Idi na sadržaj

Informacijska tehnologija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Računarstvo
Polja
Razlikovati: Informatika ili Digitalna tehnologija.

Informaciona tehnologija (IT) (engleski: information technology – IT) jest upotreba računara za pohranu, dohvaćanje, slanje i rukovanje podacima[1] ili informacijama. Smatra se podsetom informacione i komunikacijske tehnologije (engleski: information and communications technology – ICT).

Informacioni sistem (IT sistem) je računarski i komunikacioni sistem koji uključuje hardver, softver i perifernu opremu koju koristi određena grupa korisnika. Smatra se jednom od pet disciplina računarstva.

Termin (pojam) "informaciona tehnologija" često obuhvata i znatno šire polje oblasti tehnologije. Sve one aktivnosti kojima se IT profesionalci bave, od instalacija aplikativnih programa do projektovanja složenih računarskih mreža i informacionih sistema. Neke od tih aktivnosti su: umrežavanje i inženjering računarskog hardvera, pravljenje softvera i baza podataka, kao i upravljanje i administracija informacionim sistemom.[2][3][4]:869 Informaciona tehnologija je opći termin koji opisuje tehnologiju koja pomaže proizvodnji, manipulaciji, pohranjivanju, komunikaciji i distribuciji informacija.

Opis

[uredi | uredi izvor]
Bušene trake su korištene u radnim godinama računara za pohranu podataka.

U svojoj osnovi, informaciona tehnologija (IT) se bavi poboljšanjem različitih ljudskih napora u rješavanju problema kroz projektovanje, razvoj i korištenje tehnološki zasnovanih sistema i procesa koji poboljšavaju efikasnost i efektivnost informacija i relevantnih znanja u različitim strateškim, taktičkim i operativnim situacijama. U idealnom slučaju, postiže se kroz obraćanje pažnje na informacione potrebe ljudi u rješavanju problema i zadataka, u pružanju tehnoloških pomagala, uključujući računarske sisteme zasnovane na hardveru i softveru i procese u vezi, koji pomažu u ovim zadacima. Aktivnosti informacione tehnologije dopunjuju i poboljšavaju, ali takođe prevazilaze granice tradicionalnog inženjeringa, stavljajući naglasak na informacione osnove inženjerskih aktivnosti, suprotno zasnivanju na fizičkim naukama u tradicionalnim inženjerskim poduhvatima.

Početni napori u pružanju sistema zasnovanih na informacionim tehnologijama, bili su u vezi sa implementacijom i korištenjem novih tehnologija za podršku kancelarijskim poslovima. Oni su razvijeni od električnih pisaćih mašina i elektronskih računovodstvenih sistema ka naprednom tehnološkom hardveru kao što je faks mašina i lični računar koji obavljaju važne funkcije među kojima su elektronska obrada spisa, računovodstvo i obrada teksta. Današnji glavni aspekt informacionih tehnologija tiče se umrežavanja i interneta, novih tehnologija kao što je računarstvo u oblaku.

Historijski razvoj informacione tehnologije

[uredi | uredi izvor]

U ranim danima ljudske civilizacije, razvoj je bio moguć jedino kroz ljudski napor odnosno rad. Ljudska sposobnost za korištenje prirodnih resursa, dovela je do toga da se čovječanstvo razvija ne samo kroz svoj sopstveni napor i rad, već i kroz upotrebu dostupnih prirodnih resursa. Za klasičan primjer u ekonomiji obično se uzima zemljište kao pojam koji podrazumijeva prirodne fizičke resurse. U to vrijeme, najveći broj ljudskih društava se zasnivao na malim zemljoposjednicima. Dostupnost finansijskog kapitala tokom industrijske revolucije uvela je treći osnovni ekonomski resurs i omogućila razvoj hijerarhijskih korporacija. Ovaj period je uglavnom povezan sa centralizacijom, masovnom proizvodnjom proizvoda i standardizacijom.

