Idi na sadržaj

Atena

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Atena
Mattei Athena u Louvre. Rimska kopija iz 1. stoljeća p. n. e. prema grčkom originalu iz 4. stoljeća p. n. e. koji se pripisuje Kefisodotu ili Eufranoru.
GrupeOlimpski bogovi
RoditeljiZeus i Metida
MitologijaGrčka mitologija


Paul Troger: Atena. Homer opisuje da Atena, uvijek naoružana, može letjeti pomoću zlatnih potplata.

Atena (grčki: Ἀθηνᾶ [Athēnâ] ili Ἀθήνη [Athénē]; dorski: Ἀσάνα [Asána]) grčka je jedna od dvanaest Olimpijaca božica civilizacije, mudrosti, snage, pravednog rata, tkanja, metalurgije i obrta.[1] Posebno je važna kao božica mudrosti i inteligencije te lukavosti (grč. metis). Atenin pandan u rimskoj mitologiji je Minerva,[2] a u egipatskoj Neit.

Atena se smatrala zaštitnicom i zaštitnicom raznih gradova širom Grčke, posebno grada Atine, po kojem je najvjerovatnije dobila ime.[3] Njoj je posvećen Partenon na Atinskom akropolju. Njeni glavni simboli su sove, stabla masline, zmije i Gorgoneion. U umjetnosti se uglavnom prikazuje kako nosi kacigu i drži koplje.

Etimologija

[uredi | uredi izvor]
Jean-Simon Berthélemy: Prometej stvara čovjeka u prisutnosti Atine. Prometej i Atena su stvorili ljude i obdarili ih, Prometej vatrom, Atena mudrošću.

Atenino ime je možda lidijskog porijekla. Moguće je da je složenica izvedena od tirenskog ati = majka i imena hurijske božice Hannahannah uobičajeno skraćivanog na Ana. U mikenskom grčkom na jednom linear B natpisu iz Knossosa piše A-ta-na-po-ti-ni-ja /Athana potniya/ = dama Atinjana. A također se nalazi i natpis A-ta-no-dju-wa-ja /Athana diwya/ pri čemu diwija znači božanska. U Kratilu je Platon izveo njeno ime od A-θεο-νόα (A-theo-noa) = Božiji um.

Opis

[uredi | uredi izvor]
Domenico Beccafumi: Takmičenje Atine i Posejdona. Atena i Posejdon su se takmičili zbog imena glavnog grčkog grada.

Atena nosi egid, štit. Tako ju je prikazao i Fidije u poznatoj statui od zlata i slonovače. U njenom društvu su Nika, božica pobjede i sova, često na ramenu, kao simbol mudrosti. Nosi i kacigu te štit na kojem je glava gorgonske Meduze koju joj je poklonio Perzej kao zavjetni dar. Atena je naoružana božica ratnica koja je pomagala mnogim junacima, uključujući Herakla, Jazona i Odiseja. Ona je djevica - Athena Parthenos. Njen hram zove se Partenon. Zaštitnica je grada Atine, te je Atinjanima važna božica. Zaštitnica je obrtnika. Atinjani su je jednostavno zvali - he theos - božica. Također, božica je ptica, a vrani je podarila crno perje. Njen krilati štit možda je predstavljao ulogu božice-ptice. U trećem pjevanju Odiseje Atena se pretvara u orla. Na staroj grčkoj lončariji prikazana je sa krilima. Atena se obično opisuje sa sivim očima i crnom kosom, dok je Hesiod predstavlja sa plavim očima. Atena je aseksualna.

Rođenje

[uredi | uredi izvor]

Atena se rodila iskočivši naoružana iz Zeusove glave. Zeus je spavao sa svojom prvom ženom, Metidom, božicom mudrosti i obrta, ali se odmah potom pobojao posljedica. Pretvorio je Metidu u muhu ili pčelu i progutao je odmah nakon odnosa. Ali, bilo je prekasno, Metida je već zanijela dijete, te je odmah počela praviti kacigu i odjeću za svoju kćerku, pri čemu je stvarala veliku buku uzrokujući Zeusu veliku bol. Zatim je Prometej minojskom dvostrukom sjekirom (labris) rastvorio Zeusovu glavu, a Atena je iskočila u punoj ratnoj opremi.[4][5][6] Postala je Zeusova najdraža kćerka,[7] a on joj je dao grad Atinu. Atena i Zeus uvijek imaju isto mišljenje. Prvo mjesto na koje je Atena sišla je rijeka Triton.

