Othello

Otelo

Naslovna strana Otela (1622. godina)
Autor	Vilijam Šekspir
Originalni naziv	The Tragedy of Othello, the Moor of Venice
Država	Kraljevstvo Velika Britanija
Jezik	engleski jezik
Žanr	drama
Vrsta dela	tragedija
Izdavač	Worshipful Company of Stationers and Newspaper Makers
Vreme i mesto nastanka	1603. Velika Britanija
Datum izdanja	1622.
Vreme radnje	1570.
Mesto radnje	Kipar
Glavni lik	Otelo - Afrički general u službi Venecijanske vojske

Otelo i Dezdemona, delo slikara Aleksandr-Mari Kolin (Alexandre-Marie Colin)

Otelo, ili u punom nazivu "Othello, venecijanski Maurin", je tragedija u pet dijelova Williama Shakespearea napisana 1603. - 1604. godine i objavljena 1622. godine. Tekst je objavljen u zbirci njegovih djela tzv. "First Folio" 1623. godine. Izgleda da je osnovnu verziju obradio sam Shakespeare držeći se originalnog djela gotovo liniju po liniju. Međutim, uvodio je brojne zamjene riječi i fraza kao da ga je Shakespeare prepisivao za sebe i prepravljao ga tokom prepisivanja. Radnja predstave potiče od djela pod nazivom "De gli Hecatommithi" iz 1565. godine od Giambattiste Giraldia. Shakespeare ga je izgleda znao u italijanskom originalu, a bio mu je na raspolaganju i na francuskom jeziku, ali nije preveden na engleski jezik. Predstava priča priču o moćnom generalu mletačke vojske, Otelu čiji je život i brak uništen od strane popustljivog, prevarantskog i zavidnog vojnika Jaga.

Otelo je možda najpoznatije književno istraživanje destruktivne moći ljubomore i sumnje. U isto vrijeme to je jedan od najranijih literarnih radova koji se bave pitanjima rase i rasizma. Otelo je neosporno heroj unatoč njegovim manjkavostima, je najistaknutiji tamnoputi protagonist iz vremena rane zapadne literature. Otelo se suočava sa stalnim rasizmom od strane drugih likova u ovoj drami, pogotovo nakon što je oženio Desdemonu, povlaštenu bijelu ženu čiji otac ne odobrava ovaj brak.

Otelo je u ovoj drami predstavljen kao plemeniti čovjek velikog ugleda kojeg poštuju i kojem se dive vojvoda i venecijanski senat, kao i oni koji mu služe poput Kasija, Montana, i Lodovika. Elizabetanska i jakobianska pozornica je obilovala likovima crnaca, ali nijedan nije dobio tako veliku ili herojsku ulogu kao Otelo.

Radnja

Ruski filmski i pozorišni glumac Konstantin Stanislavski kao Otelo 1896. godine.

Predstava počinje kada junak Otelo, tamnoputi general u službi Venecije, imenuje Kasija a ne Jaga kao svoga glavnog poručnika. Ljubomoran zbog uspjeha Otela i zavidan Kasiju, Jago kuje plan da uništi Otela, lažno implicirajući da su Otelova supruga Desdemona i Kasio u ljubavnoj vezi. Uz pomoć nenamjerne Emilije, njegove supruge i poslušnog Roderiga, kolege nezadovoljnika Jago izvršava svoj plan. Koristeći maramicu koja je pripadala Desdemoni, a koju je pronašla Emilija nakon što je Otelo nehotice ispustio, Jago ubjeđuje Otela da je Kasio dao maramicu Desdemoni kao znak ljubavi. Jago također navodi Otela da prisluškuje razgovor između njega i Kasija koji je u stvari razgovor o kasijovoj ljubavnici Bjanki, ali koji navodi zabrinutog Otela da povjeruje da je Kasio zaljubljen u Desdemonu. Ovi tanki "dokazi" potvrđuju ono što je Otelo bio previše sklon da povjeruje da kao stariji crnac, on više nije privlačan svojoj mladoj ženi bijeloj Venecijanki. Opsjednut ljubomorom Otelo ubija Desdemonu. Nakon što je Emilija prekasno saznala da njegova supruga nije bila kriva, on traži da bude upamćen kao onaj koji "nije volio mudro, ali je volio sa previše žara" nakon čega izvršava samoubistvo.

Jezik i stil

Shakespeare u Otelu kao i drugim predstavama piše u kombinaciji stiha (poezije) i proze (svakodnevnog govora). Čitajući Otela često izgleda kao čitanje dugotrajne pjesme, a to je zato što likovi kod ovog pisca često govore u stihu. Linije u njegovim stihovima nemaju šemu rimovanja, (tzv. "nerimovani pentametarski stihovi" ili "prazni stihovi") gdje je svaki drugi slog naglašen. Ova vrsta stiha se obično koristi za plemstvo, i druge važne likove, jer je to neka vrsta zvaničnog načina govora kojeg koriste ovi viši staleži. Likovi iz nižih društvenih staleža ne govore ovim posebnim poetskim ritmom, oni samo koriste svakodnevni jezik.

Dijalozi su jako važni u ovoj drami, a najbolji primjer je dijalog između Jaga i Otela u III Činu, III sceni. U ovoj ključnoj sceni Jago kroz insinuacije uspijeva da ubijedi Otela da se nešto događa između Kasija i Desdemone ne optužujući ih direktno. U Otelu moć riječi pomaže u razvoju glavne radnje. Bez stalnog dotoka riječi, unutrašnjeg i vanjskog, najveći dio tragične radnje u ovoj drami se najvjerovatnije ne bi ni desio.

