Prijeđi na sadržaj

Društvena klasa

Izvor: Wikipedija

Društvena klasa je grupiranje ljudi u skup hijerarhijskih društvenih kategorija,[1] od kojih su najčešće viša, srednja i niža klasa. Članstvo u društvenoj klasi može primjerice ovisiti o obrazovanju, bogatstvu, zanimanju, prihodu i pripadnosti određenoj subkulturi ili društvenoj mreži.[2] "Klasa" je predmet analize sociologa, politologa, antropologa i društvenih povjesničara. Pojam ima širok raspon ponekad proturječnih značenja i ne postoji široki konsenzus o definiciji "klase". Neki ljudi tvrde da zbog društvene mobilnosti klasne granice ne postoje. U uobičajenom govoru, izraz "društvena klasa" obično je sinonim za " društveno-ekonomsku klasu", definiranu kao "ljudi koji imaju isti društveni, ekonomski, kulturni, politički ili obrazovni status", npr. "radnička klasa"; "profesionalna klasa u nastajanju".[3] Međutim, akademici razlikuju društvenu klasu od socioekonomskog statusa, koristeći prvu za označavanje nečije relativno stabilne sociokulturne pozadine, a drugu za označavanje trenutne društvene i ekonomske situacije koja je posljedično promjenjivija tijekom vremena.[4]

Precizna mjerenja onoga što određuje društvenu klasu u društvu varirala su tijekom vremena. Karl Marx je mislio da je "klasa" definirana nečijim odnosom prema sredstvima za proizvodnju (njihovim proizvodnim odnosima ). Njegovo razumijevanje klasa u modernom kapitalističkom društvu je da proletarijat radi, ali ne posjeduje sredstva za proizvodnju, a buržoazija, oni koji ulažu i žive od viška stvorenog proletarijatovim upravljanjem sredstvima za proizvodnju, uopće ne rade. Ovo je u suprotnosti sa stajalištem sociologa Maxa Webera, koji je tvrdio da je "klasa" određena ekonomskim položajem, za razliku od " društvenog statusa " ili " položaja " koji je određen društvenim prestižom, a ne samo odnosima proizvodnje.[5] Pojam "klasa" etimološki je izveden iz latinskog classis, koji su popisivači stanovništva koristili za kategorizaciju građana prema imovinskom stanju kako bi odredili obveze vojne službe.[6]

U kasnom 18. stoljeću pojam "klasa" počeo je zamjenjivati klasifikacije kao što su staleži, staleži i redovi kao primarni način organiziranja društva u hijerarhijske podjele. To je odgovaralo općem smanjenju značaja koji se pripisuje nasljednim karakteristikama i povećanju značaja bogatstva i prihoda kao pokazatelja položaja u društvenoj hijerarhiji.[7][8]

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Drevni Egipat

[uredi | uredi kôd]

Postojanje klasnog sustava datira još iz vremena starog Egipta, gdje je položaj elite također karakterizirala pismenost.[9] Bogatiji ljudi bili su na vrhu društvenog poretka, a obični ljudi i robovi na dnu.[10] Međutim, klasa nije bila kruta; čovjek skromnog podrijetla mogao se popeti na visok položaj.[11] :38-

Drevni su Egipćani na muškarce i žene, uključujući ljude iz svih društvenih klasa, gledali kao na jednake pred zakonom, pa je čak i najniži seljak imao pravo podnijeti peticiju veziru i njegovom sudu za naknadu štete.[12]

Poljoprivrednici su činili većinu stanovništva, ali poljoprivredni proizvodi bili su u izravnom vlasništvu države, hrama ili plemićke obitelji koja je posjedovala zemlju.[13] :383Poljoprivrednici su također podlijegali porezu na rad i morali su raditi na navodnjavanju ili građevinskim projektima u sustavu korveje.[14] :136Umjetnici i obrtnici bili su višeg statusa od zemljoradnika, ali su također bili pod državnom kontrolom, radili su u trgovinama uz hramove i plaćali izravno iz državne riznice. Pisarnici i službenici činili su višu klasu u starom Egiptu, poznatu kao "klasa bijelog kilta" u odnosu na odjeću od izbijeljenog platna koja je služila kao oznaka njihovog položaja.[15] :109Viša klasa svoj je društveni status istaknuto iskazivala u umjetnosti i književnosti. Ispod plemstva bili su svećenici, liječnici i inženjeri sa specijaliziranom izobrazbom u svom području. Nejasno je je li ropstvo kakvo se danas shvaća postojalo u starom Egiptu ; postoje različita mišljenjađu autorima.[16]

Not a single Egyptian was, in our sense of the word, free. No individual could call in question a hierarchy of authority which culminated in a living god.

– Emile Durkheim[11]

Iako su robovi uglavnom bili korišteni kao sluge pod ugovorom, mogli su kupovati i prodavati svoje ropstvo, probijati se do slobode ili plemstva, a obično su ih liječili liječnici na radnom mjestu.[17]

Drugdje

[uredi | uredi kôd]

U staroj Grčkoj kada je klanski sustav[a] bio u opadanju. Klase[b] zamijenile su klansko društvo kada je postalo premalo da bi podmirilo potrebe sve veće populacije. Podjela rada također je bitna za rast klasa.[11] :39

Burmanski plemići i sluge
Nigerijski ratnici naoružani kopljima u pratnji ratnog poglavice na konjima. Zemlja i njeni stanovnici, 1892

Povijesno gledano, društvena klasa i ponašanje bili su određeni zakonom. Na primjer, dopušteni način odijevanja u nekim je vremenima i na nekim mjestima bio strogo reguliran, s raskošnim odijevanjem samo za visoke slojeve društva i aristokraciju, dok su zakoni o raskoši propisivali odjeću i nakit primjerene društvenom položaju i položaju osobe. U Europi su ti zakoni postali sve uobičajeniji tijekom srednjeg vijeka. Međutim, ti su zakoni bili skloni promjenama zbog društvenih promjena, au mnogim slučajevima te su razlike mogle ili gotovo nestati, kao što je razlika između patricija i plebejaca koja je gotovo izbrisana tijekom kasne Rimske republike.

