NATO-ovo bombardovanje Republike Srpske
Operacija Namjerna sila | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Dio rata u Bosni i Hercegovini | |||||||||
F-16 u Avianu | |||||||||
| |||||||||
Sukobljeni | |||||||||
NATO | Republika Srpska | ||||||||
Posljedice | |||||||||
1 Mirage 2000 oboren 2 pilota zarobljena |
40+ vojnika ubijeno |
NATO-ovo bombardovanje Republike Srpske, poznato pod kodnim imenom Operacija Namjerna sila (engl. Operation Deliberate Force), bila je NATO-ova zračna kampanja s ciljem onesposobljavanja vojnog arsenala bosanskih Srba u ratu u Bosni i Hercegovini.
U operaciji koja je trajala od 30. 8. do 14. 9. 1995., sudjelovalo je osam savezničkih država, obavljeno je 3515 letova i izbačeno je 1026 bombi.[1]
Operacija je naterala čelnike bosanskih Srba da prestanu sa opsadom Sarajeva i dovela ih za pregovarački sto.[2]
Pozadina
Srbima u BiH su predstavnici međunarodne zajednice nudili razne mirovne planove (Vens-Ovenov plan, Plan Kontakt grupe...) koje su oni redom odbacivali. Nakon odbacivanja poslednjeg mirovnog plana Kontakt grupe iz 1994. godine, već je otvoreno prećeno NATO bombardovanjem. Međutim, Srpska pravoslavna crkva je podržavala čelnike bosanskih Srba da istraju u odbacivanju mirovnog plana Kontakt grupe, čak i po cenu NATO bombarovanja:
Suverenitet Republike Srpske se mora ostvariti, a dok se to ne desi moramo trpeti. Neka nas i bombarduju, ali ne možemo potpisati presudu i nećemo prihvatiti karte Kontakt grupe koje predstavljaju novo sakaćenje srpskog naroda.[2]
Tijek operacije
Povod
Operaciju je započeo NATO kao odgovor na tešku situaciju u BiH.[1] Iako je planirana i službeno odobrena od strane Vijeća NATO-a još u srpnju 1995., operacija je pokrenuta kao izravni odgovor na drugi slučaj masakra na sarajevskoj tržnici Markale, 28. kolovoza 1995. jer je bilo utvđeno da je mina koja je u Sarajevu ubila 37 ljudi došla sa srpskih položaja oko grada.
Bombardiranja
Prve napade izveli su američki F/A-18C Horneti i EA-6B Prowleri s laserskim navođenim bombama i AGM-88 HARM projektilima.[3] Cilj im je bio onesposobljavanje srpskih radarskih i protuzračnih položaja kako bi otvorili put drugim savezničkim zrakoplovima. Istovremeno su ih podržavali EF-111A Raveni blokirajući komunikaciju i radare.[3]
Uslijedili su napadi na srpska vojna skladišta, vojarne i artiljerijske položaje u više valova. Isti dan NATO snage doživljavaju svoj prvi i jedini gubitak tijekom operacije. Kod naselja Pale pomoću LPRS-a oboren je francuski Mirage 2000. Dva člana posade ubrzo su zarobljeni i držani u zatočeništvu do prosinca.[3]
31. kolovoza 1995. UNPROFOR zahtjeva privremeno obustavljanje operacije kako bi utvrdili jesu li Srbi spremni na pregovore.[1][3] Za to vrijeme zrakoplovi nadlijeću pogođena područja i izviđaju nastalu štetu.
Nakon što su se pregovori pokazali neuspješnima, NATO 5. rujna u 10.00 nastavlja s bombardiranjem.[1] Dok 9. rujna saveznički zrakoplov napadaju položaje oko Banja Luke i Tuzle, već više dana traju pokušaji lociranja i spašavanja oborenih francuskih pilota.
14. rujna operacija je ponovno zaustavljena. Razlog tomu bio je Mladićev pristanak na otvaranje sarajevskog aerodroma, uklanjanje teškog naoružanja oko grada itd.[3]
20. rujna general Bernard Janvier i admiral Rupert Smith u Sarajevu objavljuju da je operacija ostvarila svoje ciljeve i da je daljne djelovanje nepotrebno.[3]
Angažirane snage (NATO)
Izvori podataka:[1]
Država | Letovi | Postotak (%) | Zrakoplovi |
---|---|---|---|
Francuska | Mirage F-1, SEPECAT Jaguar, Mirage 2000, Super Etendard, E-3F, C-135, Puma | ||
Njemačka | Tornado | ||
Italija | Tornado, AMX, Boeing 707, C-130, G-222 ,E-3 | ||
Nizozemska | F-16 | ||
Španjolska | EF-18A, KC-130, CASA 212 | ||
Turska | F-16 | ||
Ujedinjeno Kraljevstvo | GR-7, FMK-3, L-1011, FA-2, E-3D | ||
Sjedinjene Američke Države | A-10, F-15E, F/A-18, F-16, EA-6B, EC-130E, EC-130H, AC-130, KC-135, KC-10, MH-53, MC-130, EF-111A | ||
NATO | E3A | ||
Izvori
Literatura
- Tim Ripley, "Air war Bosnia - UN and NATO airpower", Airlife, (1996), ISBN 1-85310-814-6