U drugom dijelu industrijske revolucije otkrivena je električna energija a nešto kasnije i poluprovodnici.[5] Ova otkrića su dovela do informatičkog, ili doba informacionih tehnologija. Među mnogobrojnim potencijalno kritičnim alatima baziranim na informacionim tehnologijama srećemo: mašine baza podataka, e-poštu, alatke vještačke inteligencije, uređaje za prenos faksimila (faks mašine), programske jezike četvrte generacije, lokalne mreže (LAN), digitalne mreže sa integrisanim servisima (ISDN), kablovske i ADSL mreže za pristup internetu, uređaje i diskove za optičko skladištenje podataka (CD-ROM, DVD i sl.), lične računare, pametne (naprednije) mobilne telefone, ručne i tablet računare, algoritme za paralelnu obradu, softver za obradu teksta, softverske pakete za inženjering pomoću računara, pakete računovodstvenog softvera, itd. Skoro sve što podržava prikupljanje, predstavljanje, prenos i korištenje informacija, može se nazvati proizvodom informacione tehnologije.

Elektronska obrada podataka

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Elektronska obrada podataka

Skladištenje podataka

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Masovna spremišta podataka

Rani elektronski računari kao što je Kolos koristili su bušene trake, duge papirne trake na kojima su podaci prikazani nizom rupa, sada zastarjelom tehnologijom.[6]:178 Elektronsko skladištenje podataka, koje se koristi u modernim računarima, datira iz vremena Drugog svjetskog rata, kad je jedan oblik odložene linijske memorije bio razvijen radi uklanjanja nereda iz radarskih signala, čija prva praktična primjena je bila linija kašnjenja žive.[7]:1 Prvo masovno spremište podataka sa nasumičnim pristupom je bila Williamsova cijev, bazirana na standardnoj katodnoj cevi,[8] ali su informacije koje su čuvane u njoj u vidu linijski odložene memorije bili nestalni, u smislu da se cijev morala neprestan osvježavati, tako da podaci nisu ostajali u memoriji nakon prekida struje. Najranija forma postojanog računarskog spremišta informacija bio je magnetni bubanj, izumljen 1932. godine[9] i našao je primjenu u mašini Ferranti Mark 1, prvom komercijalno dostupnom elektronskom računaru opće namjene na svijetu.[10]

IBM je uveo prve tvrde diskove 1956. godine, kao komponentu njihovog 305 RAMAC računarskog sistema.[11]:6 Većina digitalnih podataka u današnje vrijeme se čuva na magnetskim tvrdim diskovima, uređajima (kao što je SSD) sa permanentnom memorijom ili na optičkim medijima kao što je CD ili DVD.[12]:4–5 Do 2002. najveći dio informacija je bio pohranjen na analognim uređajima. Te godine je kapacitet digitalnih uređaja za skladištenje podataka prevazišao analogne uređaje po prvi put. Godine 2007 skoro 94% podataka pohranjenih širom svijeta se nalazilo na digitalnim uređajima:[13] 52% na tvrdim diskovima, 28% na optičkim uređajima i 11% na digitalnim magnetskim trakama. Po nekim procjenama svjetski kapacitet čuvanja informacija na elektronskim uređajima je porastao od manje od 3 eksabajta u 1986. do 295 eksabajta u 2007,[14] udvostručujući se približno svake tri godine.[15]

Baze podataka

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Baza podataka

Sistemi za upravljanje bazama podataka su se pojavili tokom 1960-ih[16]:2 da bi se zadovoljila potreba za preciznim i brzim čuvanjem i pristupom velikim količinama podataka. Jedan od najranijih takvih sistema je bio IBM-ov Sistem za upravljanje informacijama,[16]:2 koji je još uvijek u širokoj upotrebi, mada je prošlo više od 50 godina.[17] Tokom 1970-ih Edgar F. Codd je predložio jedan alternativni model za relaciono pohranjivanje temeljen na teoriji skupova i predikatnoj logici i poznatim konceptima tabela, redova i kolona. Prvi komercijalno dostupni sistem za upravljanje relacionim bazama podataka je proizvela firma Oracle 1980. godine.[16]:3

Svi sistemi za upravljanje bazama podataka sastoje se od nekoliko komponenti koje zajednički omogućavaju velikom broju korisnika istovremeni pristup sačuvanim podacima uz održavanje integriteta. Karakteristika svih baza podataka je da je struktura podataka koje oni sadrže definisana i sačuvana zasebno od samih podataka, u shemi baze podataka.[16]:2

XML je postao popularni format za predstavljanje podataka zadnjih decenija. Mada XML podaci mogu da budu sačuvani u normalnim datotečnim sistemima, oni se često čuvaju u relacionim bazama podataka da bi se iskoristila njihova "robusna implementacija verifikovana godinama teorijskih i praktičnih napora".[18]:2 Sljedeći evolucioni korak je SGML, čija XML bazirana tekstualna struktura pruža prednosti formata koji je mašinski i ljudski razumljiv.[18]:4

Pristup podacima

[uredi | uredi izvor]

Model relacionih baza podataka je uveo od programskog jezika nezavisni Struktuirani upitni jezik (SQL), baziran na relacionoj algebri.