Jean-Jacques Rousseau imao je veliki utjecaj na političke ideale Francuske revolucije zbog svojih pogleda na nejednakost i klase. Rousseau je ljude vidio kao "prirodno čiste i dobre", što znači da su se ljudi od rođenja smatrali nedužnima i da je svako zlo naučeno. Smatrao je da društveni problemi nastaju razvojem društva i potiskuju urođenu čistoću čovječanstva. Također je smatrao da je privatno vlasništvo glavni razlog društvenih problema u društvu jer privatno vlasništvo stvara nejednakost kroz vrijednost imovine. Iako je njegova teorija predviđala da će, ako ne bude privatnog vlasništva, postojati široko rasprostranjena jednakost, Rousseau je prihvatio da će uvijek postojati društvena nejednakost zbog načina na koji se društvo promatra i vodi.[18]

Kasniji prosvjetiteljski mislioci smatrali su nejednakost vrijednom i ključnom za razvoj i prosperitet društva. Također su priznali da će privatno vlasništvo u konačnici uzrokovati nejednakost jer se specifični resursi koji su u privatnom vlasništvu mogu pohraniti, a vlasnici profitiraju na manjku resursa. To može stvoriti natjecanje među klasama koje su ovi mislioci smatrali nužnim.[18] Ovo također stvara raslojavanje između klasa održavajući jasnu razliku između nižih, siromašnijih klasa i viših, bogatijih klasa.

U klasnim društvima, klasni sukob se ponavlja ili traje, ovisno o sociološkoj i antropolitičkoj perspektivi.[19][20] Klasna društva nisu oduvijek postojala; postojale su vrlo različite vrste klasnih zajednica.[21][22][23] Na primjer, društva temeljena na starosti, a ne na kapitalu.[24] Tijekom kolonijalizma društveni su odnosi demontirani silom, što je dovelo do društava utemeljenih na društvenim kategorijama najamnog rada, privatnog vlasništva i kapitala.[24][25]

Klasno društvo

[uredi | uredi kôd]

Klasno društvo ili klasno društvo društvo je organizacijskog principa u kojem je vlasništvo nad imovinom, sredstvima za proizvodnju i bogatstvom odlučujući čimbenik raspodjele moći, u kojem su oni s više imovine i bogatstva stratificirani više u društvu, a oni bez pristupa sredstvima za proizvodnju i bez bogatstva stratificirani su niže u društvu. U klasnom društvu, barem implicitno, ljudi su podijeljeni u različite društvene slojeve, koji se obično nazivaju društvenim klasama ili kastama. Priroda klasnog društva stvar je sociološkog istraživanja.[26][27][28] Klasna društva postoje diljem svijeta, kako u industrijaliziranim tako i u zemljama u razvoju.[29] Teoretizira se da klasna stratifikacija dolazi izravno iz kapitalizma.[30] Što se tiče javnog mnijenja, devet od deset ljudi u jednoj švedskoj anketi smatra točnim da žive u klasnom društvu.[31]

Komparativna sociološka istraživanja

[uredi | uredi kôd]

Netko može koristiti komparativne metode za proučavanje klasnih društava, koristeći, na primjer, usporedbu Ginijevih koeficijenata, de facto obrazovnih mogućnosti, nezaposlenosti i kulture.[32][33]

Učinak na stanovništvo

[uredi | uredi kôd]

Društva s velikim klasnim razlikama imaju veći udio ljudi koji pate od problema mentalnog zdravlja kao što su simptomi tjeskobe i depresije.[34][35][36] Niz znanstvenih studija pokazao je ovaj odnos.[37] Statistika podupire ovu tvrdnju i rezultati se nalaze u očekivanom životnom vijeku i općem zdravlju; na primjer, u slučaju velikih razlika u očekivanoj životnoj dobi između dva predgrađa Stockholma. Razlike između očekivanog životnog vijeka siromašnih i manje obrazovanih stanovnika koji žive u blizini stanice Vårby gård i visokoobrazovanih i imućnijih stanovnika koji žive u blizini Danderyda razlikuju se za 18 godina.[38][39]

Slični podaci o New Yorku također su dostupni za očekivani životni vijek, prosječni dohodak po glavi stanovnika, raspodjelu dohotka, srednju mobilnost dohotka za ljude koji su odrasli u siromašnim zemljama, imaju diplomu prvostupnika ili više.[40]

U klasnim društvima niže klase sustavno dobivaju niže kvalitetno obrazovanje i skrb.[41][42][43] Postoje eksplicitniji učinci kada oni iz više klase aktivno demoniziraju dijelove stanovništva niže klase.[33]

Teorijski modeli

[uredi | uredi kôd]

Definicije društvenih klasa odražavaju niz socioloških perspektiva, utemeljenih na antropologiji, ekonomiji, psihologiji i sociologiji. Povijesno su glavne perspektive bile marksizam i strukturalni funkcionalizam. Zajednički stratumski model klase dijeli društvo na jednostavnu hijerarhiju radničke klase, srednje klase i više klase. Unutar akademske zajednice pojavljuju se dvije široke škole definicija: one koje su usklađene s modelima sociološkog sloja klasnog društva iz 20. stoljeća i one koje su usklađene s povijesnim materijalističkim ekonomskim modelima marksista i anarhista iz 19. stoljeća.[44][45][46]

Još jedna razlika može se povući između analitičkih koncepata društvene klase, kao što su marksistička i weberovska tradicija, kao i više empirijskih tradicija kao što je pristup socioekonomskog statusa, koji bilježi korelaciju dohotka, obrazovanja i bogatstva s društvenim ishodima, a da nužno ne implicira partikularna teorija društvene strukture.[47]

Marksistički

[uredi | uredi kôd]

"[Klase su] velike skupine ljudi koje se međusobno razlikuju po mjestu koje zauzimaju u povijesno određenom sustavu društvene proizvodnje, po svom odnosu (u većini slučajeva utvrđenom i zakonski formuliranom) prema sredstvima za proizvodnju, po svojoj ulozi u društvenom organizacijom rada, pa prema tome i dimenzijama udjela društvenog bogatstva kojim raspolažu i načinom njegova stjecanja."

— Vladimir Lenjin, Veliki početak lipnja 1919

Za Marxa, klasa je kombinacija objektivnih i subjektivnih čimbenika. Objektivno, klasa dijeli zajednički odnos prema sredstvima proizvodnje. Samo klasno društvo shvaćeno je kao agregirani fenomen "međusobno povezanog kretanja", koji stvara kvazi-objektivni koncept kapitala.[48] Subjektivno, članovi će nužno imati neku percepciju (" klasna svijest ") o svojoj sličnosti i zajedničkom interesu. Klasna svijest nije samo svijest o vlastitim klasnim interesima, već je i skup zajedničkih pogleda o tome kako društvo treba biti organizirano pravno, kulturno, društveno i politički. Ti se klasni odnosi reproduciraju kroz vrijeme.

U marksističkoj teoriji klasnu strukturu kapitalističkog načina proizvodnje karakterizira sukob između dviju glavnih klasa: buržoazije, kapitalista koji posjeduju sredstva za proizvodnju i mnogo većeg proletarijata (ili "radničke klase") koji mora prodati svoje vlastita radna snaga ( najamni rad ). Ovo je temeljna ekonomska struktura rada i vlasništva, stanje nejednakosti koje se normalizira i reproducira kroz kulturnu ideologiju.

