Bijela emigracija
Bijela emigracija (rus. Белая эмиграция) je izraz kojim se označava masovno iseljavanje sa područja nekadašnjeg Ruskog Carstva za vrijeme ruskog građanskog rata od 1917. do 1920. do koga je došlo uglavnom zbog ideološkog protivljenja Ruskoj revoluciji i bolješvicima, odnosno nastojanja da se izbjegnu ratna razaranja i Crveni teror. Nakon poraza kontrarevolucionarnog Bijelog pokreta u građanskom ratu u emigraciji su nastale brojne političke i paravojne organizacije koje su iz emigracije nastojale svrgnuti novouspostavljeni sovjetski režim, ali također očuvati kulturne tradicije koje su u novom režimu bile proskribirane. Bijela emigracija je u političkom smislu prestala djelovati sa raspadom SSSR-a, odnosno uspostavom moderne demokratske ruske države koja je pod vlašću Borisa Jeljcina preuzela mnoge od ideoloških sadržaja bijele emigracije i promovirala povratak emigranata i njihovih potomaka u domovinu.