Termini "podaci" i "informacije" nisu sinonimni. Sve što je sačuvano su podaci, ali oni postaju informacije samo kad su organizovani i smisleno predstavljeni.[19]:1–9 Većina digitalnih podataka u svijetu nije struktuirana, i čuvaju se u mnoštvu različitih fizičkih formata[20]:2[a] čak i u okviru pojedinačne organizacije. Razvoj skladišta podataka je započeo tokom 1980-tih radi integracije velikog broja različitih tipova sačuvanih podataka. Ona obično sadrže podatke izdvojene iz različitih izvora, uključujući vanjske izvore kao što je Internet, organizovane na takav način se omogući rad sistema za podršku odlučivanja DSS.[21]:4–6

Prenos podataka

[uredi | uredi izvor]

Prenos podataka ima tri aspekta: slanje, propagaciju, i prijem.[22]:361 On se u širem smislu može kategorisati kao vid emitovanja, pri čemu se informacija jednosmjerno prenosi, ili kao telekomunikacije, pri čemu se koriste dvosmjerni kanali.

XML pristup je u sve većoj meri primenjivan kao način razmene podataka od ranih 2000-tih,[18]:xiii posebno u mašinski orijentisanim interakcijama kao što su one u kojima učestvuju razni mrežni protokoli, kao što je SOAP,[18]:4 kojima se opisuju "podaci u tranzitu umjesto ... podataka u mirovanju".[18]:xiii Jedan od izazova takve primjene je pretvaranje podataka iz relacionih baza podataka u XML - strukture objektnog modela dokumenta (DOM).[23]:228–31

Rukovanje podacima

[uredi | uredi izvor]

Hilbert i Lopez su prepoznali eksponencijalnu brzinu tehnoloških promjena (formu Moorevog zakona): mašinski aplikaciono specifični kapacitet obrade informacija po glavi stanovnika se udvostručavao približno svakih 14 meseci između 1986. i 2007. godine; kapacitet po glavi stanovnika svjetskih računara opće svrhe se udvostručavao svakih 18 meseci tokom iste dvije decenije; globalni telekomunikacioni kapacitet po glavi stanovnika se udvostručavao svaka 34 mjeseca; svjetskom kapacitetu skladištenja po glavi stanovnika je bilo potrebno oko 40 mjeseci da se udvostruči (svake 3 godine); i količina emitovanih informacija po glavi stanovnika se udvostručavala svakih 12,3 godina.

Velike količine podataka se skladište svakog dana širom svijeta, ali ako podaci ne mogu da budu efektivno analizirani i predstavljeni, oni u osnovi počivaju u onom što se naziva grobnicama podataka: "arhivama podataka koji se rijetko posjećuju".[24]:5 Da bi se riješilo ovo pitanje, polje analize podataka – "proces otkrivanja relevantnih obrazaca i znanja iz velikih količina podataka"[24]:8 se pojavilo tokom kasnih 1980-tih.[24]:xxiii

Perspektiva

[uredi | uredi izvor]

Akademska perspektiva

[uredi | uredi izvor]

U akademskom kontekstu, Asocijacija za računarske mašine definiše IT kao "programe dodiplomskih studija koji pripremaju učenike da zadovolje računarsko tehnološke potrebe biznisa, vlade, zdravstva, škola i drugih vrsta organizacija. ... IT stručnjaci preuzimaju odgovornost za odabir hardverskih i softverskih proizvoda pogodnih za organizaciju, integrišući te proizvode sa organizacijskim potrebama i infrastrukturom, kao i instalirajući, prilagođavajući i održavajući te aplikacije za računarske korisnike organizacije."[25]

Perspektiva trgovine i zapošljavanja

[uredi | uredi izvor]

Kompanije u polju informacione tehnologije se obično razmatraju kao grupa "tehničkog sektora" ili "tehničke industrije".[26][27][28]

U poslovnom kontekstu, Informaciono tehnološka asocijacija Amerike je definisala informacionu tehnologiju kao "proučavanje, dizajn, razvoj, primjenu, implementaciju, podršku ili upravljanje računarskim informacionim sistemima".[29] Odgovornosti onih koji rade u ovom polju obuhvataju administraciju mreže, razvoj i instalaciju softvera, i planiranje i upravljanje tehnološkim životnim ciklusom organizacije, po kome se hardver i softver održavaju, nadograđuju i zamenjuju.