Za marksiste, svaka osoba u procesu proizvodnje ima zasebne društvene odnose i probleme. Uz to, svaka osoba je smještena u različite skupine koje imaju slične interese i vrijednosti koje se mogu drastično razlikovati od skupine do skupine. Klasa je posebna po tome što se ne odnosi specifično na pojedinačnu osobu, već na određenu ulogu.[18]

Marksisti objašnjavaju povijest "civiliziranih" društava u smislu rata klasa između onih koji kontroliraju proizvodnju i onih koji proizvode dobra ili usluge u društvu. U marksističkom pogledu na kapitalizam, ovo je sukob između kapitalista (buržoazije) i najamnih radnika (proletarijata). Za marksiste, klasni antagonizam je ukorijenjen u situaciji da kontrola nad društvenom proizvodnjom nužno uključuje kontrolu nad klasom koja proizvodi dobra - u kapitalizmu je to eksploatacija radnika od strane buržoazije.[49]

Marksisti objašnjavaju povijest "civiliziranih" društava u smislu rata klasa između onih koji kontroliraju proizvodnju i onih koji proizvode dobra ili usluge u društvu. U marksističkom pogledu na kapitalizam, ovo je sukob između kapitalista (buržoazije) i najamnih radnika (proletarijata). Za marksiste, klasni antagonizam je ukorijenjen u situaciji da kontrola nad društvenom proizvodnjom nužno uključuje kontrolu nad klasom koja proizvodi dobra - u kapitalizmu je to eksploatacija radnika od strane buržoazije.[49]

Marx iznosi argument da, kako buržoazija dostigne točku akumulacije bogatstva, ona ima dovoljno moći kao dominantna klasa da oblikuje političke institucije i društvo prema svojim interesima. Marx dalje tvrdi da neelitna klasa, zahvaljujući svojoj brojnosti, ima moć svrgnuti elitu i stvoriti ravnopravno društvo.[50]

U Komunističkom manifestu, Marx je sam tvrdio da je cilj samog proletarijata bio zamijeniti kapitalistički sustav socijalizmom, mijenjajući društvene odnose koji podupiru klasni sustav i zatim se razvijati u buduće komunističko društvo u kojem: "slobodan razvoj svakog je uvjet za slobodan razvoj svih”. To bi označilo početak besklasnog društva u kojem bi motiv proizvodnje bile ljudske potrebe, a ne profit. U društvu s demokratskom kontrolom i proizvodnjom za korištenje, ne bi bilo klase, države i potrebe za financijskim i bankarskim institucijama i novcem.[51][52]

Ti su teoretičari uzeli ovaj binarni klasni sustav i proširili ga tako da uključuje kontradiktorne klasne lokacije, ideju da osoba može biti zaposlena na mnogo različitih klasnih lokacija koje spadaju između dviju klasa proletarijata i buržoazije. Erik Olin Wright izjavio je da su definicije klasa raznolikije i razrađenije kroz poistovjećivanje s višestrukim klasama, obiteljske veze s ljudima iz druge klase ili privremenu ulogu vodstva.[18]

Weberovski

[uredi | uredi kôd]

Max Weber formulirao je trokomponentnu teoriju stratifikacije koja je društvenu klasu vidjela kao izranjajuću iz međuigre između "klase", "statusa" i "moći". Weber je vjerovao da je klasni položaj određen odnosom osobe prema sredstvima za proizvodnju, dok je status ili "Stand" proizašao iz procjena časti ili prestiža.[53]

Weber gleda na razred kao na skupinu ljudi koji imaju zajedničke ciljeve i mogućnosti koje su im dostupne. To znači da je ono što razdvaja svaku klasu jednu od druge njihova vrijednost na tržištu kroz vlastitu robu i usluge. Ovo stvara jaz između klasa kroz imovinu koju imaju, kao što su vlasništvo i stručnost.[18]

Weber je izveo mnoge od svojih ključnih koncepata o društvenoj stratifikaciji ispitujući društvenu strukturu mnogih zemalja. Primijetio je da se, suprotno Marxovim teorijama, stratifikacija temelji na više od jednostavnog vlasništva nad kapitalom. Weber je istaknuo da neki članovi aristokracije nemaju ekonomsko bogatstvo, ali ipak mogu imati političku moć. Isto tako u Europi, mnogim bogatim židovskim obiteljima nedostajalo je ugleda i časti jer su smatrani članovima "skupine parija".

  • Razred: Ekonomski položaj osobe u društvu. Weber se razlikuje od Marxa po tome što ovo ne vidi kao vrhovni čimbenik stratifikacije. Weber je primijetio kako menadžeri korporacija ili industrija kontroliraju tvrtke koje ne posjeduju.
  • Status: Prestiž osobe, društvena čast ili popularnost u društvu. Weber je primijetio da politička moć nije ukorijenjena samo u vrijednosti kapitala, već iu nečijem statusu. Pjesnici i sveci, na primjer, mogu imati golem utjecaj na društvo s često malom ekonomskom vrijednošću.
  • Moć: Sposobnost osobe da postigne svoje unatoč otporu drugih. Na primjer, pojedinci na državnim poslovima, kao što je zaposlenik Federalnog istražnog ureda ili član Kongresa Sjedinjenih Država, mogu imati malo imovine ili statusa, ali i dalje imaju ogromnu moć.

Bourdieu

[uredi | uredi kôd]

Za Bourdieua, mjesto bilo koje osobe u društvenom sloju nejasnije je od ekvivalenta u weberijanskoj sociologiji. Bourdieu je uveo niz koncepata onoga što on naziva vrstama kapitala. Te su vrste bile ekonomski kapital, u obliku imovine koja se može pretvoriti u novac i osigurana kao privatno vlasništvo. Ova vrsta kapitala odvojena je od ostalih tipova kulturno konstituiranih tipova kapitala koje uvodi Bourdieu, a to su: osobni kulturni kapital (formalno obrazovanje, znanje); objektivni kulturni kapital (knjige, umjetnost); i institucionalizirani kulturni kapital (počasti i titule).

Veliki Britanski Klasni Pregled

[uredi | uredi kôd]

Dana 2. travnja 2013., rezultati ankete[54] koju je proveo BBC Lab UK, razvijen u suradnji s akademskim stručnjacima i planiran za objavljivanje u časopisu Sociology, objavljeni su online.[55][56][57][58][59] Objavljeni rezultati temeljili su se na istraživanju 160.000 stanovnika Ujedinjenog Kraljevstva od kojih je većina živjela u Engleskoj i opisala se kao " bijelci ". Klasa je definirana i mjerena prema količini i vrsti prijavljenih gospodarskih, kulturnih i društvenih resursa. Ekonomski kapital definiran je kao prihod i imovina ; kulturni kapital kao količina i vrsta kulturnih interesa i aktivnosti; i društveni kapital kao količina i društveni status njihovih prijatelja, obitelji te osobnih i poslovnih kontakata.[58] Ovaj teorijski okvir razvio je Pierre Bourdieu koji je prvi put objavio svoju teoriju društvenih razlika 1979.

