Diuretik

Prikaz djelovanja pojedinih diuretika u bubrežnim kanalićima

Diuretik (lat. diuretica) je sredstvo kojim se poboljšava izlučivanje mokraće iz organizma. Od prije je bila poznata diuretička aktivnost pojedinih tvari, pića i biljaka. Na primjer, zbog pojačanog rada srca, kofein je bio prepoznat kao diuretik. Mnoge biljke također imaju diuretičko djelovanje - pirevina (Agropyron repens), breza (Betula pendula), preslica (Equisetum arvense), zečiji trn (Ononis spinosa), kopriva (Utrica dioica). Mnoge od tih biljaka i danas se koriste kao biljni diuretici.

Farmakologija

Diureticima se smatraju one tvari koji uz izlučivanje vode dovode do povećanja izlučivanja i soli u prvom redu natrijum hlorida koji je uglavnom odgovoran za osmotski pritisak vanćelijske tečnosti. Da bi diuretik potaknuo povlačenje edema mora imati svojstvo povećanja eliminacije natrijuma te hloridnih i hidrogenkarbonatnih iona. Pojačano izlučivanje vode je sekundarno. Zbog toga se pravi diuretici još nazivaju i saluretici.

Diuretici se primjenjuju primarno kod slijedećih stanja:

• akutni edemi (zadržavanje vode),
• hronični edemi,
• zatajenje bubrega,
• zatajenje srca,
• hipertenzija.

Osim toga diuretici se primjenjuju i u slučajevima:

• forsirane diureze radi eliminacije otrova kod trovanja
• diabetesa insipidusa (hronični manjak aldosterona zbog čega ne dolazi do formiranja urina - otrovi se zadržavaju u tijelu),
• glaukoma (povećani očni pritisak- opasnost za vid)

Diureteci djeluju na temelju nekoliko mehanizama:

• interakcijom sa specifičnim membranskim transportnim proteinima (tiazidi, furosemid, amilorid)
• osmotskim učinkom zbog kojega se smanjuje reapsorpcija vode iz dijelova nefrona propusnih za vodu (manitol)
• interakcijom s enzimima (acetazolamid)
• interakcijom s hormonalnim receptorima (spironolakton i kalijum kanreonat)

Također pogledajte

• Bokvica