Prijeđi na sadržaj

McDonnell Douglas MD-80/MD-90

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s McDonnell Douglas MD-80)
McDonnell Douglas MD-80/MD-90

Douglas i McDonnell Douglas
DC-3 · DC-6 · DC-8 · DC-9 · DC-10 · MD-80/MD-90 · MD-11

SAS-ov MD-81
Opći podatci
Tip Linijski putnički avion
Proizvođač McDonnell Douglas
Probni let kolovoz 1987.
Portal:Zrakoplovstvo

McDonnell Douglas MD-80 serija su dvomotornih mlaznih putničkih aviona srednjeg doleta. Nastali su modernizacijom i produženjem DC-9 aviona. Ovisno o broju klasa putnika i inačici zrakoplova mogu prevesti od 130 do 172 putnika. Uobičajeni raspored je 140 sjedala na redovnim komercijalnim linijama i 165 na nisko tarifnim letova. MD-80 je u komercijalne letove uveo Swissair u listopadu 1980. Nasljednici MD-80 serije su MD-90 u 1995. i MD-95/Boeing 717 u 1999. godini.

Razvoj

[uredi | uredi kôd]

Douglas je s razvojem DC-9 započeo 1960-ih kao dopuna velikog DC-8[1] ali za kratke rute. DC-9 je bio posve novi model aviona, s dva mlazna motora na zadnjem dijelu trupa i T-repom. U uski trup moglo se smjestiti 5 sjedala u jednom redu i prevesti od 80 do 135 putnika, ovisno o rasporedu sjedala i inačici aviona. MD-80 serija je bila druga generacija DC-9 aviona. Izvorno je nazvana DC-9-80 i DC-9 Super 80[2] a u redovni servis ušla je 1980. Sljedeća serija, MD-90, s letovima kreće 1995. godine. Posljednja inačica nastala na DC-9 avionu MD-95 koja je preimenovana u Boeing 717-200 nakon spajanja McDonnell Douglasa i Boeinga 1997.

S ukupno više od 2.400 proizvedenih komada DC-9 je jedan od najuspješnijih mlaznih putničkih aviona, odmah iza drugog Airbusa A320 s proizvedenih preko 3.000 dok prvo mjesto uvjerljivo drži Boeing 737 s više od 5.000 proizvedenih aviona.

MD-80 serije

[uredi | uredi kôd]

MD-80 serija je mlazni putnički zrakoplov srednje veličine namijenjen za srednje dolete koji je bio uveden 1980. godine. Zrakoplov ima karakterističan petoredni raspored sjedala. Izdužena je inačica DC-9-50 s većom maksimalnom težinom uzlijetanja (MTOW) i većim spremnicima za gorivo. Avion je dizajniran za česte kraće letove s 130-172 putnika, ovisno o inačici i broju klasa. Razvoj MD-80 serije počela je 1970-ih kao produženi DC-9-50. Dostupnost novih Pratt & Whitney JT8D motora pokrenula je ranije projekte iz serije: -55, -50 (produžena inačica) i -60. Dizajn se u kolovozu 1977. najviše usmjerio na osnovu inačice -55 i dobio oznaku "DC-9 Serija 80". Swissair je sa svojom narudžbom za 15 aviona i opcijom za još 5 pokrenuo projekt u listopadu 1977.[1]

Serija 80 je prepoznatljiva po 4,34 m dužem trupu od onog na DC-9-50. Krila su redizajnirana i u korijenu i na njihovom vrhu što je dalo njihovo povećanje za 28%. Početna serija -80 svoj prvi let je imala 19. listopada 1979.[1] S redovnim letovima zrakoplov je krenuo 1980. Izvorna letna dozvola izdana je pod inačicom DC-9, ali je to u srpnju 1983. kao reklamni potez promijenjeno u MD-80. Inačice iz ove serije su MD-81/82/83 i skraćeni MD-87, iako u njihovom formalnom certifikatu stoji DC-9-81/82/83. Samo MD-88 je dobio oznaku "MD" u dozvoli (i kasnije i MD-90).