Trorazinski model ekonomske klase

[uredi | uredi kôd]

Danas koncepti društvene klase često pretpostavljaju tri opće ekonomske kategorije: vrlo bogatu i moćnu višu klasu koja posjeduje i kontrolira sredstva za proizvodnju; srednja klasa profesionalnih radnika, vlasnika malih poduzeća i menadžera niže razine; i niža klasa, koja se oslanja na slabo plaćene poslove za svoj život i živi u siromaštvu.

Viša klasa

[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: Class conflict
Simbolična slika tri poretka feudalnog društva u Europi prije Francuske revolucije, koja prikazuje ruralni treći stalež koji nosi svećenstvo i plemstvo

Viša klasa[60] je društvena klasa sastavljena od onih koji su bogati, dobro rođeni, moćni ili kombinacija toga. Oni obično posjeduju najveću političku moć. U nekim je zemljama samo bogatstvo dovoljno za ulazak u višu klasu. U drugima, samo ljudi koji su rođeni ili vjenčani u određenim plemićkim krvnim lozama smatraju se pripadnicima više klase, a one koji steknu veliko bogatstvo kroz komercijalne aktivnosti aristokracija s prezirom smatra novim bogatašima.[61] U Ujedinjenom Kraljevstvu, na primjer, viša klasa je aristokracija i kraljevska obitelj, a bogatstvo igra manje važnu ulogu u klasnom statusu. Mnogim plemićkim vršnjacima ili titulama pripadaju mjesta, s nositeljem titule (npr. Earl of Bristol) i njegova obitelj su čuvari kuće, ali ne i vlasnici. Mnogi od njih zahtijevaju velike troškove, tako da je obično potrebno bogatstvo. Mnoga plemićka plemstva i njihovi domovi dio su posjeda, u vlasništvu i pod upravom nositelja titule novcem prikupljenim od zemlje, rente ili drugih izvora bogatstva. Međutim, u Sjedinjenim Američkim Državama gdje nema aristokracije ili kraljevske obitelji, status više klase isključujući Amerikance bogatih predaka ili patricije europskog podrijetla u medijima se naziva iznimno bogatima, takozvanim "superbogatima", iako čak iu Sjedinjenim Državama postoji tendencija da oni sa starim obiteljskim bogatstvom gledaju s prezirom na one koji su svoj novac stekli kroz posao, borba između novog novca i starog novca .

Viša klasa općenito se nalazi unutar najbogatijih jedan ili dva posto stanovništva. Pripadnici više klase često su rođeni u njoj i odlikuju se golemim bogatstvom koje se prenosi s koljena na koljeno u obliku posjeda.[62] Na temelju nekih novih društvenih i političkih teorija višu klasu čini najbogatija decilna skupina u društvu koja drži gotovo 87% ukupnog društvenog bogatstva.[63]

Srednja klasa

[uredi | uredi kôd]

Srednja klasa je najosporavanija od tri kategorije, široka skupina ljudi u suvremenom društvu koji socio-ekonomski spadaju između niže i više klase.[64] Jedan primjer sukoba s ovim izrazom je da se u Sjedinjenim Državama "srednja klasa" primjenjuje vrlo široko i uključuje ljude koji bi se drugdje smatrali radničkom klasom. Radnici srednje klase ponekad se nazivaju " bijelim ovratnicima".

Teoretičari poput Ralfa Dahrendorfa primijetili su tendenciju prema povećanju srednje klase u modernim zapadnim društvima, posebno u odnosu na nužnost obrazovane radne snage u tehnološkim gospodarstvima.[65] Perspektive koje se tiču globalizacije i neokolonijalizma, kao što je teorija ovisnosti, sugeriraju da je to zbog pomaka niže razine rada u zemlje u razvoju i Treći svijet.[66]

Srednja klasa je skupina ljudi s tipičnim svakodnevnim poslovima koji su plaćeni znatno više od granice siromaštva . Primjeri ovih vrsta poslova su tvornički radnici, prodavači, učitelji, kuhari i medicinske sestre. Postoji novi trend nekih znanstvenika koji pretpostavlja da je veličina srednje klase u svakom društvu ista. Na primjer, u teoriji paradoksa interesa, srednja klasa su oni koji su u 6. – 9.[67]

Niža klasa

[uredi | uredi kôd]
U mnogim zemljama, najniži sloj radničke klase, podklasa, često živi u urbanim područjima s niskom kvalitetom državnih službi

Niža klasa (povremeno opisana kao radnička klasa) su oni zaposleni na slabo plaćenim poslovima s vrlo malo ekonomske sigurnosti. Pojam "niža klasa" također se odnosi na osobe s niskim primanjima.

Socioekonomska klasa osobe ima širok raspon učinaka. Može odrediti škole koje mogu pohađati,[68][69][70][71][72][73] njihovo zdravlje,[74] radna mjesta koja su im otvorena,[68] kada izađu s tržišta rada,[75] s kojom se mogu vjenčati[76] i postupanje s njima od strane policije i sudova.[77]Radnička klasa se ponekad dijeli na one koji su zaposleni, ali nemaju financijsku sigurnost (" siromašni radnici ") i nižu klasu — one koji su dugotrajno nezaposleni i/ili beskućnici, posebno one koji primaju socijalnu pomoć od države. Potonji se danas smatra analognim marksističkom izrazu " lumpenproletarijat ". Međutim, u vrijeme Marxova pisanja lumpenproletarijat se odnosio na one u krajnjem siromaštvu; kao što su beskućnici.[60] Pripadnici radničke klase ponekad se nazivaju radnicima.

Posljedice klasnog položaja

[uredi | uredi kôd]

Socioekonomska klasa osobe ima širok raspon učinaka. Može odrediti škole koje mogu pohađati,[68][69][70][71][72][73] njihovo zdravlje,[74] radna mjesta koja su im otvorena,[68] kada izađu s tržišta rada,[75] s kojom se mogu vjenčati[76] i postupanje s njima od strane policije i sudova.[77]

Deaton i Anne Case analizirali su stope smrtnosti koje se odnose na skupinu bijelih, sredovječnih Amerikanaca između 45 i 54 godine i njihov odnos prema klasi. U ovoj posebnoj skupini Amerikanaca srednje klase bilježi se sve veći broj samoubojstava i smrti uzrokovanih zlouporabom supstanci. Za ovu je skupinu također zabilježeno povećanje broja izvješća o kroničnoj boli i lošem općem zdravstvenom stanju. Deaton i Case su iz ovih zapažanja došli do zaključka da su zbog stalnog stresa koji ti bijeli, sredovječni Amerikanci osjećaju boreći se sa siromaštvom i kolebajući se između srednje i niže klase, ti sojevi uzeli danak tim ljudima i utjecali na cijela njihova tijela.[74]

