Čadsko-libijska granica
| Čadsko-libijska granica | |
|---|---|
 Čad Libija | |
| Osobine | |
| Entiteti |  Čad Libija |
Čadsko-libijska granica duga je 1.050 km i proteže se od tromeđe s Nigerom na zapadu do tromeđe sa Sudanom na istoku.[1]
Obrub se sastoji od dva segmenta ravne linije.[2] Prvi je nastavak libijsko-nigerske granice; ovaj dio se nastavlja od tromeđe u ravnoj liniji oko 113 km do rakove obratnice. Granica zatim skreće prema jugoistoku, 942 km do tri točke sa Sudanom. Granica se u cijelosti nalazi unutar pustinje Sahare, presijecajući dijelove gorja Tibesti na krajnjem zapadu. Udaljena planina Bikku Bitti nalazi se vrlo blizu granice na libijskoj strani.[3]
Osmansko Carstvo je vladalo obalnim područjima današnje Libije od 16. stoljeća, organizirano u Vilajet Tripolitanija, s slabo definiranom granicom na jugu.[4] Moderna granica s onim što je sada Čad prvi put se pojavila tijekom utrke za Afriku, razdoblja intenzivnog natjecanja među europskim silama u kasnijem 19. stoljeću za teritorij i utjecaj u Africi.[4] Proces je kulminirao na Berlinskoj konferenciji 1884., na kojoj su se dotične europske nacije složile oko svojih teritorijalnih zahtjeva i pravila angažmana. Kao rezultat toga, Francuska je stekla kontrolu nad gornjom dolinom rijeke Niger (otprilike ekvivalentno područjima današnjeg Malija i Nigera), kao i zemljama koje je istražio Pierre Savorgnan de Brazza za Francusku u središnjoj Africi (otprilike ekvivalentno modernim Gabon i Republikom Kongo).[4] Iz tih baza Francuzi su istraživali dalje u unutrašnjost, na kraju povezujući dva područja nakon ekspedicija u travnju 1900. koje su se susrele u Koussériju na krajnjem sjeveru modernog Kameruna.[4] Tim novoosvojenim regijama isprva se upravljalo kao vojnim teritorijima, a ta dva područja kasnije su organizirana u federalne kolonije Francuske Zapadne Afrike (Afrique occidentale française, skraćeno AOF) i Francuske Ekvatorijalne Afrike (Afrique équatoriale française, AEF).
Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska dogovorile su se između sebe 21. ožujka 1899. da se istočno od rijeke Niger francuski utjecaj neće protezati sjevernije od one dijagonalne linije koja ide od sjecišta rakove obratnice i 16. meridijana istočno do 24. meridijana istočno, što čini dugačak dio suvremene granice između Čada i Libije.[4][2][5]
Osmanlije su prosvjedovali protiv ovog ugovora i počeli premještati trupe u južna područja vilajeta Tripolitanija.[4][5] Italija je u međuvremenu nastojala oponašati kolonijalnu ekspanziju ostalih europskih sila, a one su Francuskoj nagovijestile svoje priznanje gornje linije 1. studenog 1902..[5][4] U rujnu 1911. Italija je izvršila invaziju na Tripolitaniju, a sljedeće godine potpisan je Ugovor iz Ouchyja kojim su Osmanlije formalno prepustili suverenitet nad tim područjem Italiji.[6][7] Talijani su novoosvojene regije organizirali u kolonije Talijansku Cirenaiku i Talijansku Tripolitaniju i postupno se počeli širiti dalje prema jugu. Godine 1934. ujedinili su dva teritorija u Talijansku Libiju.[8] U međuvremenu su Britanija i Francuska uspostavile granicu između AEF-a i Anglo-egipatskog Sudana (današnji Sudan) 1923.–24., stvarajući tako modernu čadsko-sudansku granicu. Godine 1934. Britanija i Italija potvrdile su granicu između Talijanske Libije i Anglo-egipatskog Sudana, čime je Britanija ustupila trokut Sarra Italiji, proširivši libijski teritorij prema jugozapadu i time stvorivši modernu libijsko-sudansku granicu i veći dio moderne Čadsko-libijske granice. granica.
Anglo-egipatski Sudan, kojim je Britanija ustupila trokut Sarra Italiji, proširujući libijski teritorij prema jugozapadu i time stvarajući dabnašnju libijsko-sudansku granicu i veći dio današnje čadsko-libijske granice.[4][2]
Dana 18. ožujka 1931. Francuska je prenijela planine Tibesti iz Nigera (AOF) u Čad (AEF), čime je do kraja definirano ono što je sada granica između Čada i Libije.[4] Dana 7. siječnja 1935. Francuska i Italija potpisale su ugovor kojim je granica pomaknuta prema jugu; područje između dviju granica postalo je poznato kao Pojas Aouzou, međutim ovaj sporazum nikada nisu službeno ratificirale obje strane.[5][9][2] Tijekom Sjevernoafričke kampanje u Drugom svjetskom ratu Italija je poražena, a njene afričke kolonije okupirale su savezničke sile, a Libija je podijeljena na britansku i francusku okupacijsku zonu.[4] Libija je kasnije dobila punu neovisnost 2. prosinca 1951.
