Prijeđi na sadržaj

Ephraim Kishon

Izvor: Wikipedija
Ephraim Kishon
Epharim Kishon 2003. godine
Puno imerođen kao Ferenc Hoffmann
Rođenje23. kolovoza 1924., Budimpešta
Smrt29. siječnja 2005., Appenzell
Zanimanjehumorist, dramatičar, scenarist, filmski redatelj
NacionalnostIzraelac
SuprugaEva Klamer (1946. – 1958.) (rastavljeni)
Sara Kishon (1959. – 2002.)
Lisa Witasek (2003. – 2005.)
DjecaRafael Kishon (rođen 1957.)
Amir Kishon (rođen 1964.)
Renana Kishon (rođena 1968.)
Portal o životopisima

Ephraim Kishon (hebrejski: אפרים קישון, Budimpešta, 23. kolovoza 1924.Švicarska, 29. siječnja 2005.) bio je izraelski humorist, dramatičar, scenarist i filmski redatelj.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rođen je u Budimpešti kao Ferenc Hoffman, studirao je likovne umjetnosti – slikarstvo i skulpturu kada je počeo pisati drame i humoreske. Za vrijeme Drugog svjetskog rata prošao je kroz nekoliko nacističkih koncentracijskih logora, pobjegao je za vrijeme prijevoza u logor smrti Sobibor u Poljskoj i skrivao se ostatak rata kao slovački radnik.

Poslije 1945. mijenja prezime u Kishont i vraća se u Mađarsku, od kuda bježi u Izrael 1949. pred terorom komunističkog režima, gdje mu useljenički službenik mijenja prezime u Kishon.

Ženio se tri puta, prvi puta 1946. s Evom (Chawa) Klamer, brak je završio razvodom, druga supruga Sara preminula je 2002., trećom suprugom Lisom Witasek, austrijskom književnicom, oženio se 2003. godine, a sve ih je zvao u svojim djelima najbolja žena na svijetu.

Imao je i troje djece: Raphaela (r. 1957), Amira (r. 1964), i Renanu (r. 1968), koje je također slikovito opisao u svojim pričama, poput Renanina opisa u priči Duda Cuci ili Amira u priči Pakao zvani kakao.

Najprevođeniji je strani autor u Hrvatskoj.[1]

Filmski rad

[uredi | uredi kôd]

Njegovi filmovi Sallah Shabati (1964.) i Shoter Azulai (1970.) nominirani su za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma.

Književni rad

[uredi | uredi kôd]

Djela su mu prevedena na 37 jezika, pedesetak knjiga koje je napisao prodano je u više od 40 milijuna primjeraka. Navedena je većina njegovih knjiga kako su izdavane u Hrvatskoj.

  • "Nije fer, Davide" (1977.) – 73 priče, objavljena je u biblioteci HIT, a kasnije je objavljena u biblioteci Evergreen prva polovica knjige s 36 priča
  • "Kita boli more" (1980.)
  • "Kod kuće je najgore" (1982.) – 34 obiteljske priče
  • "Nema nafte Mojsije" (1984.) – 36 priča s tematikom života u Izraelu
  • "Lisac u kokošinjcu" (1985.) – roman, satira na život u Izraelu
  • "Još malo pa istina" (1987.) – s podnaslovom: "Priča o mojim pričama"
  • "Deva kroz ušicu igle" (1988.) – priče
  • "Ništa tu Abraham ne može" (1990.) – priče
  • "Voljeni moj lažljivac" (1997.) – priče, sa Sarom Kishon
  • "Priručnik za menadžere" (2000.) – priče

Ostale knjige:

  • "Jabuka je svemu kriva"
  • "Blago onome tko vjeruje"
  • "Mein kamm" – roman
  • "Srećković" – roman
  • "Šalu na stranu" – neka vrsta autobiografije
  • "Priče o životinjama"
  • "Jednodnevne mušice žive dulje"
  • "Raj u najam"
  • "Kućna apoteka za zdrave"
  • "Pomozi sirotu na svoju sramotu"
  • "Knjiga za porezne obveznike"

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Wikicitata
Logotip Wikicitata
Wikicitati imaju zbirke citata o temi Ephraim Kishon

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Ephraim Kishon, Kod kuće je najgore, HENA COM, 2003., ISBN 953651004-9, korice