Poslovna vrijednost informacione tehnologije leži u automatizaciji poslovnih procesa, pružanju informacija za donošenje odluka, povezivanju preduzeća sa svojim klijentima i obezbjeđivanju produktivnih alata radi povećanja efikasnosti.

  • Raspodjela primjene računarskog sistemskog dizajna i srodnih usluga, 2011[30]
    Raspodjela primjene računarskog sistemskog dizajna i srodnih usluga, 2011[30]
  • Zapošljavanje u oblasti računarskih sistema i srodnim uslužnim industrijama, u hiljadama, 1990-2011[30]
    Zapošljavanje u oblasti računarskih sistema i srodnim uslužnim industrijama, u hiljadama, 1990-2011[30]
  • Profesionalni rast i primanja u računarskim sistemima i srodnim uslugama, 2010-2020[30]
    Profesionalni rast i primanja u računarskim sistemima i srodnim uslugama, 2010-2020[30]
  • Projekcija procentualne promjene u zapošljavanju u oblasti računarskog sistemskog dizajna i srodnih usluga, 2010-2020[30]
    Projekcija procentualne promjene u zapošljavanju u oblasti računarskog sistemskog dizajna i srodnih usluga, 2010-2020[30]
  • Projekcija prosječne godišnje procentualne promjene u proizvodnji i zapošljavanju u odabranim industrijama, 2010-2020[30]
    Projekcija prosječne godišnje procentualne promjene u proizvodnji i zapošljavanju u odabranim industrijama, 2010-2020[30]

Etička perspektiva

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Informaciona etika

Polje informacione etike je uspostavio matematičar Norbert Wiener tokom 1940-tih.[31]:9 Neke od etičkih pitanja vezanih za korištenje informacione tehnologije obuhvataju:[32]:20–21

  • Povrede autorskih prava pri preuzimanju pohranjene datoteke bez dozvole vlasnika autorskih prava
  • Poslodavci koji nadziru e-poštu svojih zaposlenika i drugu upotrebu interneta
  • Neželjena e-pošta
  • Hakerski pristup online bazama podataka
  • Web sajtovi koji instaliraju HTTP kolačiće ili neželjeni softver radi praćenja online aktivnosti korisnika