Na MD-80 modernizirana je pilotska kabina i avioelektronika, na avionu su napravljene aerodinamične nadogradnje i ugrađeni jači, učinkovitiji i tiši JT8D-200 motori. Proizvodnja MD-80 je završila 1999. godine. Znakovita je i činjenica kako korisnici kao što su American Airlines i Alitalia u dokumentaciji zrakoplov vode kao "Super 80" ili "SP80". Usporedivi avioni s MD-80 su Boeing 737 (posebice 737-400 inačica) i Airbus A320.

Usporedba

[uredi | uredi kôd]
MD-82 Dubrovnik Airlinesa
MD-81 MD-82/-88 MD-83 MD-87
Putnici 155 (2 class)
172 (1 class) 		152 (2 class)
172 (1 class) 		155 (2 class)
172 (1 class) 		130 (2 class)
139 (1 class)
MTOW 64.000 kg 67.800 kg 72.600 kg 64.000 kg
Dolet 2.910 km 3.800 km 4.640 km 4.440 km
Putna brzina 0.76 Macha (811 km/h)
Dužina 45,1 m 39,7 m
Raspon krila 32,8 m
Visina 9,05 m 30 ft 5 in
9,3 m
Motori (2 x) P&W JT8D-209
od 82,29 kN 		P&W JT8D-217A/C ili -219
od 88,96 kN 		P&W JT8D-219
od 93,41 kN 		P&W JT8D-217C
od 88,96 kN

MD-90

[uredi | uredi kôd]
Izguravanje MD90
China Eastern Airlines MD-90

McDonnell Douglas izgradio je 1,159 zrakoplova MD80 serije od 1979. do 1999. godine. MD90 je sljedeća generacija zrakoplova proizašla iz Douglas-a DC9. MD-90 je dvomotorni mlazni putnički avion srednjeg doleta a svoj prvi let imao je 22. veljače 1993. godine. Prva isporuka bila je 1995. američkoj Delti.[3] Glavne razlika od MD-80 su efikasniji i štedljiviji mlazni motori International Aero Engines V2500 (najsnažniji i najteži motori ugrađeni na zadnji dio trupa nekog putničkog zrakoplova) i duži trup aviona u koji stane od 153 do 172 sjedala. Kao i kod MD88 kabina pilota (Glass cockpit) opremljena je modernim EFIS sustavom.

MD-90 je proizvođen u blizini zračne luke Long Beach u Kaliforniji, SAD, (dva zrakoplova proizvedena su u Šangaju u Kini[4]). Izrađivan je u dvije inačice: -30 s doletom od 3.860 km i 30ER koji je i uz svoju veću težinu, s dodatnim spremnicima za gorivo imao dolet od 4.426 km. Ponuđena je inačica -50 s još većim doletom ali za nju nije bilo narudžbi.[5] 29 aviona MD-90 koji su isporučeni za Saudi Arabian Airlines opremljeni su s potpuno novom EFIS pilotskom kabinom s avioelektronikom sličnom onoj na Boeingu 717 a gornji kontrolni panel sličan je onom na MD-11 što je olakšalo preškolovanje pilota s jednog na drugi zrakoplov (kompanija u svojoj floti ima i MD-11[6]). Narudžbe za MD-90 počele su pristizati nakon spajanja Boeinga i McDonnell Douglasa u 1997. godini ponajviše radi interne konkurencije s Boeingom 737.[7] Delta Airlines je nakon ujedinjenja ovih kompanija otkazala svoju narudžbu za preostalih 19 MD-90 u korist Boeinga 737-800.[8]

Ukupno 40 MD-90 (kasnije 20) su se po ugovoru trebali sklopiti u Šangaju u sklopu "Trunkliner programa",[9][10] ali Boeingova odluka o gašenju proizvodnje MD-90 je rezultirala sa samo dva izgrađena kineska zrakoplova[11] .

Proizvodnja MD-90 u Long Beachu završila je u 2000. godini s posljednjim avionom dostavljenim Saudi Arabian Airlinesu.[7] Ovaj avion je ujedno i najmanje uspješni član DC-9 obitelji, s proizvedenih samoi 116 zrakoplova.[12] Glavni konkurenti MD-90 su Airbus A320 i Boeing 737-800.

