Prijeđi na sadržaj

Kiki's Delivery Service

Izvor: Wikipedija
Majo no Takkyūbin
RežijaHayao Miyazaki
ProducentHayao Miyazaki
Toru Hara
ScenarioRoman:
Eiko Kadono
Scenarij:
Hayao Miyazaki
UlogeMinami Takayama
Rei Sakuma
MuzikaJoe Hisaishi
FotografijaShigeo Sugimura
MontažaTakeshi Seyama
DistribucijaToei Company (Japan)
Buena Vista International (svijet)
Datum(i) premijere1989.
Trajanje103 min.
Zemlja Japan
Jezikjapanski
Budžet$6.927.244
Majo no Takkyūbin na Internet Movie Database

Kikin servis za dostavljanje / Dostavna služba dobre vještice Kiki (jap. 魔女の宅急便, Majo no takkyubin, u prijevodu Vještičin servis za dostavljanje) je humoristični japanski anime dječji film fantastike iz 1989. kojeg je režirao Hayao Miyazaki, kojemu je to peti dugometražni animirani film. Radnja se odvija oko 13-godišnje djevojčice, dobre vještice, koja se mora priviknuti na život u novom gradu sa svojom mačkom koja govori. Iako je vještica, njene jedine moći su letenje metlom i razgovor s mačkom.

Film je napravljen na temelju istoimenog romana autorice Eiko Kadono, a rad na njemu počeo je na proljeće 1987. godine.[1]

U časopisu Animage, Dostavna služba dobre vještice Kiki je 1990. osvojila prvo mjesto u tri kategorije: na popisu najboljih animea godine, sa 3.014 glasova čitatelja, jednako kao i svaki Miyazakijev film do tada; u istom izdanju, naslovna junakinja je izabrana za najbolji ženski lik u animeu te godine, sa 2.006 glasova, dok je naslovna pjesma također izabrana za najbolju.[2]

Osnovna tema filma je želja tinejdžerice da se osamostali, no film se dotiče i dubljih tema od onih karakteristične za tzv. filmove o odrastanju. Tako govori o prirodi kreativnosti i talenta, te teškoća koje svatko mora prevladati za izgradnju vlastite ličnosti. Po navedenome je filmu sličan kasniji Whisper of the Heart (1995.).

Film je izdan 22. srpnja 1989. godine. To je prvi Ghibliev film izdan u partnerstvu između spomenutog studija i kompanije Walt Disney. Disney je napravio englesku sinkronizaciju 1997., čija je premijera održana u SAD-u na Međunarodnom filmskom festivalu u Settleu, 23. svibnja 1998. godine. Na kućni video film je izašao 1. rujna 1998.

Radnja

[uredi | uredi kod]

U nekom izmišljenom svijetu živi 13-godišnja djevojčica-vještica Kiki, čija je jedina moć sposobnost letenja na metli. Na svoj 13. rođendan mora, po tradiciji vještica, otići u neki udaljeni grad i tamo samostalno živjeti godinu dana vježbajući pri tome svoje vještičje sposobnosti. Vesela Kiki bez oklijevanja uzima metlu za letenje i svoju mačku Jiji koja može govoriti, oprosti se sa roditeljima te napusti svoj dom jedne večeri. Nakon dugog leta stigne u obalni grad Koriko i odluči tamo živjeti. Nakon početnih neugodnosti (poput nesnalaženja u prometu), nalazi smještaj u jednoj pekari, čiji su vlasnici Osono i njezin muž Fukuo. Uz Osoninu pomoć, Kiki dobija sobu na tavanu i otvara svoj servis za dostavu po kućama. Na prvom danu dostave, upoznaje slikaricu Ursulu, neobičnu djevojku koja živi sama u šumskoj kolibi, a čija je fascinacija slikanje ptica.