Društvene klasifikacije također mogu odrediti sportske aktivnosti u kojima takvi razredi sudjeluju. Sugerira se da je vjerojatnije da će oni iz višeg društvenog sloja sudjelovati u sportskim aktivnostima, dok je za one iz nižeg društvenog podrijetla manja vjerojatnost da će sudjelovati u sportu. Međutim, ljudi iz više klase obično ne sudjeluju u određenim sportovima za koje je opće poznato da su povezani s nižom klasom.[78]

Društvena privilegija

[uredi | uredi kôd]

Obrazovanje

[uredi | uredi kôd]

Društvena klasa osobe ima značajan utjecaj na mogućnosti obrazovanja. Ne samo da roditelji iz više klase mogu slati svoju djecu u ekskluzivne škole za koje se smatra da su bolje, već su na mnogim mjestima škole koje podupire država za djecu iz više klase mnogo kvalitetnije od onih koje država daje djeci nižih klasa.[79][80][81][82][83][84] Ovaj nedostatak dobrih škola jedan je od čimbenika koji održavaju klasnu podjelu među generacijama.

U Ujedinjenom Kraljevstvu, o obrazovnim posljedicama klasnog položaja raspravljali su znanstvenici inspirirani okvirom kulturalnih studija CCCS -a i/ili, posebno u vezi s djevojkama iz radničke klase, feminističkom teorijom. O dječacima iz radničke klase, knjiga Paula Willisa iz 1977. Learning to Labour: How Working Class Kids Get Working Class Jobs smatra se unutar polja britanskih kulturalnih studija kao klasična rasprava o njihovoj antipatiji prema stjecanju znanja.[85] Beverley Skeggs opisao je Learning to Labor kao studiju o " ironiji " "kako je proces kulturne i ekonomske reprodukcije omogućen slavljenjem teškog, mačo svijeta rada kod 'dečki'".[86]

Zdravlje i prehrana

[uredi | uredi kôd]

Društvena klasa osobe često utječe na njezino fizičko zdravlje, sposobnost primanja odgovarajuće medicinske skrbi i prehrane te očekivani životni vijek.[87][88][89]

Ljudi iz niže klase imaju široku lepezu zdravstvenih problema kao rezultat svog ekonomskog statusa. Ne mogu koristiti zdravstvenu skrb tako često, a kada je koriste, ona je niže kvalitete, iako općenito imaju mnogo veću stopu zdravstvenih problema. Obitelji niže klase imaju višu stopu smrtnosti dojenčadi, raka, kardiovaskularnih bolesti i fizičkih ozljeda koje onesposobljavaju. Osim toga, siromašni ljudi obično rade u mnogo opasnijim uvjetima, ali općenito imaju mnogo manje (ako ga uopće imaju) osigurano zdravstveno osiguranje u usporedbi s radnicima srednje i više klase.[90]

Zapošljavanje

[uredi | uredi kôd]

Uvjeti na poslu osobe uvelike se razlikuju ovisno o klasi. Oni koji pripadaju višoj srednjoj klasi i srednjoj klasi uživaju veće slobode u svojim zanimanjima. Obično ih se više poštuje, uživaju u većoj raznolikosti i sposobni su pokazivati određeni autoritet.[91] Oni u nižim klasama imaju tendenciju da se osjećaju otuđenijim i općenito su manje zadovoljni radom. Fizički uvjeti na radnom mjestu uvelike se razlikuju od razreda do razreda. Dok radnici srednje klase mogu "trpjeti otuđujuće uvjete" ili "nedostatak zadovoljstva poslom", zaposleni radnici skloniji su trpjeti otuđujući, često rutinski, rad s očitim fizičkim zdravstvenim opasnostima, ozljedama pa čak i smrću.[92]

U Ujedinjenom Kraljevstvu, vladina studija Povjerenstva za socijalnu mobilnost iz 2015. sugerira postojanje "staklenog poda" u britanskom društvu koji sprječava one koji su manje sposobni, ali dolaze iz bogatijih sredina, da skliznu niz društvenu ljestvicu. Izvješće je predložilo 35% veću vjerojatnost da će manje sposobna i imućnija djeca postati zarađivači s visokim prihodima od pametne siromašne djece.[93]

Klasni sukob

[uredi | uredi kôd]

Klasni sukob, koji se često naziva "klasni rat" ili "klasna borba", je napetost ili antagonizam koji postoji u društvu zbog konkurentskih socioekonomskih interesa i želja između ljudi različitih klasa.

Klasni sukob, koji se često naziva "klasni rat" ili "klasna borba", je napetost ili antagonizam koji postoji u društvu zbog konkurentskih socioekonomskih interesa i želja između ljudi različitih klasa.

Marx je vjerovao da su izrabljivanje i siromaštvo svojstveni kapitalizmu već postojeći oblik klasnog sukoba. Marx je vjerovao da će se najamni radnici morati pobuniti kako bi ostvarili pravedniju raspodjelu bogatstva i političke moći.[94][95]

Besklasno društvo

[uredi | uredi kôd]

Besklasno" društvo je ono u kojem nitko nije rođen u društvenoj klasi. Mogle bi se pojaviti razlike u bogatstvu, prihodu, obrazovanju, kulturi ili društvenoj mreži koje bi bile određene samo individualnim iskustvom i postignućima u takvom društvu.

Budući da je te razlike teško izbjeći, zagovornici besklasnog društva (kao što su anarhisti i komunisti) predlažu različita sredstva za njegovo postizanje i održavanje i pridaju mu različite stupnjeve važnosti kao cilju u svojim ukupnim programima/filozofiji.

Odnos etniciteta i klase

[uredi | uredi kôd]
Konjanički portret ruske carice Elizabete sa slugom Maurom

Rasa i druge grupe velikih razmjera također mogu utjecati na klasni položaj. Povezivanje određenih etničkih skupina s klasnim statusom uobičajeno je u mnogim društvima, a povezano je i s rasom.[96] Klasa i etnička pripadnost mogu utjecati na socioekonomski položaj osobe ili zajednice, što zauzvrat utječe na sve, uključujući dostupnost posla i kvalitetu dostupnog zdravlja i obrazovanja.[96] Etikete pripisane pojedincu mijenjaju način na koji ga drugi doživljavaju, s višestrukim etiketama povezanim sa stigmom koje se kombiniraju kako bi pogoršale društvene posljedice etiketiranja.[97]

Kao rezultat osvajanja ili unutarnje etničke diferencijacije, vladajuća je klasa često etnički homogena, a određene rase ili etničke skupine u nekim su društvima zakonom ili običajima ograničene na zauzimanje određenih klasnih položaja. Koje se etničke pripadnosti smatraju visokim ili niskim klasama razlikuje se od društva do društva.