Inačice

[uredi | uredi kôd]
  • MD-90-30 je inačica s dva motora V2500 i EFIS pilotskom kabinom.
  • MD-90-30IGW je inačica s povećanom maksimalnom težinom zrakoplova, samo jedan izgrađen.
  • MD-90-30ER je inačica s povećanim doletom (Eng.:Extended Range), samo dva izgrađena.
  • MD-90-30T "Trunkliner" inačica MD-90-30 koja je izrađivana u Šangaju u tamošnjoj kineskoj zrakoplovnoj industriji. Prvotno je planirana izrada 40 aviona[13] što je kasnije smanjeno na 20[14] a izgrađena su samo dva. Kako bi se zrakoplov prilagodio neprikladnim uzletno-sletnim stazama i povećala mu se nosivost u Trunklineru[15] su planirali modificirati podvozje s dodavanjem po dva para guma na glavnom podvozju. Ova modifikacija ipak nije korištena da dva izrađena zrakoplova.[16] Alate i opremu Kinezi su iskoristili za izradu svog prvog mlaznog zrakoplova ACAC ARJ21.[17]

Usporedba

[uredi | uredi kôd]
MD-90-30 MD-90-30ER
Putnici 153 (2 klase)
172 (1 klasa)
MTOW 70.760 kg 76.204 kg
Dolet 3.860 km 4.023 km
*4.424 km
Brzina krstarenja 0.76 Macha (811 km/h)
Dužina 46,5 m
Raspon krila 32,87 m
Visina 9,4 m
Motori (2 x) IAE V2525-D5
111,21 kN
Opcija: IAE V2528-D5
124,55 kN

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ a b c Norris, Guy and Wagner, Mark. Douglas Jetliners. MBI Publishing, 1999. ISBN 0-7603-0676-1.
  2. ↑ History - Chronology - 1977-1982, The Boeing Company, Retrieved 2007-12-14
  3. ↑ MD-90 Background, The Boeing Company. Retrieved 2008-12-09.
  4. ↑ Shanghai Jiangwan Airfield, Global Security. Retrieved 2008-12-09.
  5. ↑ MD-90 page, airliners.net. Retrieved 2008-12-08.
  6. ↑ Saudia Calls for Honeywell Flat Panel Cockpit Displays for New MD-90s  Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. srpnja 2008. (Wayback Machine), Honeywell. Retrieved 2008-12-08.
  7. ↑ a b Becher 2002, p.102-105.
  8. ↑ Delta's 1997 Annual Report  Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. prosinca 2012. (Wayback Machine), Delta Air Lines. Retrieved 2008-12-08.
  9. ↑ China Northern Airlines Receives First MD-90 Aircraft, The Boeing Company. Retrieved 2008-12-08.
  10. ↑ Manufacturing Processes, Changes to the Trunkliner Program
  11. ↑ Boeing in China, The Boeing Company. Retrieved 2008-12-08.
  12. ↑ Orders and Deliveries search page, The Boeing Company. Retrieved 2008-04-22
  13. ↑ Mintz, J., Sale of Aircraft Machinery to China Shows Perils of Exporting Technology, Washington Post, 7. lipnja 1998. Retrieved 2008-12-09.
  14. ↑ China Northern Airlines Receives First MD-90, McDonnell Douglas Corporation, 26. srpnja 1996. Retrieved 2008-12-09.
  15. ↑ Bailey, J., China: Boeing argues MDC lead, Flight International, 1-7 svibnja, 1991. Retrieved 2008-12-09.
  16. ↑ and http://web.archive.org/web/20090226201916/http://www.forecastinternational.com/archive/ac/af0100.doc Boeing MD-90/90  Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. veljače 2009. (Wayback Machine) Forecast International. Retrieved 2008-12-09.
  17. ↑ [1]
  18. ↑ MD-90 characteristics
  19. ↑ MD-90 specs
  20. ↑ MD-90 airport report

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi McDonnell Douglas MD-80/MD-90
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=McDonnell_Douglas_MD-80/MD-90&oldid=6729862"