Jedan od značajnih likova je dječak Tombo, kojeg zanima zrakoplovstvo. Na početku Kiki ne želi razgovarati s njim, no ona mu se svejedno jako svidi, između ostalog i zato što može letjeti. Nakon nekog vremena, ipak počnu razgovarati, pa čak i isprobavati Tomboov luckasti izum, bicikl sa propelerom. Međutim, nakon kratkog susreta sa njegovim prijateljima, Kiki se iznenada uznemiri. Uskoro otkrije da je izgubila sposobnost komuniciranja sa mačkom Jiji te sposobnost letenja na metli. Stoga padne u depresiju. Spletom okolnosti, ponovno se sretne sa Ursulom koja je pozove u svoju kolibu, gdje razgovaraju o Kikinom problemu. Ursula joj daje savjete i opisuje vlastita iskustva. Ispriča joj da je i ona sama imala sličan problem kad je bila Kikine dobi, da nije mogla slikati, no kad je našla inspiraciju za to, sposobnosti su joj se vratile same od sebe. Kiki dakle zaključuje da mora naći svoju inspiraciju. A ona dođe u nenadanom trenutku: kada Tombou bude ugrožen život. Područje, naime, zahvate jaki vjetrovi, zbog kojeg dođe do nesreće sa cepelinom. Prilikom posjete starijim mušterijama, Kiki slučajno saznaje za nemili događaj na TV-u; vidjevši dječaka među putnicima, smjesta izjuri iz kuće, i od gradskog smetlara posuđuje metlu. I u trenutku dječakov život doslovce visi na konopcu srušenog cepelina, Kiki uspijeva povratiti svoje sposobnosti te ga spasiti - a spašavanje uživo prate TV kamere i novinari.

Na kraju Kiki i Tombo postaju najbolji prijatelji. Otada lete zajedno po nebu - ona na svojoj metli, a on na svom simpatičnom izumu.

Glasovi

[uredi | uredi kod]
Plakat filma
Lik Original Engleska sinkron. (Streamlineova verzija) Engleska sinkron. (Disneyeva verzija)
Kiki Minami Takayama Lisa Michelson Kirsten Dunst
Jiji Rei Sakuma Kerrigan Mahan Phil Hartman
Osono Keiko Toda Alexandra Kenworthy Tress MacNeille
Ursula Minami Takayama Edie Mirman Janeane Garofalo
Tombo Kappei Yamaguchi Eddie Frierson Matthew Lawrence
Pekar Kōichi Yamadera Greg Snegoff Brad Garrett
Kokiri (Kikijina mama) Mieko Nobusawa Barbara Goodson Kath Soucie
Okino (Kikijin otac) Kōichi Miura John Dantona Jeff Bennett
Madam Haruko Katō Melanie McQueen Debbie Reynolds
Barsa Hiroko Seki Edie Mirman Edie McClurg
Iskusna vještica (s početka filma) Yūko Kobayashi Wendee Lee Debi Derryberry
Lily ? ? Kirsten Dunst

Nagrade

[uredi | uredi kod]
  • Osvojen Kinema Junpo Award (najbolji japanski redatelj Hayao Miyazaki).
  • Osvojen Mainichi Film Concours (najbolji animirani film).
  • Osvojena nagrada Japanske akademije (najpopularniji film).

Izdanja

[uredi | uredi kod]

Prvu službenu sinkronizaciju filma na engleski uradio je Carl Macek (Streamline Pictures). Kiki je glas posudila Lisa Michelson.

U drugoj sinkronizaciji iz 1998., Kiki glas posuđuje Kirsten Dunst, a za mačku Jiji glas je posudio Phil Hartman. Kritičari su općenito hvalili sinkronizaciju, premda se nekima nisu sviđale određene promjene u dijalogu u odnosu na original. Unatoč tome, ova verzija je stekla široku popularnost.

U Španjolskoj, Kiki je preimenovana u Nicky, a film u "Nicky la aprendiz de bruja" (Nicky, vještica pomoćnica). To je zbog toga što je u kastiljanskom španjolskom ime Kiki fonetski similarna riječi quiqui; fraza echar un quiqui u slengu označava intimni odnos.