U modernim društvima povučene su stroge pravne veze između etničke pripadnosti i klase, poput kastinskog sustava u Africi, aparthejda, položaja burakumina u japanskom društvu i kastinskog sustava u Latinskoj Americi. 

Vidi još

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ based on blood relations
  2. ↑ based on occupation

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Grant, J. Andrew. 2001. class, definition of. Jones, R.J. Barry (ur.). Routledge Encyclopedia of International Political Economy: Entries A–F. Taylor & Francis. str. 161. ISBN 978-0-415-24350-6
  2. ↑ The Class Structure in the U.S. | Boundless Sociology. courses.lumenlearning.com. Pristupljeno 5. ožujka 2021.
  3. ↑ Princeton University. "Social class". WordNet Search 3.1. Retrieved on: 2012-01-25.
  4. ↑ Rubin, M., Denson, N., Kilpatrick, S., Matthews, K.E., Stehlik, T., & Zyngier, D. 2014. "I am working-class": Subjective self-definition as a missing measure of social class and socioeconomic status in higher education research. Educational Researcher. 43 (4): 196–200. doi:10.3102/0013189X14528373 |hdl-access= zahtijeva |hdl= (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  5. ↑ Weber, Max (1921/2015). "Classes, Stände, Parties" in Weber's Rationalism and Modern Society: New Translations on Politics, Bureaucracy and Social Stratification. Edited and Translated by Tony Waters and Dagmar Waters, pp. 37–58.
  6. ↑ Brown, D.F. 2009. Social class and Status. Mey, Jacob (ur.). Concise Encyclopedia of Pragmatics. Elsevier. str. 952. ISBN 978-0-08-096297-9
  7. ↑ Kuper, Adam, ur. 2004. Class, Social. The social science encyclopedia. Taylor & Francis. str. 111. ISBN 978-0-415-32096-2
  8. ↑ Penney, Robert. 2003. Class, social. Christensen, Karen; Levinson, David (ur.). Encyclopedia of community: from the village to the virtual world, Volume 1. SAGE. str. 189. ISBN 978-0-7619-2598-9
  9. ↑ Barbara Mendoza. 5. listopada 2017. Artifacts from Ancient Egypt. ABC-CLIO. str. 216–. ISBN 978-1-4408-4401-0
  10. ↑ Tracey Baptiste. 15. prosinca 2015. The Totally Gross History of Ancient Egypt. The Rosen Publishing Group, Inc. str. 5–. ISBN 978-1-4994-3755-3
  11. ↑ a b c Keller, Suzanne. 2017. Beyond the Ruling Class: Strategic Elites in Modern Society. Routledge. ISBN 9781351289184
  12. ↑ Johnson, Janet H. 2002. Women's Legal Rights in Ancient Egypt. Fathom Archive. University of Chicago
  13. ↑ Manuelian, Peter Der. 1998. Regine Schulz; Matthias Seidel (ur.). Egypt: The World of the Pharaohs. Könemann. Cologne, Germany. ISBN 978-3-89508-913-8
  14. ↑ James, T.G.H. 2005. The British Museum Concise Introduction to Ancient Egypt. University of Michigan Press. ISBN 978-0-472-03137-5
  15. ↑ Billard, Jules B. 1978. Ancient Egypt, Discovering Its Splendors. National Geographic Society. ISBN 9780870442209
  16. ↑ Social classes in ancient Egypt. Digital Egypt for Universities. University College London. 2003. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. prosinca 2007.
  17. ↑ Slavery. An introduction to the history and culture of Pharaonic Egypt. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. kolovoza 2012.
  18. ↑ a b c d e Conley, Dalton. 2017. Stratification. Bakeman, Karl (ur.). You May Ask Yourself: An Introduction to Thinking like a Sociologist. 5th izdanje. W.W. Norton & Company, Inc. ISBN 978-0393614275
  19. ↑ The concise encyclopedia of sociology. Wiley-Blackwell. 2011. str. 66. ISBN 978-1-4443-9263-0. OCLC 701327736
  20. ↑ Weapons of the weak : everyday forms of peasant resistance. ISBN 978-0-585-36330-1. OCLC 317459153
  21. ↑ EVOLUTION OF PROPERTY FROM SAVAGERY TO CIVILIZATION. HANSEBOOKS. 2017. ISBN 978-3-337-31218-3. OCLC 1104923720
  22. ↑ Ancient society. Transaction Publishers. 2000. ISBN 0-7658-0691-6. OCLC 44516641
  23. ↑ Encyclopedia of Western colonialism since 1450. Macmillan Reference USA. 2007. str. 620, 849, 921, 64. ISBN 978-0-02-866085-1. OCLC 74840473
  24. ↑ a b Age class systems : social institutions and polities based on age. Cambridge University Press. 1985. ISBN 0-521-30747-3. OCLC 11621536
  25. ↑ Bhandar, Brenna. 2014. Property, Law, and Race: Modes of Abstraction. UC Irvine Law Review. 4 (1): 203–218. ISSN 2327-4514. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. studenoga 2022. Pristupljeno 11. studenoga 2022.
  26. ↑ Drobnic, S.; Guillén, A. 2011. Work-Life Balance in Europe: The Role of Job Quality. Springer. str. 208. ISBN 9780230307582
  27. ↑ Essays on Social Reproduction and Lifelong Learning. Skolporten. 14. travnja 2010. Pristupljeno 14. svibnja 2020.
  28. ↑ Bihagen, Erik; Nermo, Magnus; Stern, Charlotta. Listopad 2013. Class Origin and Elite Position of Men in Business Firms in Sweden, 1993–2007: The Importance of Education, Cognitive Ability, and Personality. European Sociological Review. 29 (5): 939–954. doi:10.1093/esr/jcs070
  29. ↑ Global Stratification and Inequality | Introduction to Sociology. courses.lumenlearning.com. Pristupljeno 1. lipnja 2020.
  30. ↑ Lane, David. 1. prosinca 2005. Social class as a factor in the transformation of state socialism. Journal of Communist Studies and Transition Politics. 21 (4): 417–435. doi:10.1080/13523270500363361. ISSN 1352-3279
  31. ↑ Klassamhället åter anser 9 av 10. Svenska Dagbladet (švedski). 26. travnja 2004. ISSN 1101-2412
  32. ↑ Cribb, Jonathan. 1. veljače 2013. Income inequality in the UK. Institute for Fiscal Studies. Pristupljeno 11. studenoga 2022.
  33. ↑ a b Jones, Owen Peter. 2011. Chavs : the demonization of the working class : with new preface. [New] izdanje. ISBN 978-1-78168-398-9. OCLC 1105199910