Atinjani

[uredi | uredi izvor]
Geja je rodila bebu Erihtonija kad je Hefest pokušao silovati Atinu.

Atena se takmičila s Posejdonom ko će biti zaštitnik novog i neimenovanog grada.[8] Dogovorili su se da će svako od njih dati stanovnicima jedan dar[9] te će oni izabrati koji im je draži.[9] Posejdon je zabio svoj trozubac u zenlju te se pojavio izvor koji im je dao mogućnost trgovine, a i vodu, ali je bila slana i nije bila za piće.[9] Atena im je ponudila stablo masline[9][10] te su stanovnici prihvatili maslinu i Atenu za zaštitnicu, jer im je stablo donosilo ulje, drvo i hranu.[11] U drugoj verziji priče, Posejdon je stvorio prvog konja, ali je ipak Atenin dar izabran. Ona je posadila prvu maslinu, prva je na Atiku uvela plug, prva upregla konje.

Seksualnost i Erihtonije Atinski

[uredi | uredi izvor]

Atenina ljepota se rijetko opisuje, jer je aseksualna, ali je Homer spominje kao "krasnu mladu ženu". Stari mitovi kažu da su Posejdon i Borej silovali Atenu. Ružni Hefest se oženio Atenom, ili ju je pokušao silovati. U obje verzije je ejakulirao na tlo i Geja, Majka Zemlja je rodila dijete, zmiju Erihtonija Atinskog. Atena je ostavila dijete trima sestrama Herzi, Pandrozi i Aglauri u maloj kutiji i upozorila ih da je nikad ne otvore. Aglaura je otvorila kutiju, pa se bacila sa Akropole. Druga verzija priče govori da je Atena bila odsutna jer je išla da nađe planinu na koju bi stavila svoj hram, ali ju je ispustila. Ovidije u svojim Metamorfozama donosi priču da se Hermes zaljubio u Herzu. Herza, Aglaura i Pandroza otišle su u hram prinijeti žrtvu Ateni. Hermes je zatražio od Aglaure pomoć da bi zaveo Herzu. Aglaura je zauzvrat tražila novac, a Atena ju je htjela kazniti zbog njene pohlepe te je zamolila Zavist da joj pokvari osjećaje. Zavist je nju poslušala te je napastvovala Herzu, a Aglaura se pretvorila u kamen.

Arahna

[uredi | uredi izvor]

Princeza Arahna iz Lidije bila je tako vješta u tkanju da je tvrdila da se ni sama Atena ne može mjeriti s njom.[12][13] Arahna se hvalila svojom vještinom, a Atena ju je posjetila prerušena kao starica i rekla joj da se izvine zbog svoje oholosti.[14] Arahna to nije učinila i izazvala je Atenu na takmičenje.[15] Atena je satkala svoju pobjedu nad Posejdonom u takmičenju za Atinu. Njena tapiserija je također prikazivala dvanaest Olimpskih bogova i i poraz mitskih figura koji su im se usprotivili.[16] Arahnina tapiserija je sadržavala dvadeset i jednu epizodu nevjerstva božanstava,[13][15][17] uključujući Zeusa koji je bio nevjeran sa Ledom, Europom i Danajom.[17] Predstavljala je nepravedno i diskreditirajuće ponašanje bogova prema smrtnicima.[16] Atena je priznala da je Arahnin rad bio besprijekoran,[13][15][17] ali je bila ogorčena zbog Arahninog uvredljivog izbora teme, koji je pokazao propuste i prijestupe božanstava.[13][15][17] Konačno, izgubivši strpljenje, Atena je uništila Arahninu tapiseriju i razboj, udarajući ga svojim štapom.[13][15][17] Atena je zatim udarila Arahnu štapom po licu četiri puta.[13][15][17] Arahna se objesila u očajanju,[13][15][17] ali Atena se sažalila nad njom i vratila je iz mrtvih u obliku pauka.[13][15][17]

