Benvenuto Cellini

	Benvenuto Cellini
manirizam
	; Cellinijev autoportret, 1540.-1543., crtež olovkom, 28,3 x 18,5 cm, Kraljevska knjižnica u Torinu
Rođenje	3. studenog 1500.; Firenca, Toskana
Smrt	13. veljače 1571.; Firenca, Toskana
Vrsta umjetnosti	kiparstvo, slikarstvo, zlatarstvo
Praksa	Firenca, Rim, Mantova, Ferrara, Pariz, Fontainebleau
Poznata djela	Solnica Franje I.; Perzej s Meduzinom glavom
Portal o životopisima

*Solnica Franje I.*, 1540. – 1543., zlato, emajl i ebanovina, Muzej povijesti umjetnosti u Beču.

Benvenuto Cellini (Firenca, 3. studenog 1500. – Firenca, 13. veljače 1571.) bio je talijanski zlatar, kipar, vojnik, glazbenik i pisac; jedan od najslavnijih umjetnika manirizma.

Životopis

Cellini je bio prava osobnost manirizma, tog nemirnog umjetničkog stila. Bio je oduvijek nemirna duha, seljakajući se iz mjesta u mjesto, često kako bi izbjegao mnoge tužbe. Bio je optužen za dva ubojstva u Rimu 1529. god. i imao je reputaciju nasilne osobe. Radio je u Firenci, Rimu i Parizu kao dvorski zlatar Cosima Medicija, papa i francuskog kralja Franju I.

Majstor je sitnih zlatarskih predmeta od kojih se malo sačuvalo. Harmonično spajanje likova i ukras čine ga prvim zlatarom njegova doba.

Godine 1558. se zaredio za svećenika, ali se ubrzo odrekao zavjeta i oženio majku svoja dva sina. Svoj burni život ispunjen ubojstvima, krađama, zavišću, bježanjem iz grada u grad i dugogodišnjim tamnovanjem, Cellini je opisao u autobiografiji „Moj život”. Ovo djelo postalo je važno za poznavanje kulturne povijesti kasne renesanse. Djelo je napisao u svojoj 58. godini u kućnom pritvoru zbog sodomije. Njegov plameni način života, koji opisuje u svojoj autobiografiji, uključuje homoseksualnost, biseksualnost i epizode transvestitivnosti.

Djela

Cellini je njegovao stilski renesansni izraz, ali lijevo|se u njegovom radu javljaju jasna obilježja manirizma i nemirni oblici ranoga baroka.

Za francuskog kralja Franju I. Izradio je zlatnu, obogaćenu emajliranim detaljima, Solnicu s likovima Posejdona (kao bog mora, on je simbol soli) i božice Geje (kao božica Zemlje, ona je simbol papra) na postolju bogatom reljefima. Za kralja Franju I. izradio je i Nimfu iz Fontainableaua.

Kao dvorski zlatar i kipar radio je skulpture za Cosima Medicija u Firenci (Perzej s Meduzinom glavom; Cosimo I. Medici itd.) i rimske pape. Malo je njegovih radova u mramoru kao što su: Narcis, te Apolon i Hijacint.

Bavio se i medaljerstvom (Pietro Bembo), rezao matrice za kovanje novca, ali i napisao Dvije rasprave o zlatarstvu i kiparstvu (1568.).