Razlike između verzija

[uredi | uredi kod]

Disneyeva sinkronizacija sadržava neke promjene, koje su opisane kao "pragmatične".[3] Promjene su odobrili Miyazaki i studio Ghibli. Primjerice, na početku filma, Kiki odlazi od kuće. U originalnoj verziji ona se zabije u drvo ali nastavlja putem u tišini, dok u engleskoj verziji, ona povikne "Goodbye, everybody, I'll miss you!" (Zbogom svima, nedostajat ćete mi!)

Originalne tematske pjesme na početku i kraju filma zamijenjene su sa dvjema novima, "Soaring" i "I'm Gonna Fly", koje je napisala i izvela Sydney Forest. U engleskoj sinkronizaciji je i inače više muzičke podloge. Djeliće muzike komponirao je Paul Chihara, a oni variraju od lagane muzike na pijanu, do obrade kompozicije skladatelja Edvarda Griega U dvorani planinskog kralja (norv. I Dovregubbens hall, engl. In the Hall of Mountain King) [4], te ima zvučnih efekata na mjestima gdje je u originalu tišina. Usporedimo primjerice scenu sa divljim guskama u obje verzije.

Prikaz mačke Jiji znatno se promijenio. U japanskoj verziji glas joj posuđuje glumica Rei Sakuma, a u engleskoj Phil Hartman. U japanskoj kulturi mačke se obično prikazuju kao ženstvene i sukladno tome imaju ženske glasove, dok su u američkoj njihovi glasovi više određeni, po spolu.[5] U engleskoj verziji postoji više Hartmanovih linija na mjestima gdje u originalnoj verziji Jiji ništa ne kaže. Mačkina osobnost je također bitno drukčija između dvije verzije. Tako se u suprotstavljaju ciničnija osobnost u engleskoj sinkronizaciji naspram one opreznije i ženstvenije u originalnoj verziji.

U originalu Jiji zauvijek gubi sposobnost komuniciranja s Kiki, dok je u sinkronizaciji dodana linija koja upućuje na to da Kiki opet može razumjeti svoju mačku.[6] Miyazaki je izjavio da Jiji predstavlja Kikijinu djetinjastu stranu, čime se može doći do zaključka da je na kraju filma (one originalne japanske verzije) Kiki postala zrelijom za više od toga da komunicira s mačkom.[7]

Također je napravljeno više manjih promjena u Kikinim navikama, poput toga da umjesto kave pije vruću čokoladu, a umjesto "disko" spominje "slatke dječake" (cute boys).[8]

Treća engleska verzija

[uredi | uredi kod]

Izdana je 2. ožujka 2010., na isti dan kada je Miyazakiyev crtani film Ponyo postao dostupan za američki kućni video.

Ova verzija je kombinacija originalne japanske (koja je prilično minimalistička, sa osnovim zvučnim efektima) te Disneyeve verzije iz 1998. (koja ima novije zvučne efekte, drukčiju muzičku podlogu, te više novih linija teksta).

Neke promjene napravljene 1998. u ovoj verziji su nestale, tako da su, npr., vraćene originalne tematske pjesme. Možda najznačajnija je promjena uklanjanje linije teksta iz Disneyeve sinkronizacije koja upućuje na to da Jiji opet može govoriti.[9]

Manga

[uredi | uredi kod]

Manga koja koristi kadrove iz filma izdana je u Japanu, a autor je Tokuma Shoten. Engleski prijevod napravljen je 2006., a izdala ga je VIZ Media, u 4 knjige.

Zanimljivosti

[uredi | uredi kod]
  • Koncept u kojem se mlada djevojka vještica teško snalazi u modernom svijetu i ima prijatelja mačku koja govori se kasnije kopirala u nekim filmovima i serijama, npr. u Sabrini, maloj vještici.
  • Kada junakinja Kiki sa metlom stigne u grad biva u jednoj sceni skoro udarena od autobusa koji ima naslov "Ghibli", što je naziv studija u kojem radi Miyazaki.
  • Isprva je zamišljeno da Kikin servis za dostavljanje bude jednosatni specijal, no proširio se u film u trajanju od 102 minute nakon što je Miyazaki napisao čitavu priču i dijaloge.[10]
  • Film je dva puta izdan u SAD-u na DVD-u, 1998. i 2005.