Ostali mitovi

[uredi | uredi izvor]
Partenon u Atini

Mit o poznatom tebanskom vraču Tiresiji govori da je naišao na Atenu dok se ona gola kupala. Atena ga je oslijepila. Njegova majka Harikla molila je Atenu da poništi kletvu, ali je to bilo Ateni nemoguće te mu je zauzvrat podala dar proroštva. Tiresija je postao poznati vrač i prorok. Odisejeva lukavost je zadivila Atenu. Pomogla mu je na njegovom putu. Dok se Odisej iskrcao na ostrvu, ušla je u Nauzikajine snove i osigurala to da će ga princeza odvesti u dvor te ga na posljetku poslati natrag na Itaku. Atena mu je izrekla sve što mora činiti i znati da bi dobio natrag svoje kraljevstvo. Njeno milosrđe je veliko. Kad su na Areopagu stari Grci protiv nekog optuženika glasali podjednako, ona uvijek daje presudan glas da se optuženi oslobodi. Ipak, kad jednom stupi u bitku, nikad ne gubi, čak i protiv samog Aresa, jer bolje od njega poznaje strategiju i taktiku; mudre vojskovođe uvijek se njoj obraćaju za savjet. Ares je bog nepravednog rata. Atena je sa Prometejem stvorila ljude od gline.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Inc, Merriam-Webster (1995). Merriam-Webster's Encyclopedia of Literature. Merriam-Webster. str. 81. ISBN 9780877790426.
  2. ^ Deacy, Susan; Villing, Alexandra (2001), Athena in the Classical World, Leiden, The Netherlands: Koninklijke Brill NV
  3. ^ Burkert, Walter (1985), Greek Religion, Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press, ISBN 978-0-674-36281-9
  4. ^ Kerényi, Karl (1951), The Gods of the Greeks, London, England: Thames and Hudson, ISBN 978-0-500-27048-6, str. 118–122.
  5. ^ Deacy, Susan (2008), Athena, London and New York: Routledge, ISBN 978-0-415-30066-7, str. 17–19.
  6. ^ Hansen, William F. (2004), "Athena (also Athenê and Athenaia) (Roman Minerva)", Classical Mythology: A Guide to the Mythical World of the Greeks and Romans, Oxford, England: Oxford University Press, ISBN 978-0-19-530035-2, str. 121–123.
  7. ^ Kerényi, Karl (1951), The Gods of the Greeks, London, England: Thames and Hudson, ISBN 978-0-500-27048-6, str. 118–120.
  8. ^ Kerényi, Karl (1951), The Gods of the Greeks, London, England: Thames and Hudson, ISBN 978-0-500-27048-6, str. 124.
  9. ^ a b c d Kerényi, Karl (1951), The Gods of the Greeks, London, England: Thames and Hudson, ISBN 978-0-500-27048-6, str. 124.
  10. ^ Garland, Robert (2008), Ancient Greece: Everyday Life in the Birthplace of Western Civilization, New York City, New York: Sterling, ISBN 978-1-4549-0908-8, str. 217.
  11. ^ Graves, Robert (1960) [1955], The Greek Myths, London, England: Penguin, ISBN 978-0241952740, str. 62.
  12. ^ Powell, Barry B. (2012) [2004], "Myths of Aphrodite, Artemis, Athena", Classical Myth (Seventh ed.), London, England: Pearson, str. 211–235, ISBN 978-0-205-17607-6, str. 233.
  13. ^ a b c d e f g h Harries, Byron (1990), "The spinner and the poet: Arachne in Ovid's Metamorphoses", The Cambridge Classical Journal, Cambridge, England: Cambridge University Press, 36: 64–82, doi:10.1017/S006867350000523X, str. 64–82.
  14. ^ Powell, Barry B. (2012) [2004], "Myths of Aphrodite, Artemis, Athena", Classical Myth (Seventh ed.), London, England: Pearson, str. 211–235, ISBN 978-0-205-17607-6, str. 233–234.
  15. ^ a b c d e f g h Powell, Barry B. (2012) [2004], "Myths of Aphrodite, Artemis, Athena", Classical Myth (Seventh ed.), London, England: Pearson, str. 211–235, ISBN 978-0-205-17607-6, str. 234.
  16. ^ a b Roman, Luke; Roman, Monica (2010), Encyclopedia of Greek and Roman Mythology, New York City, New York: Infobase Publishing, ISBN 978-0-8160-7242-2, str. 92.
  17. ^ a b c d e f g h Leach, Eleanor Winsor (January 1974), "Ekphrasis and the Theme of Artistic Failure in Ovid's Metamorphoses", Ramus, Cambridge, England: Cambridge University Press, 3 (2): 102–142, doi:10.1017/S0048671X00004549, S2CID 29668658, str. 102–142.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Atena&oldid=3513364"