Koh-i-Noor
| Koh-i-Noor | |
|---|---|
| 186.0625 karata • 37.21 grama | |
 Replika nove verzije dragulja | |
| Podaci | |
| Vrsta | dijamant |
| Boja | bijela |
| Zemlja porijekla |  Indija |
| Rudnik porijekla | rudnik Kollur, Andhra Pradesh, Indija |
| Vlasništvo | |
| Trenutni vlasnik |  Britanska Kruna |
Koh-i-Noor (perzijski: كوه نور, Brdo svjetlosti; nekad i Koh-i-noor, Kuh-e Nur ili Koh-i-Nur) je 105.6-karatni dijamant mase 21.6 grama, nekoć najveći dijamant na svijetu. Vjeruje se da je Koh-i-Noor nastao u indijskoj pokrajini Andhra Pradesh, zajedno sa svojim blizancem, Darya-ye Noorom (More svjetlosti). Dijamant je pripadao brojnim hinduskim, mogulskim, iranskim, afganistanskim, sikhijskim i britanskim vladarima koji su se žestoko borili za njega, često ga uzimajući kao ratni plijen nakon određenih sukoba.[1]
Godine 1850., British East India Company konfiscirala je dijamant od Duleepa Singha, nakon čega je dragilj postao dio kraljevskih dragulja kada je kraljica Victoria 1877. postala carica Indije. Tradicionalno, dijamant je nosio ima Syamantaka-mani te, kasnije, Madnayak ("Kralj dragulja"), prije nego ga je, u XVIII. stoljeću, Nāder Šah preimenovao u "Kuh-e nur", nakon što je osvojio Indiju. Dragulj se trenutno nalazi u sklopu krune kraljice Elizabete II. te je izložen u Tower of London.
Prema legendi, Koh-i-Noor se smatra najstarijim preživjelim dijamantom, odnosno dijamantom čija se povijest može najdalje pratiti. Najstariji mit star je navodno 5,000 godina, kada se u jednom epu na sanskrtu spomenuo divovski dragulj. Prema indijskoj mitologiji, čak su se i hinduski bogovi prepirali oko nekog velikog dragulja. Ipak, danas se ne može provjeriti je li Koh-i-Noor doista jedan od spomenutih dragulja ili je njegov postanak ipak nešto mlađi. Danas prevladava teza kako je dijamant porijeklom iz rudnika Kollur, u blizini današnjeg okruga Guntur, u pokrajini Andhra Pradesh u suvrememoj Indiji.[2][3]
Prvo spominjanje ovog dijamanta datira iz 1304. godine, kada ga je sultan Alauddin Khilji spomenuo indijskom radžu. Kasnije, Koh-i-Noor je bio dio dekoracije svjetski poznatog Paunovog trona u Delhiju, u sklopu kojeg je sačinjavao oko pauna. Kada je perzijski vladar Nader-šah 1739. godine osvojio Delhi, dijamant je postao njegovo vlasništvo. Prema predaji, jedna haremska kurtizana odala je Nader-šahu da se dijamant nalazi u turbanu mogulskog vladara. Sukladno tome, Šah je tokom jednog slavlja predložio mogulu da zamijene turbane. U to vrijeme, razmjena turbana smatrala se gestom vječnog prijateljstva i bratstva tako da bi odbijanje bilo ravno teškoj uvredi. Nakon što se konačno domogao turbana (i dijamanta), šah je, navodno, od sreće uskliknuo Koh-i Noor![1] i tako dao ime dijamantu. Prije 1739. godine, ime Koh-i-Noor nije se nigdje spominjalo.
Godine 1747., Nader-šah je ubijen, a dijamant je završio u riznici regije Punjab, u rukama afganistanskog vladara Ahmada Šaha Durrānīja. Kada je Britanski Imperij 1849. godine pripojio regiju, dijamant je završio u posjedu Britanske istočnoindijske kompanije kao odšteta za Anglo-sikhijske ratove. Nedugo nakon tog događaja, 3. srpnja 1850. godine, dijamant je predan kraljici Victoriji povodom 250. obljetnice osnivanja Kompanije te je tako prešao u ruke Britanske Krune, kojoj pripada i danas.
Vjeruje se kako Koh-i-Noor sa sobom nosi prokletstvo (The curse of the Koh-i-Noor) koje pogađa muškarce koji ga nose, ali ne i žene. Svaki muškarac koji je imao dijamant kod sebe je ili izgubio prijestolje ili mu se dogodila nekakva tragedija. Kraljiva Victoria je postala prvi vladajući monarh koji je nosio dragulj (i preživio). Nakon nje, Koh-i-Noor je uglavnom bio dio kraljevskih dragulja engleske kraljice (Queen ili Queen Consort) te nikada nije nošen od strane muškog vladara (King ili King Consort).
Priče o postojanju kletve povezane s Koh-i-Noorom pojavljuju se još u starom hinduskom spisu, koji je ujedno i prvi spomen dijamanta: "Onaj tko bude imao ovaj dijamant, imat će i svijet, ali i sve njegove nesreće. Samo Bog, ili žena, mogu ga nositi mirne duše."
