Imunofilin
Imunofilini – molekulskoj biologiji – su endogene citosolne peptidil-prolil izomeraze (PPI) koje kataliziraju interkonverziju između cis i trans izomera peptidnih veza, koje sadrže aminokiselinu prolin (Pro). To su molekule šaperona koje općenito pomažu u pravilnom presavijanju različitih "klijentskih" proteina. Imunofilini se tradicijski klasificiraju u dvije porodice koje se razlikuju u sekvenci i biohemijskim karakteristikama. Te dvije porodice su: "ciklofilini – koji vežu ciklosporin (CyPs)" i "proteini koji vežu FK506 (FKBP)".[1] Nedavno je otkrivena nova grupa imunofilina dvojne porodice (DFI), uglavnom u jednoćelijskim organizmima; ovi DFI su prirodne himere CyP i FKBP, spojene u bilo kojem redoslijedu (CyP-FKBP ili FKBP-CyP).[2]
Imunofilini djeluju kao receptori za imunosupresivni lijek, kao što su sirolimus (rapamicin), ciklosporin (poput CsA) i takrolimus (FK506), koji inhibiraju prolil-izomeraznu aktivnost imunofilina. Kompleksi lijekova i imunofilina (CsA-CyP i FK506-FKBP) vežu se za kalcineurin, što inhibira fosfataznu aktivnost kalcineurina i izaziva imunosupresivne efekte.[3] CsA i FK506 tako utiču na stupanj odgovora T-ćelija, ovisan o kalciju, koji sprečava oslobađanje interleukina-2. Imunofilini također formiraju proteinski kompleks sa rianodinom i inozitol-trifosfatom (IP3) koji utiče na oslobađanje kalcija.
FK506 s velikim afinitetom veže se za druge manje proteine, poput FKBP-12. FKBP-12, a ciklofilini imaju zajedničku aktivnost peptid-prolil izomeraze. Dok većina peptidnih veza unutar proteina postoji u trans (planarnoj) konformaciji zbog djelomične prirode dvostruke veze peptidne veze,[4] mali dio javlja se u cis položaj. Za razliku od uobičajenih peptidnih veza, X-Pro peptidna veza ne usvaja spontano predviđenu transkonformaciju, pa cis-trans izomerizacija može biti ograničavajući (najsporiji) korak u procesu presavijanja proteina.[5] Imunofilini, sa svojom aktivnošću prolil-izomeraza, tako funkcioniraju kao šaperoni koji nakupljaju proteine.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Barik, S. (decembar 2006). "Immunophilins: for the love of proteins". Cellular and Molecular Life Sciences. 63 (24): 2889–2900. doi:10.1007/s00018-006-6215-3. ISSN 1420-682X. PMID 17075696.
- ^ Adams, Brian; Musiyenko, Alla; Kumar, Rajinder; Barik, Sailen (1. 7. 2005). "A novel class of dual-family immunophilins". The Journal of Biological Chemistry. 280 (26): 24308–24314. doi:10.1074/jbc.M500990200. ISSN 0021-9258. PMC 2270415. PMID 15845546.
- ^ Ho, S.; Clipstone, N.; Timmermann, L.; Northrop, J.; Graef, I.; Fiorentino, D.; Nourse, J.; Crabtree, G. R. (septembar 1996). "The mechanism of action of cyclosporin A and FK506". Clinical Immunology and Immunopathology. 80 (3 Pt 2): S40–45. doi:10.1006/clin.1996.0140. ISSN 0090-1229. PMID 8811062.
- ^ Ramachandran, G. N.; Sasisekharan, V. (1968). "Conformation of polypeptides and proteins". Advances in Protein Chemistry. 23: 283–438. doi:10.1016/S0065-3233(08)60402-7. ISBN 9780120342235. ISSN 0065-3233. PMID 4882249.
- ^ Fischer, G.; Aumüller, T. (2003). "Regulation of peptide bond cis/trans isomerization by enzyme catalysis and its implication in physiological processes". Reviews of Physiology, Biochemistry and Pharmacology. 148: 105–150. doi:10.1007/s10254-003-0011-3. ISBN 978-3-540-40136-0. ISSN 0303-4240. PMID 12698322.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- [1]Immunophilins na US National Library of Medicine Medical Subject Headings (MeSH)
- "Plant immunophilins and signal transduction" at berkeley.edu
- http://www.jbc.org/content/280/26/24308.full
- [2]
- ^ "Neural actions of immunophilin ligands" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 28. 2. 2021.
- ^ Snyder, Solomon; Sabatini, David (januar 1998). "Neural actions of immunophilin ligands" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 28. 2. 2021.