  34. ↑ Wilkinson, Richard G; Pickett, Kate. 2019. The inner level : how more equal societies reduce stress, restore sanity and improve everyone's well-being. Penguin Books. ISBN 978-0-14-197539-9. OCLC 1091644373
  35. ↑ Salmi, Peter. 13. prosinca 2017. Kraftig ökning av psykisk ohälsa bland barn och unga vuxna. Socialstyrelsen (švedski). Inačica izvorne stranice arhivirana 21. veljače 2018.
  36. ↑ Mathisen, Daniel. 8. lipnja 2018. Inte konstigt att klassamhället får oss att må dåligt (švedski). Inačica izvorne stranice arhivirana 20. lipnja 2019. Pristupljeno 14. svibnja 2020.
  37. ↑ Aneshensel, Carol S; Phelan, Jo C. 1999. Handbook of the sociology of mental health. Kluwer Academic/Plenum Publishers. str. 152. ISBN 978-0-387-36223-6. OCLC 552063104
  38. ↑ Var du bor avgör när du dör (švedski). 12. svibnja 2014.
  39. ↑ Mera om massiva och dödliga klasskillnader. Svenska Dagbladet (švedski). 29. lipnja 2019. ISSN 1101-2412
  40. ↑ Leonhardt, David; Serkez, Yaryna. 13. svibnja 2020. Opinion | What Does Opportunity Look Like Where You Live?. The New York Times
  41. ↑ Skillnad mellan rika och fattigas överlevnad i bröstcancer. www.dagensmedicin.se
  42. ↑ Closing the gap in a generation : health equity through action on the social determinants of health : Commission on Social Determinants of Health final report. World Health Organization, Commission on Social Determinants of Health. 2008. ISBN 978-92-4-156370-3. OCLC 248038286
  43. ↑ Fattiga klarar cancer sämst. Svenska Dagbladet (švedski). 8. rujna 2008. ISSN 1101-2412
  44. ↑ Serravallo, Vincent. 2008. Class. Parrillo, Vincent N. (ur.). Encyclopedia of social problems, Volume 1. SAGE. str. 131. ISBN 978-1-4129-4165-5
  45. ↑ Gilbert, Dennis. 1998. The American Class Structure. Wadsworth Publishing. New York. ISBN 978-0-534-50520-2
  46. ↑ Williams, Brian; Stacey C. Sawyer; Carl M. Wahlstrom. 2005. Marriages, Families & Intimate Relationships. Pearson. Boston. ISBN 978-0-205-36674-3
  47. ↑ John Scott, Class: critical concepts (1996) Volume 2 P. 310
  48. ↑ Postone, Moishe. 1993. Time, Labor, and Social Domination: A Reinterpretation of Marx's Critical Theory (engleski). via libcom.org. Cambridge University Press. ISBN 0-521-39157-1. OCLC 26853972
  49. ↑ a b Karl Marx & Friedrich Engels. "Manifesto of the Communist Party", Selected Works, Volume 1; London,' 1943; p. 231.
  50. ↑ Manifesto of the Communist Party. www.marxists.org. Pristupljeno 9. prosinca 2015.
  51. ↑ Karl Marx & Friedrich Engels. "Manifesto of the Communist Party", Selected Works, Volume 1; London,' 1943; p. 232-234.
  52. ↑ Karl Marx Critique of the Gotha Program (1875)
  53. ↑ Weber, Max (2015/1921). "Classes, Stände, Parties" in Weber's Rationalism and Modern Society, edited and translated by Tony Waters and Dagmar Waters, pp. 37–57.
  54. ↑ Britain's Real Class System: Great British Class Survey. BBC Lab UK. Pristupljeno 4. travnja 2013.
  55. ↑ Savage, Mike; Devine, Fiona; Cunningham, Niall; Taylor, Mark; Li, Yaojun; Johs. Hjellbrekke; Brigitte Le Roux; Friedman, Sam; Miles, Andrew. 2. travnja 2013. A New Model of Social Class: Findings from the BBC's Great British Class Survey Experiment (PDF). Sociology. 47 (2): 219–50. doi:10.1177/0038038513481128
  56. ↑ The Great British class calculator: People in the UK now fit into seven social classes, a major survey conducted by the BBC suggests. BBC. 3. travnja 2013. Pristupljeno 4. travnja 2013.
  57. ↑ Savage, Mike; Devine, Fiona. 3. travnja 2013. The Great British class calculator: Sociologists are interested in the idea that class is about your cultural tastes and activities as well as the type and number of people you know. BBC. Pristupljeno 4. travnja 2013.
  58. ↑ a b Savage, Mike; Devine, Fiona. 3. travnja 2013. The Great British class calculator: Mike Savage from the London School of Economics and Fiona Devine from the University of Manchester describe their findings from The Great British Class Survey. Their results identify a new model of class with seven classes ranging from the Elite at the top to a 'Precariat' at the bottom. BBC. Pristupljeno 4. travnja 2013.
  59. ↑ Lyall, Sarah. 3. travnja 2013. Multiplying the Old Divisions of Class in Britain. The New York Times. Pristupljeno 4. travnja 2013.
  60. ↑ a b Brown, D.F. 2009. Social class and Status. Mey, Jacob (ur.). Concise Encyclopedia of Pragmatics. Elsevier. str. 953. ISBN 978-0-08-096297-9
  61. ↑ The Random House Dictionary of the English Language, "nouveau riche French Usually Disparaging. a person who is newly rich", 1969, Random House
  62. ↑ Akhbar-Williams, Tahira. 2010. Class Structure. Smith, Jessie C. (ur.). Encyclopedia of African American Popular Culture, Volume 1. ABC-CLIO. str. 322. ISBN 978-0-313-35796-1
  63. ↑ Baizidi, Rahim. 2. rujna 2019. Paradoxical class: paradox of interest and political conservatism in middle class. Asian Journal of Political Science. 27 (3): 272–285. doi:10.1080/02185377.2019.1642772. ISSN 0218-5377
  64. ↑ Stearns, Peter N., ur. 1994. Middle class. Encyclopedia of social history. Taylor & Francis. str. 621. ISBN 978-0-8153-0342-8
  65. ↑ Dahrendorf, Ralf. (1959) Class and Class Conflict in Industrial Society. Stanford: Stanford University Press.
  66. ↑ Bornschier V. (1996), 'Western society in transition' New Brunswick, N.J.: Transaction Publishers.
  67. ↑ Baizidi, Rahim. 17. srpnja 2019. Paradoxical class: paradox of interest and political conservatism in middle class. Asian Journal of Political Science. 27 (3): 272–285. doi:10.1080/02185377.2019.1642772. ISSN 0218-5377
  68. ↑ a b c d Escarce, José J. Listopad 2003. Socioeconomic Status and the Fates of Adolescents. Health Services Research. 38 (5): 1229–34. doi:10.1111/1475-6773.00173. ISSN 0017-9124. PMC 1360943. PMID 14596387