.png?lang=sh)
Javnost je ubrzo imala priliku vidjeti slavni Koh-i-Noor i to tijekom Svjetske izložbe postavljene 1851. godine u londonskom Hyde Parku. Dopisnik The Times je događaj opisao ovako:
- Koh-i-Noor je u ovom trenutku zasigurno kruna cijele izložbe. Izgleda da za njega postoji nekakav misteriozni interes, a sada, kada se toliko uložilo u njegovu zaštitu i inspekciju, rulja je sve veća dok policajci smješteni na dva ulaza imaju velike probleme prilikom smirivanja nestrpljive mase. Tokom jučerašnjeg dana, u redovima punih nekoliko sati nije bilo manje od dvjestotinjak ljudi koji su čekali da ih se primi, a ipak, unatoč svemu, dijamant ne uspijeva zadovoljiti. Bilo zbog nesavršenog reza ili poteškoće u efikasnom iskorištavanju svjetlosti, bilo zbog nepokretnosti samog dragulja, koji bi se trebao rotirati oko svoje osi, ali samo malen broj posjetitelja uspijeva uhvatiti briljantne zrake koje dragulj reflektira kada ga se gleda iz određenog kuta.
Dijamant je kasnije ponovo izložen u zasjenjenoj kutiji kako bi imao bolje osvjetljenje. Ipak, javnost ni tada nije bila oduševljena tako da je dijamant već 1852. godine ponovo rezan, samo godinu dana nakon izložbe.[4] U Britaniji, Koh-i-Noor je postao dio muzejske kolekcije vezane uz Indiju, ali je bio odvojen od industrijskih, prirodoslovnih i povijesnih eksponata.
Razočaranje izgledom dragulja nije bilo rijetko. Godine 1852., uz lični nadzor Victorijina supruga, princa Alberta, te tehničko ravnanje Jamesa Tennanta, Koh-i-Noor je u Amsterdamu[5] izrezan s tadašnjih 186 1/16 karata (37.21 g) na aktualnih 105.602 karata (21.61 g) kako bi se povećao njegov sjaj. Unatoč obimnom savjetovanju i planiranju te trošku od gotovo £8,000, kojim je masa dragulja smanjena za enormnih 42%, princ Albert nije bio zadovoljan rezultatom. Po povratku u London, dijamant je postao dio broša kog je Kraljica često nosila. Isprva je čuvan u dvorcu Windsor, za razliku od ostatka kraljevskih dragulja, koji se nalaze u Tower of London.[6]
Nakon smrti kraljice Victorije, dijamant je ugrađen u novu dijamantnu krunu kraljice Alexandre, kojom je okrunjena na krunidbi svog supruga, kralja Edwarda VII., Victorijinog sina. Kraljica Alexandra je bila prva engleska kraljica koja je nosila dragulj u sklopu svoje krune, što je postalo tradicija koju su nastavile njezine nasljednice, kraljica Mary, supruga Georgea V. i kraljica Elizabeth, supruga Georgea VI.
Službena Indija je naglasila kako dijamant pripada njoj i kako je oduzet ilegalno te da im se, shodno tome, treba vratiti.[7] Kada je kraljica Elizabeth II. posjetila Indiju povodom 50. obljetnice osamostaljenja 1997. godine, zahtjevi za povrat dijamanta Indiji bili su izraženi, a pridružili su im se i neki parlamentarci. Dana 21. veljače 2013., britanski premijer David Cameron je, prilikom posjeta Indiji, izjavio kako dijamant neće biti vraćen u Indiju i kako bi takav potez bio nelogičan.[8]
- ↑ 1,0 1,1 Iradj Amini, ur. (July 20, 2002). „KOH-I-NOOR”. United States: Encyclopædia Iranica - Online Version. Pristupljeno 2012-08-22.
- ↑ „Large And Famous Diamonds”. Minelinks.com. Pristupljeno 2009-08-10.
- ↑ Deccan Heritage, H. K. Gupta, A. Parasher and D. Balasubramanian, Indian National Science Academy, 2000, p. 144, Orient Blackswan, ISBN 81-7371-285-9
- ↑ http://www.hardasrocks.info/kohinoor-diamond.htm. Accessed 13/3/13.
- ↑ Dunton, Larkin (1896). The World and Its People. Silver, Burdett. str. 144.
- ↑ Dunton, Larkin (1896). The World and Its People. Silver, Burdett. str. 27.
- ↑ „Indian MPs demand Kohinoor's return”. BBC News. 2000-04-26. Pristupljeno 2009-08-10.
- ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2013-04-12. Pristupljeno 2013-04-12.
- Evelyn Martinengo-Cesaresco "A Story of the Koh-i-Nûr" The Folk-Lore Journal. Volume 4, pp. 252–4.
- The World of Famous Diamonds
- The Kohinoor Diamond Story
- History of the Kohinoor Arhivirano 2008-09-05 na Wayback Machine-u
- The Koh-i-noor Diamond on h2g2