Akant
| Akant | |
|---|---|
| |
| Acanthus hungaricus | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Lamiales |
| Porodica: | Acanthaceae |
| Rod: | Acanthus L. |
Akant (Acanthus L.), u našim krajevima zvan i kao: popanak, medvjeđa stopa, primog, matruna, rod je od 30 trajnih zeljastih biljaka iz porodice primozi (Acanthaceae). Raste po Sredozemlju i Aziji.
Akant ima oštro izrezane rebraste listove i cvjetove (bijele, ružičaste ili ljubičaste) koji su skupljeni u debeli vršni klas. Visina biljaka varira od 40 cm do preko 2 m.
Kod nas rastu dvije vrste: Acanthus ongifolius i Acanthus mollis
Akant svoj latinski naziv (Acanthus) vuče iz grčkog ἄκανθα, što znači trn.
Prema drevnom grčkom mitu, Akanta je bila nimfa, u koju se zaljubio Apolon. On ju je htio ugrabiti, no ona se opirala i noktima mu isparala lice. Za osvetu Apolon ju je pretvorio u bodljikavu biljku.
- Acanthus balcanicus
- Acanthus dioscoridis
- Acanthus ebracteatus
- Acanthus eminens
- Acanthus hirsutus
- Acanthus hungaricus
- Acanthus ilicifolius
- Acanthus mollis
- Acanthus montanus
- Acanthus polystachyus
- Acanthus spinosus
- Acanthus syriacus
Akant se sadi kao ukrasna biljka za uljepšanje vrtova. Zbog ljekovitih sastojaka nekada se upotrebljavao protiv crijevnih upala, osipa, uboda pauka i kao lijek protiv tuberkuloze.
Od kultiviranih vrsta koje se sade kao ukrasno bilje valja spomenuti vrstu Acanthus mollis, koja ima velike nazubljene listove, duge do 80 cm, zelenkasto-smeđe boje, koji se sjaje na gornjoj strani, i bijelocrvenkaste cvjetove. Cvjeta od maja do jula.
Akant traži sjenovito i svježe mjesto s dosta vlage i s dobrom drenažom. Ne podnosi mraz i niske temperature. Sadi se, ovisno o vrsti, u proljeće ili u doba sjetve.
Trnovito akantovo lišće čest je dekorativni element u drevnoj Grčkoj arhitekturi (korintski red), kao i kasnijoj rimskoj (kompozitni red).