Napomene

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Format" se odnosi na fizičke karakteristike pohranjenih podataka kao što je kodna strana karaktera sheme; "struktura" opisuje organizaciju tog podatka.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Daintith, John, ured. (2009), "IT", A Dictionary of Physics, Oxford University Press, pristupljeno 1. 8. 2012
  2. ^ Leavitt, Harold J.; Whisler, Thomas L. (1958), "Management in the 1980s", Harvard Business Review, 11
  3. ^ Chandler, Daniel; Munday, Rod, "Information technology", A Dictionary of Media and Communication (first izd.), Oxford University Press, pristupljeno 1. 8. 2012, Commonly a synonym for computers and computer networks but more broadly designating any technology that is used to generate, store, process, and/or distribute information electronically, including television and telephone.
  4. ^ Ralston, Anthony; Hemmendinger, David; Reilly, Edwin D., ured. (2000), Encyclopedia of Computer Science (4th izd.), Nature Publishing Group, ISBN 978-1-56159-248-7
  5. ^ Cooke-Yarborough, E. H. (1998), "Some early transistor applications in the UK", Engineering and Science Education Journal, IEE, 7 (3): 100–106, doi:10.1049/esej:19980301, ISSN 0963-7346, pristupljeno 7. 6. 2009
  6. ^ Alavudeen, A.; Venkateshwaran, N. (2010), Computer Integrated Manufacturing, PHI Learning, ISBN 978-81-203-3345-1
  7. ^ Lavington, Simon (1998), A History of Manchester Computers (2nd izd.), The British Computer Society, ISBN 978-1-902505-01-5
  8. ^ "Early computers at Manchester University", Resurrection, The Computer Conservation Society, 1 (4), ljeto 1992, ISSN 0958-7403, arhivirano s originala, 28. 8. 2017, pristupljeno 19. 4. 2008
  9. ^ Klagenfurt, Universität (ured.), "Magnetic drum", Virtual Exhibitions in Informatics, arhivirano s originala, 21. 6. 2006, pristupljeno 21. 8. 2011
  10. ^ The Manchester Mark 1, University of Manchester, arhivirano s originala, 21. 11. 2008, pristupljeno 24. 1. 2009
  11. ^ Khurshudov, Andrei (2001), The Essential Guide to Computer Data Storage: From Floppy to DVD, Prentice Hall, ISBN 978-0-130-92739-2
  12. ^ Wang, Shan X.; Taratorin, Aleksandr Markovich (1999), Magnetic Information Storage Technology, Academic Press, ISBN 978-0-12-734570-3
  13. ^ Wu, Suzanne, "How Much Information Is There in the World?", USC News, University of Southern California, pristupljeno 10. 9. 2013
  14. ^ Hilbert, Martin; López, Priscila (1. 4. 2011), "The World's Technological Capacity to Store, Communicate, and Compute Information", Science, 332 (6025): 60–65, doi:10.1126/science.1200970, PMID 21310967, pristupljeno 10. 9. 2013
  15. ^ "Americas events- Video animation on The World's Technological Capacity to Store, Communicate, and Compute Information from 1986 to 2010". The Economist. Arhivirano s originala, 18. 1. 2012.
  16. ^ a b c d Ward, Patricia; Dafoulas, George S. (2006), Database Management Systems, Cengage Learning EMEA, ISBN 978-1-84480-452-8
  17. ^ Olofson, Carl W. (oktobar 2009), A Platform for Enterprise Data Services (PDF), IDC, arhivirano s originala (PDF), 17. 6. 2014, pristupljeno 7. 8. 2012
  18. ^ a b c d e Pardede, Eric (2009), Open and Novel Issues in XML Database Applications, Information Science Reference, ISBN 978-1-60566-308-1
  19. ^ Kedar, Seema (2009), Database Management Systems, Technical Publications, ISBN 978-81-8431-584-4
  20. ^ van der Aalst, Wil M. P. (2011), Process Mining: Discovery, Conformance and Enhancement of Business Processes, Springer, ISBN 978-3-642-19344-6
  21. ^ Dyché, Jill (2000), Turning Data Into Information With Data Warehousing, Addison Wesley, ISBN 978-0-201-65780-7
  22. ^ Weik, Martin (2000), Computer Science and Communications Dictionary, 2, Springer, ISBN 978-0-7923-8425-0
  23. ^ Lewis, Bryn (2003), "Extraction of XML from Relational Databases", u Chaudhri, Akmal B.; Djeraba, Chabane; Unland, Rainer; Lindner, Wolfgang (ured.), XML-Based Data Management and Multimedia Engineering – EDBT 2002 Workshops, Springer, ISBN 978-3540001300
  24. ^ a b c Han, Jiawei; Kamber, Micheline; Pei, Jian (2011), Data Mining: Concepts and Techniques (3rd izd.), Morgan Kaufmann, ISBN 978-0-12-381479-1
  25. ^ The Joint Task Force for Computing Curricula 2005.Computing Curricula 2005: The Overview Report (pdf) Arhivirano 21. 10. 2014. na Wayback Machine
  26. ^ "Technology Sector Snapshot". New York Times. Arhivirano s originala, 13. 1. 2017. Pristupljeno 12. 1. 2017.
  27. ^ "Our programmes, campaigns and partnerships". TechUK. Pristupljeno 12. 1. 2017.
  28. ^ "Cyberstates 2016". CompTIA. Pristupljeno 12. 1. 2017.
  29. ^ Proctor, K. Scott (2011), Optimizing and Assessing Information Technology: Improving Business Project Execution, John Wiley & Sons, ISBN 978-1-118-10263-3
  30. ^ a b c d e Csorny, Lauren (9. 4. 2013). "Careers in the growing field of information technology services : Beyond the Numbers: U.S. Bureau of Labor Statistics". bls.gov.
  31. ^ Bynum, Terrell Ward (2008), "Norbert Wiener and the Rise of Information Ethics", u van den Hoven, Jeroen; Weckert, John (ured.), Information Technology and Moral Philosophy, Cambridge University Press, ISBN 978-0-521-85549-5
  32. ^ Reynolds, George (2009), Ethics in Information Technology, Cengage Learning, ISBN 978-0-538-74622-9

Literatura

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Informacijska_tehnologija&oldid=3557124"