Keglevići

Hrvatska velikaška obitelj; Keglević
	; Grb obitelji Keglević od 1494. godine.
Država	Hrvatska, Ugarska
Etničko podrijetlo	hrvatsko
Matična kuća	Prkalj
Naslovi	baruni, grofovi
Utemeljenje	14. stoljeće
Utemeljitelj	Kegalj

Keglevići (Keglevich, Keglegics, Keglevics, Keglyewicz, Kheglawitsch), hrvatska velikaška obitelj podrijetlom iz Kninske županije. Rodonačelnik obitelji je Petar, sin Kegela/Kegala/Xegala, iz roda Prklja/Perkalja (Percal). U izvorima iz 15. stoljeća zabilježeni su s pridjevkom Porički (de Porychan, Porechan, Porichan), prema posjedu u distriktu Unašice, a od kraja istog stoljeća s pridjevkom Bužimski (de Bwsyn), prema gradu Bužimu u Bihaćkoj krajini.^[1]^[2]

Najpoznatiji pripadnik ove obitelji je hrvatski ban Petar Keglević (1485.? – 1554./55.), koji je stekao posjede na Kordunu, u Hrvatskom zagorju i okolici Zagreba, a kćerinom ženidbom i u Međimurju. Isticali su se kao ratnici. U 18. stoljeću postupno su se povukli iz javnoga života, a posjedi u Hrvatskoj su im se smanjili, da bi na početku 20. stoljeća izumrla hrvatska grana obitelji.

Obiteljska povijest

Podrijetlom su iz distrikta Unašice u Kninskoj županiji. Rodonačelnikom obitelji smatra se Kegalj iz roda Prkalja, sin Patra i unuk Budislava. Za vrijeme osmanske opasnosti iselili su se na prostor Zagrebačke, Varaždinske i Križevačke županije, a potom i u Ugarsku, što dovodi do podjele obitelji u prvoj polovini 17. stoljeća, kada su se Keglevići podijeli na hrvatsku i ugarsku granu. Utemeljitelj hrvatskog ogranka bio je Petar (u. 1663.), a ugarske njegov brat Nikola (u. 1642.).

Keglevich de Porychane. Grb do 1490. godine.

Banski namjesnik Petar VII. Keglević (u. 1724.) vratio je nakon protjerivanja Turaka, dio obiteljskih posjeda, a stekao je i grofovski naslov.^[1] Od 18. stoljeća članovi obitelji su se povukli iz javnoga života, a posjedi im se postepeno smanjuju i opterećuju dugovima.

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća isticao se Oskar Keglević (u. 1918) koji je bio zastupnik u Hrvatskom saboru i član Narodne stranke. God. 1883. prodao je gorička dobra, a 1905. godine i ostala u Varaždinskoj županiji. Nije imao potomaka te je s njime izumrla hrvatska grana obitelji.

Keglevići se kasnije dijele na niz rodova koji nose pridjevke Porički, Bužimski, Gradički, Prkalj, Ljubički i dr.

Članovi obitelji

Muški članovi obitelji:

Stjepan
- Šimun
  - Simon Šimun (umro 1489.)
    - Petar (1478. – 1554.)
      - Gašpar (u. 1552.)
      - Petar (u. 1556.)
        Juraj
      - Juraj (u. 1547.)
      - Ivan (u. 1547.)
      - Mate (u. 1584.)
      - Franjo (u. 1557.)
      - Nikola
      - barun Šimun (umro 1579.)
        barun Ivan (1570. – 1645.)
        barun Franjo (u. 1650.)
        
        barun Juraj (u. 1621.)
        barun Nikola (1600. – 1642.)
        
        barun Petar (1603. – 1665.)
        barun Petar
        
        barun Ladislav (1627. – 1665.)
        grof Petar (1660. – 1724.)^[3]
        grof Ladislav (oko 1693. – 1735.)
        grof Petar (1722. – 1749.)
        
        grof Aleksandar (1706. – 1752.)
        grof Julije (1739. – 1810.)
        
        grof Josip (1742. – 1813.)
        
        barun Ivan (1634. – 1654.)
        
        Žigmund (u. 1662)
        
        Stjepan
        
        Peter (u. 1602)
        
        Franjo
    - Ivan (umro 1512.)
      - Petar
  - Petar (umro 1467.)
    - Vuk
- Nenad

Drugi

grofica Katarina Keglević

Bilješke

↑ ^a ^b Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. X., str. 236.
↑ Keglević - Hrvatski biografski leksikon
↑ Petar VII. Keglević, Leksikografski zavod Miroslav Krleža Pristupljeno 18. siječnja 2020.

Literatura

Hrvatski biografski leksikon, sv. VII., LZMK, Zagreb, 2009. ISBN 978-953-268-009-6
Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. X., Pro Leksis, Zagreb, 2006. ISBN 953-7224-10-4

Vanjske poveznice

[opn-1] Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. X., str. 236.

[2] Keglević - Hrvatski biografski leksikon

[pk-lzmk-3] Petar VII. Keglević, Leksikografski zavod Miroslav Krleža Pristupljeno 18. siječnja 2020.

[1]

[2]

[3]