Razlike između filma i knjige

[uredi | uredi kod]

Knjiga Eiko Kadono, Majo no Takkyūbin, znatno je drukčija od animea koji je na njoj temeljen. Tako je njezin roman više epizodičan, te se sastoji od manjih priča o različitim ljudima i nezgodama koje Kiki doživljava na dostavama. Mnogi dramatični trenutci u filmu, poput onog u kojem Kiki gubi svoje sposobnosti, ili cepelinske nesreće na vrhuncu filma, nisu prisutni u knjizi. Miyazaki je dodao ove pojedinosti kako bi filmu dao veću priču, i kako bi film između ostalog govorio i o teškoćama s kojima se Kiki susreće u svom odrastanju; primijetio je: Pošto filmovi uvijek daju realističniji doživljaj, Kiki će prolaziti kroz veće prepreke i usamljenost nego u izvornoj priči.[11]

Kadono je bila nezadovoljna promjenama, pa je postojala opasnost da se projekt raspusti. Miyazaki i Toshio Suzuki, producent Ghiblia, posjetili su je i pozvali u svoj studio. Nakon što je provela vrijeme u studiju, odlučila je da se projekt može nastaviti.[12]

Inspiracija za Koriko

[uredi | uredi kod]

Miyazaki je glavnu vizualnu inspiraciju za dizajn grada u kojem stigne Kiki dobio u Švedskoj, gdje je sa ekipom obišao grad Visby u Gotlandu (švedski otok).[13] Ipak, grad Koriko u filmu je mnogo veći od Visbyja, a zgrade i trgovine podsjećaju na izgled Stockholma, te stare jezgre njemačkog grada Münchena.

Film je smješten u idealiziranom, bezbrižnom gradu. Kao i sa mnogim Ghiblijevim filmovima, jedna od najuočljivijih stvari je su veoma realistični, bogati detalji pejzaža, a u ovom slučaju riječ je o impresivnom obalnom gradu. Ime grada se zapravno i ne koristi u filmu (naziv se jedino nakratko pojavljuje na strani jednog od autobusa). Vrijeme radnje je neko vrijeme bila predmet rasprave obožavatelja. Kiki naime, u filmu ima tranzistor koji nalikuje onima iz 1960-ih. Neki likovi posjeduju crno-bijele televizore, no auta i neki avioni izgledaju puno stariji. Specifično, na početku filma vidi se avion koji nalikuje modelu Handley Page H.P.42, premda su svi primjerci uništeni 1941. Kontroverze su nastale kad je Hayao Miyazaki izjavio da je priča smještena u 1960-te, ali u nekom alternativnom univerzumu gdje se nikada nije dogodio nijedan od oba svjetska rata.

Kritike

[uredi | uredi kod]

Kiki's Delivery Service je topla i nježna priča koja sa simbolima govori o temama odrastanja i promjenama u životu a jedan od najzanimljivijih aspekata filma je njegovo prigušeno bavljenje Kikinim ulaskom u adolescenciju. Tako je kritičar Raphael See na siteu Themanime.org napisao: "I još jedan klasik anime velikana Hayaa Miyazakija. Makar Kiki nema toliko akcije kao Laputa i ne posjeduje takvu grandioznost Nausikaje, ipak uspijeva ponuditi nešto za svakoga. To je šarmantna kriška života sa zdravim dodirom stare Miyazakijeve čarolije... Umjesto neke priče o spašavanju i pustolovini, dobijamo dragocjen pogled u život mlade djevojke koja se uči samopouzdanju i snalaženju u svakodnevnom životu. I kao svaka Miyazakijeva djevojka, Kiki je osoba za koju navijamo, a posjeduje i nevinost i šarm djeteta koje još nije izgubilo idealistički pogled na svijet".[14] Na siteu Animeacdemy.com Kain je također hvalio film: "Nikada nisam odbio anime studija Ghibli i ne namjeravam to učiniti ni sada. Kupite i uživajte u ovom filmu!"

