Erektilno tkivo
Á Erektilno tkivo (lat. corpus cavernosum) je isprepletena stuktura koja se puni krvlju i ima fizičke uloge u bubrenju (erekciji) određenih tkiva i organa. Anatnatomski, to je arterijska ili venska vaskularna mreža.[1] Sastoji se od velikog broja susjednih šupljina širokog lumena obloženih endotelom. Zbog privremenog povećanja volumena krvi, on ispunjava funkcije erekcije ili spajanja kontinuiteta cjevastih struktuira.
U užem smislu se podrazumeva kao tijelo koje omoućava nabreknuće penisa ili klitorisa i bradaviica na dojkama (funkcija erekcije). Opskrba krvlju regulira se blokiranjem arterija i arteriovenskih anastomoza.
Za vrijeme ciklusa seksualne uzbuđenosti javlja se erekcija povećanjem protoka krvi i umanjivanjem izljeva krvi u erektilnom tkivu i na taj način se povećava punjenje krvi i u ženskom i muškom erektilnom tkivu.[2] Fiziološki, ovo je jedan od preduvjeta za razmnožavanje, nakon požude i seksualnog odnosa (kopulacija).
Erektilno tkivo penisa
[uredi | uredi izvor]Razlikuju se tri erektilna tkiva na muškog organa za parenje sisara; to su:
- Erektilno tkivo penisa, corpus cavernosum penis ;
- Bubreće uretersko tijelo koje, "penis corpus spongiosum" ili općenito "corpus cavernosum urethrae".
- Kavernozno tijelo glavića, corpus spongiosum glandis, kao nastavak corpus spongiosum penis.
Penisno kavernozni tijelo – Corpus cavernosum penis
[uredi | uredi izvor]Corpus cavernosum penis (bubreće penisno tijelo) započinje u paru na korijenu penisa („crura penis“) i pričvršćuje se na kost ischium. Dvije kavernozne vrpce ujedinjuju se u području tijela penisa do tada nesparenog corpus cavernosum, u kojem particija (septum) kod nekih sisara ukazuje na izvorno uparivanje.
Erektilno tkivo je okruženo gustom ovojnicom ili kapsulom vezivnog tkiva ("tunica albuginea"), koja osigurava da se penis ukoči i produži tokom erekcije i ne naduvava se poput balona. Iz kapsule idu septe u unutrašnjost, koje kod nekih životinjskih vrsta (npr. konji) također sadrže glatke mišiće.
Corpus cavernosum penis je arterijsko erektilno tkivo. Beskrvan je u mlakom penisu. Za vreme erekcije, takozvane blokirajuće arterije ("arteriae helicinae") otvaraju se i ispunjavaju erektilno tkivo krvlju. Istovremeno se sprečava odvođenje venama.
Kod nekih sisara, kao što su primati (osim ljudi), zvijeri , insektivora ili šišmiša, erektilno tkivo penisa je penisna kost (os penis) koje je je okoštalo ili pretvoren u cjevastu hrskavicu.
Corpus spongiosum penis
[uredi | uredi izvor]Corpus spongiosum penis (također: corpus cavernosum urethrae, „bubreće uretersko tijelo“, izbočeno je u području korijena penisa (bulbus penis). Leži na donjoj strani penisa i okružuje ureter. Ima samo slabu tunica albuginea i bogata je elastičnim vlaknima koji je čine plastičnom tokom erekcije i sprečavaju komprimiranje mokraćovoda. Bubreče tijelo uretera je takozvano vensko tijelo . Krv kroz njega teče čak i kada je opušteno. Slaba erekcija, za razliku od erektilnog tkiva penisa, postiže se stezanjem venskog krvotoka.
Corpus spongiosum glandis
[uredi | uredi izvor]Corpus spongiosum glandis (penisni glavić) je oteklina tkiva glansa (glans penis). To je nastavak nabreknuća mokraćne cijevi na prednjem kraju penisa i uzrokuje da penis zadeblja tokom erekcije.
Kod pasa, telo bulbusa glavića je vrlo dobro razvijeno i napuni se tek nakon što je penis ubačen tokom kopulacije. Ukrućenost traje i do 30 minuta nakon ejakulacije, a za to vrijeme pas "visi" o kučki. Nasilno odvajanje nije prikladno, ne samo što se tiče ozljede, već i zato što se parenje uglavnom već dogodilo i zbog toga se oplodnja kuje ne može više spriječiti. Kod kopitara, glans jedva sadrži erektilno tkivo, ovdje postoje samo male venske mreže ispod sluznice.
