Prijeđi na sadržaj

Car Srba i Grka

Izvor: Wikipedija

Car Srba i Grka (grčki: Bασιλεὺς καὶ αὐτoκράτωρ Σερβίας καὶ Pωμανίας) bila je carska titula koju su tokom trajanja Srpskog carstva (1345–1371) koristila dva vladara, Dušan Nemanjić i Stefan Uroš V.

Historija

[uredi | uredi kod]

Godine 1345. Dušan Nemanjić proglasio se za cara; krunisan je u Skoplju 16. aprila 1346, a krunisanje su obavili novopostavljeni srpski patrijarh, bugarski patrijarh i autokefalni ohridski arhiepkiskop.[1] Dušanovu carsku titulu priznali su Bugarska i druge susedne zemlje, a zatim i Vizantija. Dušan se, prema vizantijskom uzoru, nazivao: Στέφανος ἐν Χριστῷ τῷ θεῷ πιστὸς βασιλεὺς καὶ αὐτoκράτωρ Σερβίας καὶ Pωμανίας, dok je na staroslovenskom jeziku, uz izvesne varijante, njegova titula glasila: Стефанъ въ Христа бога вѣрни царъ Србълѥмъ и Гръкомъ.[2]

Nakon Dušanove smrti 1355. godine njegov sin Stefan Uroš V poneo je tutulu "cara Srba i Grka", ali je stric novoga cara, Simeon Uroš, osporio njegovo pravo na presto, pa se sam proglasio carem Srba i Grka i s tom je titulom vladao Tesalijom. Nakon Simeonove smrti (oko 1370), njegov sin Jovan Uroš nastavio je koristiti očevu titulu sve dok se oko 1370. nije povukao u manastir.

Carska titula prestala se upotrebljavati kad je dinastija Nemanjića izumrla 1371. godine. Vukašin Mrnjavčević, srpski vladar Makedonije, poneo je kraljevsku titulu, koja je ostala u upotrebi do smrti Vukašinovog sina Marka 1395. godine. Bosanski ban Tvrtko I takođe se proglasio za srpskog kralja, ali su on i njegovi naslednici vladali kao kraljevi Srba i Bosne, dok je sama Srbija ostala pod vlašću lokalnih feudalaca, kojima je Vizantija ponekad dodeljivala titulu despota.

U narodnoj književnosti Lazar Hrebeljanović naziva se "carem Lazarom", premda zapravo nikad nije nosio titulu cara.

Carevi (1346–1371)

[uredi | uredi kod]
Portet Ime Car od Car do Srodstvo s prethodnikom
Stefan Uroš IV Dušan
Silni
16. april 1346. 20. decembar 1355. Sin Stefana Uroša III Dečanskog
Stefan Uroš V
Nejaki
20. decembar 1355. 2/4. decembar 1371. Sin Stefana Uroša IV Dušana

Carica

[uredi | uredi kod]

Kao supruga srpskog cara, titulu carice nosila je Jelena Bugarska, koja se 19. aprila 1332. udala za Dušana Silnog.

Pretendenti na carsku titulu

[uredi | uredi kod]
Portet Ime Stvarna titula Godine navodne carske vladavine Srodstvo s Nemanjićima
Simeon Uroš Despot Epira i Tesalije
1356–1370 Ujak Stefana Uroša V. Postavljen je za upravnika jugozapadnih oblasti koje su osvojene 1348. Proglasio se za "cara Srba i Grka" 1356. godine, nakon Dušanove smrti, uprkos protivljenju fedualaca u Srbiji i Makedoniji.
Jovan Uroš Vladar Tesalije
1370–1373 Sin Simeona Uroša. Nasledio je carsku titulu svog oca i vladao delom Tesalije dok se nije zamonašio. Godine 1384–1385. pomogao je svojoj sestri, samoproklamovanoj carici (basilissa), Mariji Angelini Nemanjić, da upravlja Epirom.

Titularne carice

[uredi | uredi kod]

Kao rođake srpskih pretendenata na carsku titulu, caricama su se nazivale:[3]

Titularni car Srbije

[uredi | uredi kod]
Portret Ime Car od Car do Srodstvo s prethodnicima
Jovan Nenad
Crni
1526. 1527. Tvrdio je da "potiče od srpskih i vizantijskih vladara".

Povezano

[uredi | uredi kod]

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. Temperley Harold William Vazeille (2009). History of Serbia, BiblioLife, str. 72. ISBN 1-113-20142-8
  2. Ostrogorski 1993, str. 486, nap. 2
  3. Istorijsko Društvo NR Srbije 1953, str. 20

Izvori

[uredi | uredi kod]