Jadranko Prlić
| Jadranko Prlić | |
|---|---|
 | |
| Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine | |
| Vrijeme na dužnosti 3. Januar 1997 – 22. februar 2001 | |
| Prethodnik | Muhamed Šaćirbegović |
| Nasljednik | Zlatko Lagumdžija |
| Ministar odbrane Federacije BiH | |
| Vrijeme na dužnosti 23. juni 1994 – 18. decembar 1996 | |
| Prethodnik | Haris Silajdžić Izudin Kapetanović |
| Nasljednik | Ante Jelavić |
| Prvi premijer Herceg-Bosne | |
| Vrijeme na dužnosti 20. novembar 1993 – 16. juni 1996 | |
| Prethodnik | nema (osnovan kabinet) |
| Nasljednik | Pero Marković |
| Lični podaci | |
| Rođenje | 10. juni 1959 Đakovo, NR Hrvatska, FNRJ |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Politička stranka | HDZ BiH (1996–2000)[1] |
| Obrazovanje | doktor nauka ekonomije (Ekonomski fakultet u Sarajevu) |
| Vjera | Rimokatoličanstvo |
Jadranko Prlić (rođen 10. juna 1959) jest bosanskohercegovački i hrvatski političar koji je od 1993. do 1996. bio na mjestu premijera Hrvatske Republike Herceg-Bosne, vojnog entiteta u Bosni i Hercegovini. Od 1994. do 1996. bio je ministar odbrane Federacije BiH, a od 1997. do 2001. ministar vanjskih poslova nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma.
U maju 2013. Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) Prlića je osudio na 25 godina zatvora zbog ratnih zločina nad Bošnjacima tokom Bošnjačko-hrvatskih sukoba.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Rani život i obrazovanje
[uredi | uredi izvor]Oko 1975. pridružio se Savezu komunista Jugoslavije. Godine 1987. doktorirao je na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Prošao je sve profesorske nivoe prije nego što je postao redovni profesor. Prlić je 1989. postao potpredsjednik izvršnog vijeća Bosne i Hercegovine. Za vrijeme i neposredno nakon izbora 1990. obnašao je funkciju vršioca dužnosti predsjednika Vlade Bosne i Hercegovine. Početkom marta 1992. putovao je u Sjedinjene Američke Države kako bi proučavao američki pristup tržišnoj ekonomiji. Po povratku u Mostar grad je bio pod opsadom i Prlić se pridružio Hrvatskom vijeću odbrane i aktivno sudjelovao u ratu.[2]
Optužnica
[uredi | uredi izvor]Optužnica Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju navodi da je Prlić kao vodeći političar Hrvatskog vijeća odbrane početkom devedesetih imao gotovo potpunu moć i kontrolu vlade Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Stoga je, kao čelnik vlade HVO-a, imao moć uklanjanja vojnih civilnih zapovjednika koji su poduzeli dio naređenih zločina protiv čovječnosti. Imao je moć zatvoriti koncentracijske logore HVO-a.[3]
Optužen je za:[4]
- 9 tačaka za teška kršenja Ženevskih konvencija (namjerno ubijanje; nečovječno postupanje (seksualni napad); nezakonito protjerivanje civila; nezakonito premještanje civila; protupravno zatvaranje civila; nehumano postupanje (uvjeti zatočenja); neljudsko postupanje; opsežno postupanje uništavanje imovine, koje nije opravdano vojnom nuždom i provedeno nezakonito i bezobzirno; prisvajanje imovine, nije opravdano vojnom nuždom i provedeno nezakonito i bezobzirno)
- 9 tačaka za kršenje zakona i običaja ratovanja (okrutno postupanje (uslovi zatočenja); okrutno postupanje; ilegalni rad; bezobzirno uništavanje gradova, gradova ili sela ili uništavanje koje nije opravdano vojnom potrebom; uništavanje ili namjerna šteta nanesena institucijama posvećen religiji ili obrazovanju; pljačka javne ili privatne imovine; nezakoniti napad na civile; nezakonito nanošenje terora civilima; okrutni tretman)
- 8 tačaka za zločine protiv čovječnosti (progoni na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi; ubistvo; silovanje; deportacija; nehumana djela (prisilno premještanje); zatvor; nehumana djela (uslovi zatočenja); nehumana djela)
Dana 29. maja 2013, prvostepenom presudom MKSJ je osudio Prlića na 25 godina zatvora. Tribunal je također osudio još pet ratnih vođa zajedničkog suđenja: ministra odbrane Herceg-Bosne Brunu Stojića (20 godina), vojne oficire Slobodana Praljka (20 godina) i Milivoja Petkovića (20 godina), komandanta vojne policije Valentina Ćorića (16 godine) i šefa razmjena zatvorenika i pritvorskih objekata Berislava Pušića (10 godina). Vijeće je većinom presude, uz protivno mišljenje predsjedavajućeg sudije Jean-Claude Antonettija, da su sudjelovali u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) protiv nehrvatskog stanovništva Bosne i Hercegovine. Zaključio je da "u većini slučajeva počinjeni zločini nisu bili nasumični postupci nekolicine neposlušnih vojnika. Suprotno tome, ovi zločini rezultat su plana koji su izradili članovi UZP-a čiji je cilj bio trajno uklanjanje muslimanskog stanovništva iz Herceg-Bosne". Vijeće je također većinom presudilo da su u UZP-u bili predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman, ministar odbrane Gojko Šušak i general Janko Bobetko.[5] U novembru 2017, MSKJ je potvrdio prvostepenu presudu da su Tuđman, kao i neki drugi visoki hrvatski zvaničnici, učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu s optuženima s ciljem progona Bošnjaka.[6][7]
Žalbeno vijeće MKSJ potvrdilo je 29. novembra 2017. gotovo sve osuđujuće presude protiv Prlića i njegovih saoptuženih, kao i dužinu kazne.[8]
Odlikovanja
[uredi | uredi izvor]Međunarodna
[uredi | uredi izvor]| Odlikovanje | Država | Nagradio | Godina | Lokacija | |
|---|---|---|---|---|---|
|
Orden kneza Trpimira |  Hrvatska
|
Franjo Tuđman | 1995. | Zagreb |
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Jadranko Prlic profile" (PDF). str. 10.
- ^ "Jadranko Prlic profile" (PDF). Pristupljeno 2. 6. 2013.
- ^ "ICTY Initial Indictment Prlic et al. - THE JOINT CRIMINAL ENTERPRISE". Icty.org. Pristupljeno 2. 6. 2013.
- ^ "Icty". Un.org. 5. 3. 2007. Pristupljeno 2. 6. 2013.
- ^ "Six Senior Herceg-Bosna Officials Convicted". icty.org. 29. 5. 2013.
- ^ "Ministry: ICTY confirms Croatia wasn't responsible". EBL News. 19. 7. 2016. Arhivirano s originala, 11. 3. 2021. Pristupljeno 25. 6. 2021.
- ^ "ICTY denies Croatia's request to be included in Prlic et al appeal". EBL News. 19. 7. 2016. Arhivirano s originala, 8. 3. 2021. Pristupljeno 25. 6. 2021.
- ^ "The ICTY renders its final judgement in the Prlić et al. appeal case". International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia. 29. 11. 2017. Pristupljeno 29. 11. 2017.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- Prva optužnica
- Sažetak presude
- Stranica s informacijama o optužnici Arhivirano 5. 9. 2015. na Wayback Machine, MKSJ