  69. ↑ a b Wilbur, Tabitha G.; Roscigno, Vincent J. 31. kolovoza 2016. First-generation Disadvantage and College Enrollment/Completion. Socius (engleski). 2: 2378023116664351. doi:10.1177/2378023116664351. ISSN 2378-0231
  70. ↑ a b DiMaggio, Paul. 1982. Cultural Capital and School Success: The Impact of Status Culture Participation on the Grades of U.S. High School Students. American Sociological Review. 47 (2): 189–201. doi:10.2307/2094962. JSTOR 2094962
  71. ↑ a b Buchmann, Claudia; DiPrete, Thomas A. 23. lipnja 2016. The Growing Female Advantage in College Completion: The Role of Family Background and Academic Achievement. American Sociological Review (engleski). 71 (4): 515–41. CiteSeerX 10.1.1.487.8265. doi:10.1177/000312240607100401
  72. ↑ a b Grodsky, Eric; Riegle-Crumb, Catherine. 1. siječnja 2010. Those Who Choose and Those Who Don't: Social Background and College Orientation. The Annals of the American Academy of Political and Social Science (engleski). 627 (1): 14–35. doi:10.1177/0002716209348732. ISSN 0002-7162
  73. ↑ a b Hurst, Allison L. 2009. The Path to College: Stories of Students from the Working Class. Race, Gender & Class. 16 (1/2): 257–81. JSTOR 41658872
  74. ↑ a b c Kolata, Gina. 2. studenoga 2015. Death Rates Rising for Middle-Aged White Americans, Study Finds. The New York Times. ISSN 0362-4331. Pristupljeno 9. prosinca 2015.
  75. ↑ a b Murray, Emily T.; Carr, Ewan; Zaninotto, Paola; Head, Jenny; Xue, Baowen; Stansfeld, Stephen; Beach, Brian; Shelton, Nicola. 9. listopada 2019. Inequalities in time from stopping paid work to death: findings from the ONS Longitudinal Study, 2001–2011. J Epidemiol Community Health (engleski). 73 (12): 1101–1107. doi:10.1136/jech-2019-212487. ISSN 0143-005X. PMID 31611238
  76. ↑ a b Laureau, A. 2011. Unequal childhoods: Class, race, and family life. Univ of California Press
  77. ↑ a b Harris, Alexes. 2016. Monetary Sanctions as Punishment for the Poor. A Pound of Flesh: Monetary Sanctions as Punishment for the Poor. Russell Sage Foundation. ISBN 978-0-87154-461-2. JSTOR 10.7758/9781610448550
  78. ↑ Wilson, Thomas C. 2002. The Paradox of Social Class and Sports Involvement. International Review for the Sociology of Sport. 37: 5–16. doi:10.1177/1012690202037001001
  79. ↑ Jonathan Kozol, Savage Inequalities, Crown, 1991
  80. ↑ McDonough, Patricia M. 1997. Choosing colleges: how social class and schools structure opportunity. SUNY Press. str. 1–2. ISBN 978-0-7914-3477-2
  81. ↑ Shin, Kwang-Yeong & Lee, Byoung-Hoon. 2010. Social class and educational opportunity in South Korea. Attewell, Paul; Newman, Katherine S. (ur.). Growing gaps: educational inequality around the world. Oxford University Press. str. 105. ISBN 978-0-19-973218-0CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  82. ↑ McNamee, Stephen J. & Miller, Robert K. 2009. The meritocracy myth. Rowman & Littlefield. str. 199. ISBN 978-0-7425-6168-7CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  83. ↑ Thomas, Scott L. & Bell, Angela. 2007. Social class and higher education: a reorganization of opportunities. Weis, Lois (ur.). The Way Class Works: Readings on School, Family, and the Economy. Taylor & Francis. str. 273. ISBN 978-0-415-95707-6CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  84. ↑ Sacks, Peter. 2007. Tearing down the gates confronting the class divide in American education. University of California Press. str. 112–14. ISBN 978-0-520-24588-4CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  85. ↑ Willis, Paul (1977). Learning to Labour: How Working Class Kids Get Working Class Jobs. Farnborough: Saxon House. ISBN 978-0-5660-0150-5
  86. ↑ Skeggs, Beverley (1992). "Paul Willis, Learning to Labour". In Barker, Martin & Beezer, Anne (eds.). Reading into Cultural Studies. London: Routledge, p.181. ISBN 978-0-4150-6377-7
  87. ↑ Barr, Donald A. 2008. Health disparities in the United States: social class, race, ethnicity, and health. JHU Press. str. 1–2. ISBN 978-0-8018-8821-2
  88. ↑ Gulliford, Martin. 2003. Equity and access to health care. Gulliford, Martin; Morgan, Myfanwy (ur.). Access to health care. Psychology Press. str. 39. ISBN 978-0-415-27546-0
  89. ↑ Budrys, Grace. 2009. Unequal Health: How Inequality Contributes to Health Or Illness. Rowman & Littlefield. str. 183–84. ISBN 978-0-7425-6507-4
  90. ↑ Liu, William Ming. 2010. Social Class and Classism in the Helping Professions: Research, Theory, and Practice. SAGE. str. 29. ISBN 978-1-4129-7251-2
  91. ↑ Maclean, Mairi; Harvey, Charles; Kling, Gerhard. 1. lipnja 2014. Pathways to Power: Class, Hyper-Agency and the French Corporate Elite (PDF). Organization Studies (engleski). 35 (6): 825–55. doi:10.1177/0170840613509919. ISSN 0170-8406
  92. ↑ Kerbo, Herald. 1996. Social Stratification and Inequality. The McGraw-Hill Companies Inc.. New York. str. 231–33. ISBN 978-0-07-034258-3
  93. ↑ Social Mobility and Child Poverty Commission. New research exposes the 'glass floor' in British society. www.gov.uk. Pristupljeno 22. rujna 2015.
  94. ↑ Streeter, Calvin L. 2008. Community. Mizrahi, Terry (ur.). Encyclopedia of social work, Volume 1. Oxford University Press. str. 352. ISBN 978-0-19-530661-3
  95. ↑ Hunt, Stephen. 2011. class conflict. Ritzer, George; Ryan, J. Michael (ur.). The Concise Encyclopedia of Sociology. John Wiley & Sons. str. 66. ISBN 978-1-4051-8353-6
  96. ↑ a b Ethnic and Racial Minorities & Socioeconomic Status. American Psychological Association. 2017. Pristupljeno 11. studenoga 2022.
  97. ↑ Jones, Pip; Bradbury, Liz. 2018. Introducing Social Theory. Third izdanje. Polity Press. Cambridge, UK. str. 104–114. ISBN 978-1-5095-0504-3
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Društvena_klasa&oldid=7022643"