Socijaldemokratska stranka Njemačke
„SPD” preusmjerava ovdje. Za ostala značenja, v. SPD (razvrstavanje).| Socijaldemokratska stranka Njemačke
Sozialdemokratische Partei Deutschlands
| |
|---|---|
.svg?lang=sh){kind=logo} | |
| Vođa | Andrea Nahles |
| Osnovana | 1863. |
| Država djelovanja | Njemačka |
| Broj članova (2015) | 445.534[1] |
| Ideologija | Socijaldemokracija, Socijalni liberalizam[2], Europejstvo. |
| Progresivna alijansa i Socijalistička internacionala | {{{međunarodna skupina ime}}} |
| Službene boje | crvena |
Socijaldemokratska stranka Njemačke (SPD) (njem. Sozialdemokratische Partei Deutschlands; SPD) je druga najstarija politička stranka u Njemačkoj. Osnovana je 23.05.1863. godine. Veoma bliska sa radničkim pokretima i sindikatima, SPD spada u skupinu socijaldemokratskih stranaka lijevoga centra.[2][3]
SPD je članica Stranke europskih socijalista, te Socijalističke Internacionale i Progresivne alijanse.
Članovi stranke mlađi od 35 godina su organizirani u omladinskoj podorganizaciji koja se naziva "Radna skupina mladih socijalista u SPD-u".
Trenutačna predsјednica stranke je Andrea Nahles.
Osnovana je godine 1863. i njena originalna platforma je bilo zalaganje za demokratski socijalizam. Iako ju je za vrijeme Drugog Rajha zabranjivao kancelar Otto von Bismarck, njeni članovi su bili birani u Reichstag. Bismarck je, kako bi suzbio njihov utjecaj, donio niz reformi kojima je po prvi put u povijesti uveden moderni sustav mirovinskog i socijalnog osiguranja. Godine 1912. SPD se nametnula kao najjača stranka u Reichstagu. Unatoč revolucionarnoj retorici, SPD je vremenom postala dio establišmenta te je podržala carsku vladu prilikom ulaska u Prvi svjetski rat. Nakon poraza Njemačke u ratu, čelnici SPD-a su predvodili zbacivanje monarhije i uspostavljanje Vajmarske republike. Bili su protiv lijevog radikalizma toga doba.
SPD, koja je revolucionarni demokratski socijalizam u potpunosti zamijenila reformskom socijaldemokracijom, svoj program nije bila u stanju provesti zbog oštrih odredbi Versajskog mirovnog sporazuma, velike gospodarske krize i političke nestabilnosti koja je završena dolaskom nacista na vlast. Nova vlada je godine 1933. zabranila rad SPD.
Nakon Drugog svjetskog rata, SPD je obnovljena u dijelu Njemačke pod dominacijom zapadnih saveznika, dok su njeni članovi u istočnom dijelu pod sovjetskom dominacijom prisilno ujedinjeni s komunistima boljševičkog tipa u vladajuću Jedinstvenu socijalističku partiju Njemačke.
Na zapadu je SPD bila u oporbi sve dok godine 1966. nije s vladajućim demokršćanima ušla u veliku koaliciju. Zahvaljujući popularnom Brandtu je godine 1969. osvojila vlast te je zadržala sve do godine 1982. kada su ih njihovi saveznici iz centrističke FDP odbacili u korist demokršćanske CDU.
SPD je u drugoj polovici 1990-ih pod vođenjem Gerharda Schrödera odbacila socijaldemokratski program u korist ekonomski neoliberalnog Trećeg puta, te godine 1998. zajedno sa Zelenima preuzela vlast od demokršćana iz CDU. Pod vlašću SPD Njemačka je zabilježila gospodarsku stagnaciju, te jačanje radikalnih stranaka s lijeva i desna. 2005. godine su raspisani izvanredni izbori, prije kojih se lijeva frakcija stranke odvojila i zajedno s bivšim ljevičarima iz DDR-a stvorila stranku Ljevica. Nakon izbora su SPD i CDU dogovorili stvaranje velike koalicije na čelu s Angelom Merkel iz demokršćanske CDU.
Na izborima 2009. SPD gubi ogroman broj glasova i sa 23,0% doživljuje najgori rezultat u svojoj povijesti. Nakon toga prelazi u oporbu, dok novu vlast formiraju CDU i liberali.
Na izborima 2013. pod vođenjem Peera Steinbrücka poboljšava rezultat sa 25,7% glasova i ulazi ponovno u veliku koaliciju sa demokršćanima iz CDU.
- ↑ „Parteien laufen Mitglieder weg”. Stuttgarter Zeitung. Pristupljeno 24. 5. 2015.[mrtav link]
- ↑ 2,0 2,1 Parties and Elections in Europe: The database about parliamentary elections and political parties in Europe, by Wolfram Nordsieck
- ↑ Merkel, Wolfgang; Alexander Petring, Christian Henkes, Christoph Egle (2008). Social Democracy in Power: the capacity to reform. London: Taylor & Francis. ISBN 978-0-415-43820-9.
- Merkel, Wolfgang; Alexander Petring, Christian Henkes, Christoph Egle (2008). Social Democracy in Power: the capacity to reform. London: Taylor & Francis. ISBN 978-0-415-43820-9.