Bez "otrovnih" riječi koje je Jago govorio Otelu, do radnje u ovoj predstavi možda nikada ne bi ni došlo jer su njegov jezik i riječi ti koji podstiču Otela u akciju. Slično tome, otelovo razumijevanje njegove stvarnosti je izmijenjeno i prerađeno kao rezultat riječi i uprkos zahtjevima za "opipljivim dokazom", njegovo vjerovanje u otrovne riječi Jaga uzrokovale su njegov pad. Moć jezika u tragediji Otelo Williama Shakespearea ima direktan utjecaj na ishod ove predstave. Tragični završetak je jednostavno vrhunac "otrovnih" riječi i odražavaju ogromnu moć jezika.

Likovi

• Otelo, glavni lik i heroj u predstavi. Hrišćanski Maurin i general venecijanske vojske, Otelo je elokventna i fizički moćna figura koga poštuju svi oko njega. Uprkos njegovom visokom statusu on je ipak lagan plijen nesigurnosti zbog njegovih godina, njegovog života kao vojnika, i njegove rase. On je "slobodne i otvorene prirode" koju njegov podređeni Jago koristi da okrene njegovu ljubav za svoju ženu Desdemonu u moćnu i samouništavajuću ljubomoru.
• Dezdemona, kćerka mletačkog senatora Brabanzia. Desdemona i Otelo se tajno udaju prije početka ove drami. Dok je na mnogo načina stereotipno čista i krotka, Desdemona je također odlučna i prisebna. Ona je jednako sposobna braniti njen brak, podsmješljivo odgovarajući Jagou i odgovarajući dostojanstveno na otelovu neshvatljivu ljubomoru.
• Jago, otelov podređeni i negativac u predstavi. Dok je njegov tobožnji razlog za želju u ostvarenju propasti Otela zbog toga što ga ovaj nije unaprijedio u čin poručnika, jagova motivacija nikada nije bila vrlo jasno izražena i izgleda da potiče iz opsesivnog, gotovo estetskog užitka u manipulaciji i uništavanju.
• Kasio je otelov poručnik, istinski mu vjeran, mlad i neiskusan vojnik čiji je visoki položaj Jago toliko prezirao. Jago koristi kasiovu mladost, dobar izgled i prijateljstvo sa Desdemonom da zaigra na kartu nesigurnosti Otela oko desdemonine vjernosti.
• Emilija je jagova supruga i desdemonina pratilja. Cinična, obična žena, ona je duboko povezana sa svojom gospodaricom i nepovjerljiva prema svom suprugu.
• Dužd predstvlja službenu vlast u Veneciji, a ima veliko poštovanje prema Otelu kao javnom i vojnom službeniku. Njegova glavna uloga u predstavi je pomirenje i Otela i Brabanzia u 3. sceni iz I Čina, a zatim na njegov zahtjev Otelo odlazi na Kipar.
• Brabancio je desdemonin otac i venecijanski senator. Kao prijatelj Otela, Brabanzio se osjeća izdanim nakon što je Otelo oženio njegovu kćer u tajnosti.

(i drugi sporedni likovi)

Povezano

• Hamlet
• Magbet

Literatura

• William Shakespeare: Othello. Herausgegeben, übersetzt und kommentiert von Balz Engler. Englisch-deutsche Studienausgabe. Stauffenberg Verlag. Tübingen 2004. ISBN 3-86057-549-X
• William Shakespeare: Othello. The Arden Shakespeare. Third Series. Edite by E. A. J. Honigmann. 1997. ISBN 978-1-903436-45-5
• William Shakespeare: Othello. New Cambridge Shakespeare. Edited by Norman Sanders. CUP 1984, updated 2003. ISBN 978-0521535175
• William Shakespeare: Othello. The Oxford Shakespeare. Oxford Worlds Classics. Edited by Michael Neill. 2006. ISBN 978-0-19-953587-3
• Anthony Gerard Barthelemy: Critical Essays on Shakespeare’s Othello. Maxwell Macmillan, New York 1994
• Anthony Gerard Barthelemy: Black Face Maligned Race. The Representation of Blacks in English Drama from Shakespeare to Southerne. Louisiana State University Press, Baton Rouge sowie London 1987
• Christine Brückner: Wenn du geredet hättest, Desdemona. Ungehaltene Reden ungehaltener Frauen. Ullstein, München 2000, ISBN 3-550-06780-1
• Sonja Fielitz: Othello. Kamp, Bochum 2004, ISBN 3-89709-383-9
• G. K. Hunter: Dramatic Identities and Cultural Tradition. Studies in Shakespeare and his contemporaries. Liverpool University Press, Liverpool 1978
• Ralf König: Jago. Rowohlt, Reinbek 1998, ISBN 3-499-22392-9
• Stewart Martin: Othello. William Shakespeare. Guide. Letts Educational, London 2004, ISBN 1-84315-322-X
• Margaret Leal Mikesell (Hrsg.): Othello. An annotated bibliography. Garland, New York 1990, ISBN 0-8240-2749-3

Vanjske veze

Othello na Wikimedijinoj ostavi

• Othello Navigator Arhivirano 2016-05-15 na Wayback Machine-u—Includes the annotated text, a search engine, and scene summaries.
• Cinthio's Tale—A 19th-century English translation of Shakespeare's primary source.
• Othello—analysis, explanatory notes, and lectures.
• Othello Arhivirano 2016-03-13 na Wayback Machine-u— Read Online at LibriPass.com
• Othello—Scene-indexed and searchable version of the text.
• Othello na Internet Broadway Database - lists numerous productions.
• Othello Arhivirano 2016-05-05 na Wayback Machine-u study guide, themes, quotes, multimedia, and teacher resources
• Othello Act and scene wise summary & quotes, analysis, characters, topic discussions.