmorim
  • Igra
  • Igraš se vatrom
  • Isti put
  • Jako, jako slabo srce zavodiš
  • Jastreb
  • Jedina
  • Jedna zima sa Kristinom
  • Juče još
  • Julija
  • Južnjaci
  • Kad bi moja bila
  • Kao moja mati
  • Kažeš da ti nekad izgledam ko Dunav
  • Ko te ljubi kad nisam tu
  • Kod tri bijesna brata
  • Konačno sam
  • Krasiva
  • Kuba
  • Kukavica kuka
  • Light me
  • Loš glas
  • Loše vino
  • Ljubav ima lažni sjaj
  • Ljubav je ljubav
  • Ljubav je samo riječ
  • Ljubomora
  • Mađarica
  • Madre mia
  • Majsko sunce
  • Malo pojačaj radio
  • Mangupska
  • Mala
  • Maslinasto zelena
  • Mastilo i voda
  • Melanholija
  • Merak mi je
  • Mjerkam te, mjerkam
  • Mnogo hvala
  • Moj bol
  • Moja draga
  • Na adresi ti piše (Sarajevo)
  • Na ovaj dan
  • Ne daj se mladosti
  • Ne dam ti svoju ljubav
  • Ne kunite, ne krivite
  • Ne mogu biti tvoj
  • Negdje na dnu srca
  • Nevjera
  • Nevjerna žena
  • Ničiji i svačiji
  • Noć mi te duguje
  • Nove lakovane cipelice
  • Odvešću te
  • Oj djevojko selen velen
  • Okano
  • Oktobar je, počinje sezona kiša
  • Ona spava
  • Ostanimo prijatelji
  • Osvojio bih sve
  • Pamti me po dobru
  • Pisaću joj pisma duga
  • Pjesmo moja
  • Pjevaću za svoju dušu, (živjeću za prave stvari)
  • Pjevaj, pjevaj na kletoj gitari
  • Pjevam danju, pjevam noću
  • Plačem za tvojim usnama
  • Pod lumbrelom
  • Pobjegnimo koji dan na more
  • Pogledaj u nebo
  • Poslije raskoši i sjaja
  • Prava stvar
  • Produži dalje
  • Pusti, pusti modu
  • Rakija
  • Rijeka suza i na njoj lađa
  • Rock`n`Roll-Himmel
  • Rodi me majko sretnog
  • Rođendanska pjesma
  • Ruška
  • Sačuvaj me Bože njene ljubavi
  • Samo kad mi kažeš ljubav
  • Samo ona zna
  • Sinoć nisi bila tu
  • Sjedni mi u krilo
  • Slike iz djetinjstva
  • Smijem se bez smisla
  • Sonata
  • Spavaju li oči nebeske
  • Srce je čudna zvjerka
  • Šta mi radiš
  • Šta radiš tu
  • Stanica Podlugovi
  • Stara pjesma
  • Stari moj
  • Stavi prst na čelo
  • Sto cigana
  • Sto puta
  • Što si prepotentna
  • Šljive su rodile
  • Svadbarskim sokakom
  • Svitanje
  • Tabakera
  • Tako tiho
  • Tesno doba
  • Ti možeš sve al` jedno ne
  • Ti si bila, uvijek bila
  • Ti si mi u krvi
  • Ti si svijetlo, ja sam tama
  • Titovim putem
  • Trinaest dana
  • Tvoje oči
  • U boji vina
  • U dno čoveka uspomena
  • Ustani sestro
  • Vagabund
  • Vala, vrijeme je
  • Vrijeme
  • Zaboravi sva proljeća
  • Zaboravljaš zar ne
  • Zagrli me
  • Zašto spavaš
  • Zavičaj
  • Zbog tebe
  • Zbogom Ivana
  • Zelena si rijeka bila
  • Zločin i kazna
  • Zvao sam je Emili
  • Želimirom mir se želi
  • Živiš u oblacima
  • Život je lijep Helene Marie
  • Esma
  • Vatra i barut
  • Ljubiti
  • Opušteno skroz
  • Rio

Diskografija

  • "Ti i ja" (1975)
  • "Ako priđeš bliže" (1977)
  • "Zbog tebe" (1980)
  • "Malo pojačaj radio" (1981)
  • "Šta mi radiš" (1983)
  • "Ti si mi u krvi" (1984)
  • "Rodi me majko sretnog" (1988)
  • "Da ti kažem šta mi je" (1990)
  • "Kad bi moja bila" (1997)
  • "Okano" (2000)
  • "Čarolija" (2003)
  • "Zavičaj" (2006)
  • "Kad pogledaš me preko ramena" (2010)
  • "Vatra i barut" (2013)
  • "Ono malo sreće" (2017)

Bilješke

  1. ↑ http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20070426/reflektor02.asp "Ja sam Sarajlija i Bosanac koji je krenuo raditi plocu s Bregovicem u Beogradu, a kasnije sam dobio radnu dozvolu u Njemackoj. Tako da sam svugdje pomalo, ali baza mi je ostala u Beogradu što nema veze s nekim mojim nacionalnim opredjeljenjem. "

Vanjski linkovi

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Zdravko_Čolić&oldid=41577123