Prijeđi na sadržaj

Akumulacijsko jezero Gazivode

Koordinate: 42°57′42″N 20°34′01″E / 42.9617°N 20.5669°E / 42.9617; 20.5669 (WD)
Izvor: Wikipedija
Gazivode
alb. Liqeni i Ujëmani
srp. Језеро Газиводе
Jezeroumjetno
Brana i jezero
Položaj
Koordinate42°57′42″N 20°34′01″E / 42.9617°N 20.5669°E / 42.9617; 20.5669 (WD)
Države Kosovo
Obalni gradoviKosovska Mitrovica
Fizikalne osobine
Duljina16,5 km
Širina 
 • Najveća1,1 km
Dubina 
 • Najveća105 m
Površina11,9 km2
Nadm. visina694 m
Rijeke i otoci
PritociIbar
Odlijeva se uIbar
Akumulacijsko jezero Gazivode na zemljovidu Kosova
Gazivode
Gazivode
Akumulacijsko jezero Gazivode na zemljovidu Kosova

Akumulacijsko jezero Gazivode (alb. Liqeni i Ujëmani, srp. Језеро Газиводе) je umjetno jezero na Kosovu i u Srbiji.[1] Jezero Gazivode ima površinu od 12 km2 od čega 9,2 km2 na sjeveru Kosova i 2.7 km2 na teritoriju Srbije. Jezero je nastalo pregrađivanjem rijeke Ibar na području današnjeg Kosova, a jezero se proteže do u Srbiju, pri čemu čini granicu između Srbije i Kosova u dužini od oko 4 km.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Kao projekt, pregradnja Ibra za stvaranje akumulacije, a time i proizvodnja hidroelektrične energije, postojala je od 1960-ih kako bi se pokrile energetske potrebe stanovništva i gospodarstva Socijalističke Autonomne Pokrajine Kosovo koje je u to vrijeme bilo u ekspanziji. Gazivode su nastale između 1973. i 1978. godine. Neki izvori tvrde da je do 1000[2] ili 230 ljudi koji su živjeli na tom području preseljeno.[3] Projekt je izveo Energoprojekt, državno poduzeće Jugoslavije za razvoj hidroenergije. Glavni izvođač radova bila je beogradska tvrtka "Hidrotehnika".[4][5]

Izgradnja Gazivoda koštala je 90 milijuna dolara. Polovicu toga financirao je Fond za razvoj infrastrukture Jugoslavije, fond koji se plaćao porezima u svim saveznim republikama i autonomnim pokrajinama. Ostalih 50% financirano je kreditima Svjetske banke. Raspad Jugoslavije 1990-ih i neovisnost Kosova 2008. rezultirali su sporom između Republike Srbije i Kosova oko vlasništva nad Gazivodama.[6][7] Srbijanski izvori tvrde da je treba priznati kao legalnog vlasnika projekta jer je većina kreditnih obveza prebačena na Srbiju u postjugoslavenskom razdoblju.[8] Kosovski izvori tvrde da je pravna osoba zadužena za kredite Svjetske banke bila Socijalistička Autonomna Pokrajina Kosovo, dok Srbija kao pravna osoba nije bila uključena u financiranje projekta. Kosovo dalje tvrdi da su odštete ljudima koji su preseljeni kako u Autonomnoj Pokrajini tako i na Kosovu i Srbiji isplatile isključivo institucije Pokrajine Kosovo.[9]

Branu trenutno kontroliraju Srbi koji žive na sjeveru Kosova, Srbi lojalni Srbiji.[10]

Arheološki nalazi

[uredi | uredi kôd]

Na području sliva Ibra, rimska nekropola i srednjovjekovni dvor supruge kraljice Jelene Anžujske nalazio se u Brnjaku, kod Zubinog Potoka, gdje je osnovala stručni tečaj za siromašne djevojke koji su mještani nazvali prvom školom za žene na Balkanu. .[11][12] U jezeru su pronađeni nadgrobni spomenici, vjerojatno srednjovjekovni artefakti, srpske pravoslavne crkve i kuće iz 19. stoljeća. Ostaje nejasno jesu li oni povezani s antičkim i srednjovjekovnim razdobljima. Tim ruskih arheologa pokrenuo je projekt mapiranja arheoloških nalaza u jezeru i istraživanja svih mogućih poveznica s antikom.[11][12]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Gail Warrander; Verena Knaus. 2010. Kosovo. Bradt Travel Guides. str. 279–. ISBN 978-1-84162-331-3
  2. Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. Istorija jezera Gazivode. www.rts.rs. Pristupljeno 4. travnja 2020.
  3. Terminski, Bogumil. 2014. Development-Induced Displacement and Resettlement: Causes, Consequences, and Socio-Legal Context. Columbia University Press. str. 192. ISBN 978-3838267234. Pristupljeno 3. travnja 2020.
  4. Gazivode | Srbija - Hidrotehnika - Hidroenergetika a.d. hidroenergetika.co.rs. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2021. Pristupljeno 2. travnja 2020.
  5. Energoprojekt. Pristupljeno 3. travnja 2020.
  6. Neprihvatljivo je da imovina Srbije pripadne Prištini. Danas. 18. kolovoza 2013. Pristupljeno 29. lipnja 2018.
  7. Stojanović, M. 18. ožujka 2017. Seljimi: Nema razgovora sa Beogradom o imovini. Danas. Pristupljeno 29. lipnja 2018.
  8. Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. Istorija jezera Gazivode. www.rts.rs. Pristupljeno 2. travnja 2020.
  9. Ujmani, objekt strategjik: Kur e si u ndërtua?. Veriu. 18. kolovoza 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. travnja 2021. Pristupljeno 3. travnja 2020.
  10. Nikola Petrović: Vlada ne pristaje na preduzeće po kosovskim zakonima. Danas. 15. prosinca 2015. Pristupljeno 29. lipnja 2018.
  11. a b У дубинама Газивода непроцењива ризница српске културе. Politika Online. Pristupljeno 2. travnja 2020.
  12. a b Istoričarka Katarina Mitrović o filmu "Gazivode, putevima Jelene Anžujske". Bašta Balkana Magazin (srpski). 20. rujna 2018. Pristupljeno 3. travnja 2020.