Francusko-libijski ugovor potpisan je 1. kolovoza 1955. kojim je priznata postojeća granica i potvrđeno francusko vlasništvo nad pojasom Aouzou.[5][4][2] Čad je kasnije stekao neovisnost od Francuske 11. kolovoza 1960. i granica je postala međunarodna granica između dviju neovisnih država.[2]
Godine 1969. Muammar Gaddafi preuzeo je vlast u Libiji i ponovno pokrenuo libijsko pravo na pojas Aouzou, poduprto mogućnošću da bi to područje moglo biti bogato uranom. Gadafi se također počeo miješati u čadske poslove, aktivno podržavajući FROLINAT protuvladine snage u prvom čadskom građanskom ratu i premještajući trupe u sjeverni Čad.[2] Kako su se odnosi između dviju država pogoršavali, održavane su razne tajne rasprave; Gaddafi je tvrdio da je kao dio toga čadski predsjednik François Tombalbaye ustupio Pojas Libiji 1972. godine, međutim to ustupanje je bilo osporeno, a točni detalji ostaju nejasni.[5][10] Godine 1975. predsjednik Čada Goukouni Oueddei javno je osudio prisutnost Libije u Pojasu. Uslijedio je čadsko-libijski rat koji je trajao do 1987. godine, nakon čega su se dvije zemlje dogovorile da granični spor riješe mirnim putem.[5] Godine 1990. slučaj Aouzou upućen je Međunarodnom sudu pravde, koji je 1994. presudio da Pojas pripada Čadu.[11]
Od tada se stanje na ovoj udaljenoj granici znatno smirilo. Međutim, posljednjih godina granica je ponovno u središtu pozornosti zbog stalne nestabilnosti u Libiji od svrgavanja Gadafija 2011., porasta broja izbjeglica i migranata koji prelaze Saharu,[12] kao i otkrića zlata u sjeverozapadnom Čadu u kasnim 2000-ima - početkom 2010-ih što je potaknulo nekontroliranu zlatnu groznicu[13]
U ožujku 2019. čadski predsjednik Idriss Déby objavio je da će se granica zatvoriti, navodeći kao razlog prelazak granice protuvladinih pobunjeničkih skupina sa sjedištem u Libiji na čadski teritorij (prije svega Vojno zapovjedno vijeće za spas Republike; francuski: Conseil de commandement militaire pour le salut de la République, skraćeno CCMSR) i stalna nestabilnost uzrokovana građanskim ratom u Libiji.[14] Kao dio operacije Barkhane, Francuska je pružila pomoć čadskoj vojsci u čuvanju granice, uključujući pokretanje zračnih napada protiv protuvladinih pobunjenika.[15][16]
- ↑ CIA World Factbook - Chad. 5. listopada 2019.
- ↑ a b c d e f g Brownlie, Ian. 1979. African Boundaries: A Legal and Diplomatic Encyclopedia. Institute for International Affairs, Hurst and Co. str. 121–26
- ↑ Pic Bette - Peakbagger.com. www.peakbagger.com. Pristupljeno 31. listopada 2024.
- ↑ a b c d e f g h i j k International Boundary Study No. 3 – Chad-Libya Boundary (revised) (PDF). 15. prosinca 1978. Pristupljeno 5. listopada 2019.
- ↑ a b c d e f g Robert W. McKoeon Jr. 1991. The Aouzou Strip: Adjudication of Competing Territorial Claims in Africa by the International Court of Justice. Case Western Reserve University School of Law. Pristupljeno 9. listopada 2019.
- ↑ Treaty of Peace Between Italy and Turkey The American Journal of International Law, Vol. 7, No. 1, Supplement: Official Documents (Jan., 1913), pp. 58–62 DOI:10.2307/2212446
- ↑ Treaty of Lausanne, October, 1912. Mount Holyoke College, Program in International Relations. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. listopada 2021. Pristupljeno 9. listopada 2019.
- ↑ HISTORY OF LIBYA. HistoryWorld
- ↑ Hodder, Lloyd, McLachlan (1998). Land-locked states of Africa and Asia, Volume 2, p. 32. Frank Cass, London, Great Britain.
- ↑ Public sitting held on Monday 14 June 1993 in the case concerning Territorial Dispute (Libyan Arab Jamayiriya/Chad) (PDF). International Court of Justice. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 27. srpnja 2001. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Territorial Dispute (Libyan Arab Jamahiriya/Chad). ICJ. Pristupljeno 9. listopada 2019.
- ↑ Chad, a new hub for migrants and smugglers?. Clingdendael Institute. Rujan 2018. Pristupljeno 5. listopada 2019.
- ↑ BBC - Chad gold mine collapse leaves about 30 people dead. BBC News. 26. rujna 2019.
- ↑ Sami Zaptia. 5. ožujka 2019. Chad closes its border with Libya. Libya Herald. Pristupljeno 9. listopada 2019.
- ↑ French air strikes target convoy entering Chad from Libya. France 24. 4. veljače 2019. Pristupljeno 9. listopada 2019.
- ↑ George Allison. 11. veljače 2019. French jets strike convoy entering Chad from Libya. UKDF. Pristupljeno 9. listopada 2019.
| |||||
| |||||