Erektilno tkivo klitorisa i periuretersko erektilno tkivo
[uredi | uredi izvor]Slijedeći sistem erektilnog tkiva je opisan kod žena ili se može nazvati kao pretpostavljeni:
- Corpus clitoridis iz uparenih početnih dijelova, crura clitoridis sa corpora cavernosa clitoridis kombiniranih da tvore ("vidljivi") klitoris
- Glans klitoridis (analogan corpora cavernosa penis )
- Corpus cavernosum urethrae , kojem su kao intravaginski nastavak dodfati Halbanova fascija, prednja forniksna erogena zona, kratka AFE zona može se računati kao dodatno erektilno tkivo.[3]
- Corpus cavernosum clitoridis klitorisa ponaša se poput erektilnog tkiva penisa i prilično je opsežan. Upareni početni dio ujedinjuje se u oblik corpus clitoridis.[4][5]
Važno je da je glans clitoridis, prednji kraj corpus clitoridis , koji odgovara Corpora cavernosa penis š, a ne poput sunđeratog tijela glans penis.[6]
Anusna corpora cavernosa
[uredi | uredi izvor]Anusni 'corpus cavernosum recti (također "Plexus haemorrhoidalis internus") sastoji se od mreže sinusoida (krvnih sudova) koji, za razliku od vena , nemaju dijelove mišićnog zida), koji se hrane preko arteria rectalis superior. Služi za fino zatvaranje anusa (funkcija brtvljenja).
Lažno erektilno tkivo
[uredi | uredi izvor]Ispod nosne sluznice (lamina propria mucosae) nalazi se gusta mreža krvnih kapilara, a otvaraju se u površinski venski pleksus. Ovaj venski pleksus snažno je oblikovan u području srednjeg i donjeg turbinata. Promjena razine krvi dovodi do promjene volumena nosne unutrašnjosti, što utiče na protok zraka za disanje.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Hans Petersen: Histologie und Mikroskopische Anatomie. Springer-Verlag, Berlin 2013, ISBN 3-64292-091-8, S. 629 f.
- ^ Kim Wallen, Elisabeth A. Lloyd: Clitoral variability compared with penile variability supports nonadaptation of female orgasm. In: Evolution & Development. Band 10, Nummer 1, 2008, S. 1–2 |url=http://www.uam.es/personal_pdi/psicologia/fpelaez/Ev_Int_P_sexuales/Documentos/Wallen%26Lloyd_08.pdf Arhivirano 4. 3. 2016. na Wayback Machine |wayback=20160304190332 |text=Volltext als PDF-Datei |archiv-bot=2019-05-13 02:31:36 InternetArchiveBot }}).
- ^ Deborah Sundahl: Weibliche Ejakulation & der G-Punkt. Nietsch, Freiburg 2006, ISBN 3-934647-95-2, S. 52 f.
- ^ Helen E. O’Connell, John O. L. DeLanceyo: Clitoral Anatomy in Nullipardous, Healthy, Premenopausal Volunteers using unenhanced Magnetic Resonance Imaging. In: The Journal of Urology. Juni 2005, Band 173, Nummer 6, S. 2060–2063.
- ^ Helen E. O’Connell, A. Kalavampara, V. Sanjeevan, John M. Hutson: Anatomy of the clitoris. In: The Journal of Urology. 2005, Band 174, Nummer 4, Teil 1, S. 1189–1195, doi:10.1097/01.ju.0000173639.38898.cd, PMID 16145367, (PDF-Datei; 973 kB).
- ^ Walther Graumann, Dieter Sasse: CompactLehrbuch Anatomie: in 4 Bänden. Band 1: Allgemeine Anatomie. Schattauer, Stuttgart/ New York 2004, ISBN 3-7945-2063-7, S. 322.
Dopunska literatura
[uredi | uredi izvor]- Alfred Benninghoff, Detlev Drenckhahn (Hrsg.): Anatomie. Makroskopische Anatomie, Histologie, Embryologie, Zellbiologie. Band 1: Zelle, Gewebe, Entwicklung, Skelett- und Muskelsystem, Atemsystem, Verdauungssystem, Harn- und Genitalsystem. 17. Auflage, Urban & Fischer/ Elsevier, München 2008, ISBN 978-3-437-42342-0.