U svojoj recenziji filma kritičar James O'Ehley je napisao: "Sa toliko puno zlonamjernih i neugodnih ostvarenja koja plutaju po modernoj kulturi, nešto tako dobroćudno kao ovo zbilja djeluje kao pravo iznenađenje".[15] Walter Chaw je komentirao kako je film "označen sa gorko-slatkom kvalitetom koja prati priču koja prelazi od roditelja koji gube dijete, preko adolescencije, sve do tog djeteta koje pronalazi i gubi svoju prvu ljubav u stranom gradu",[16] dok je Jeffrey M. Anderson jednostavno zalkjučio: "Jedan od najboljih animiranih filmova svih vremena".[17]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. The Art of Kiki's Delivery Service: A Film by Hayao Miyazaki, "Part One: In the Beginning", Page 8. VIZ Media LLC; 1 edition (2006-05-09) ISBN 1-4215-0593-2, ISBN 978-1-4215-0593-0. Retrieved on 2007-01-05.
  2. The 12th Anime Grand Prix. Animage. svibanj 1990.. Pristupljeno 1. studeni 2012. 
  3. „A Comparative Analysis Of Requests in Majo no Takkyūbin and Kiki's Delivery Service. Arhivirano iz originala na datum 2011-08-15. Pristupljeno 2013-02-21. 
  4. Otaku World Reviews: Kiki's Delivery Service from Disney Reviewed by Jennifer Diane Reitz. Retrieved on 2007-01-02.
  5. Stomp Tokyo Video Reviews – Kiki's Delivery Service
  6. The Art of Kiki's Delivery Service: A Film by Hayao Miyazaki, Part Four, The Complete Script Of The Film by Hayao Miyazaki, Page 205. VIZ Media LLC; 1 edition (2006-05-09) ISBN 1-4215-0593-2, ISBN 978-1-4215-0593-0. "Central Park. Jiji weaves his way through the crowd. Cameras everywhere. Kiki amazed by the flood of camera flashes. Jiji skips into the frame, leaps onto her shoulder and meows over her shoulder. KIKI: Jiji! JIJI: Meow – Of course, his voice will never return. But it doesn't matter anymore... Kiki smiles and rubs her cheek against his." Retrieved on 2007-01-02.
  7. The Art of Kiki's Delivery Service: A Film by Hayao Miyazaki, Part Two, Art Of Animated Film, Page 45. VIZ Media LLC; 1 edition (2006-05-09) ISBN 1-4215-0593-2, ISBN 978-1-4215-0593-0. Retrieved on 2007-02-11.
  8. Original Japanese script at [1]. Line in Japan is "But there'll be a disco there, won't there?" This line is not present in the English dub. Retrieved on 2007-01-03.
  9. Review of 2010 DVD for Kiki's Delivery Service
  10. The Art of Kiki's Delivery Service: A Film by Hayao Miyazaki, Part One, In The Beginning, Page 12. VIZ Media LLC; 1 edition (2006-05-09) ISBN 1-4215-0593-2, ISBN 978-1-4215-0593-0. Retrieved on 2007-01-05.
  11. Nausicaa.net The Hayao MIYAZAKI Web. The Hopes and Spirit of Contemporary Japanese Girls By Hayao Miyazaki 1989. Retrieved on 2007-01-05.
  12. Nausicaa.net's FAQ on Kiki's Delivery Service Retrieved on 2007-04-21.
  13. Hayao Miyazaki (February 3, 2010) (English and Japanese) (DVD). Creating Kiki's Delivery Service. Disney Presents Studio Ghibli. 
  14. Raphael See. „Kiki's Delivery Service - Review”. THEM Anime Reviews 4.0. Pristupljeno 1. studeni 2012. 
  15. James O'Ehley. „Kiki's Delivery Service”. movie-gurus.com. Pristupljeno 1. studeni 2012. 
  16. Walter Chaw. „The Films of Hayao Miyazaki”. filmfreakcentral.net. Arhivirano iz originala na datum 2010-10-07. Pristupljeno 1. studeni 2012. 
  17. Jeffrey M. Anderson. „Miyazaki's Witch Project”. combustiblecelluloid.com. Pristupljeno 1. studeni 2012. 

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kod]