Car Kenzō
| Car Kenzō | |
|---|---|
| 23. car Japana | |
| Vladavina | 485 - 487 (tradicionalna) |
| Rođen/a | 451 (trad.) |
| Umro/la | 487 (trad.) |
| Sahrana | Kataoka no Iwatsuki no oka no kita no misasagi (Nara) |
| Prethodnik | Car Seinei |
| Nasljednik | Car Ninken |
| Otac | Kendi Oka |
Kenzō (顕宗天皇 Kenzō-tennō?), također izgovaran kao Ghen-so-tennō, bio je 23. po redu car Japana,[1] prema tradicionalnom popisu.[2]
Ne postoje pouzdani datumi o njegovom životu i vladavini, ali se tradicionalno uzima da je vladao u periodu 485-487.[3]
Prema legendi se rodio kao princ Oka, odnosno sin princa po imenu Ichinobe-no Oshiwa.[4] koji je bio sin Richua, 17. cara. Njegov stariji brat se zvao princ Ōka (Woka). Dok su bili mala djeca, njihovog oca je prilikom jednog lova strijelom ubio car Yūryaku. Dječaci su to vidjeli te, preplašeni za svoj život, pobjegli u Akashi u provinciji Harima te nastavili živjeti kao obični pastiri.[5]
Mnogo godina kasnije je princ od Harime posjetio Akashi, gdje su mu dječaci odali svoj pravi identitet. Princ im je povjerovao i doveo caru Seineiu, koji nije imao djece te ih je pozvao na dvor, potom posvojio i obojicu proglasio svojim nasljednicima. Nakon Seinejeve smrti je Oka htio da njegov stariji brat postane car; Woka je međutim to odbio te inzistirao da Oka preuzme prijestolje; dugotrajno natezanje je prestalo kada je Oka popustio, te je proglašen carem po imenu Kenzo.
Kenzo je vladao samo dvije godine, a njegova vladavina je ostala upamćena samo po tome što je dao dostojno pokopati oca, koji je bio "sin jednog i otac drugog cara". Umro je u dobi od 36 godina, a naslijedio ga je brat koji će uzeti ime Ninken.
- ↑ Agencija carskog domaćinstva (Kunaichō): 顕宗天皇 (23)
- ↑ Brown, Delmer et al. (1979) Gukanshō, p. 259; Varley, Paul. (1980). Jinnō Shōtōki, p. 116; Titsingh, Isaac. (1834). Annales des empereurs du japon, pp. 29-30. na Google knjigama
- ↑ Ponsonby-Fane, Richard. (1959). The Imperial House of Japan, p. 42.
- ↑ Murray, David. (1906). Japan, p. 102. na Google knjigama
- ↑ Titsingh, p. 29.
- Aston, William George. (1896). Nihongi: Chronicles of Japan from the Earliest Times to A.D. 697. London: Kegan Paul, Trench, Trubner. OCLC 448337491
- Brown, Delmer M. and Ichirō Ishida, eds. (1979). Gukanshō: The Future and the Past. Berkeley: University of California Press. ISBN 978-0-520-03460-0; OCLC 251325323
- Murray, David. (1906). Japan. New York: G.P. Putnam & Sons. OCLC 52763776
- Ponsonby-Fane, Richard Arthur Brabazon. (1959). The Imperial House of Japan. Kyoto: Ponsonby Memorial Society. OCLC 194887
- Titsingh, Isaac. (1834). Nihon Odai Ichiran; ou, Annales des empereurs du Japon. Paris: Royal Asiatic Society, Oriental Translation Fund of Great Britain and Ireland. OCLC 5850691
- Varley, H. Paul. (1980). Jinnō Shōtōki: A Chronicle of Gods and Sovereigns. New York: Columbia University Press. ISBN 978-0-231-04940-5; OCLC 59145842
| Kraljevske titule | ||
|---|---|---|
| Prethodi: Car Seinei |
Car Japana: Kenzō 485-487 (tradicionalni datumi) |
Slijedi: Car Ninken |