Prijeđi na sadržaj

Arsak I. Partski

Izvor: Wikipedija
Dodaj infookvir "monarh".
(Primjeri uporabe predloška)

Arsak I. Partski (starogrčki: Ἀρσάκης, perzijski: ارشک‎ - Aršak) (prije 250. pr. Kr. - 211. pr. Kr.) je bio vladarom Partskog Carstva. Osnovao je partsku državu i bio je utemeljiteljem dinastije Arsakida, koja je nazvana po njemu.

Vladao je partskom državom od oko 250. pr. Kr. do svoje smrti 211. pr. Kr. Pretpostavlja se da je možda vladao zajedno s bratom Tiridatom od 246. pr. Kr., no povijesni izvori nisu jedinstveni o tome. Izvori o njemu nisu od njegovih suvremenika, nego o grčkim i latinskim ponavljanjima arsakidskih legenda (Arijan i, sačuvali Focije i Juraj Sincel te Strabon xi).

Prema Flaviju Arijanu Ksenofontu Arsak I. bio je bratom kralja Tiridata I. Arijan je dalje zapisao da je Tiridat 246. pr. Kr. naslijedio Arsaka I.

Arsak je bio vođom skitskog plemena Parta koje je živjelo na području jugoistočno od Kaspijskog jezera. Oko 250. pr. Kr. napao je raspadajuće Seleukidsko Carstvo. Do 238. pr. Kr. pleme je zauzelo perzijsku pokrajinu Partiju te ubilo seleukidskog satrapa Andragoru. Nakon toga ondje je organizirao državu.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  • Richard Nelson Frye: History of Ancient Iran, München 1984, str. 206ff
  • Ovaj članak uključuje prijevod teksta iz jedanaestog izdanja Encyclopædije Britannice, urednik Hugh Chisholm, objavljenog 1911. godine, nakladnik Cambridge University Press, koje je javno dobro.
  • Arijan, Parthica (očuvali Focije i Juraj Sincel); Syrica, 65 (očuvao Izidor iz Charaxa)
  • Strabon, xi.
  • Justin, Filipova povijest, xli, 4.
  • Bivar, A.D.H. (1983.), "The Political History of Iran under the Arsacids", in Yarshater, Ehsan, Cambridge History of Iran, 3.1, London: Cambridge UP, str. 21–99, esp. str. 31.
  • Józef Wolski, 'Arsace II et le genealogie des premiers arsacides', Historia XI (1962.), 138. – 145.
  • Józef Wolski, 'Arsaces I:założyciel państwa partyjskiego' (Arsaces I: Founder of the Parthian state), part 1, Eos, (1937.), vol. 38, p. 492-511 & part 2, Eos, (1938), sv. 39, str. 244. – 266.