Koncert kod Hajdučke česme
Koncert kod Hajdučke česme | ||||
---|---|---|---|---|
LP Bijelog dugmeta | ||||
Objavljen | 1977. | |||
Žanr | Rok | |||
Trajanje | 49:26 | |||
Izdavač | Jugoton | |||
Hronologija albuma Bijelog dugmeta | ||||
|
Koncert kod Hajdučke česme prvi je koncertni album grupe Bijelo dugme iz 1977. godine kojeg je objavila zagrebačka izdavačka kuća Jugotona. Materijal za ploču snimljen je u Beogradu, Novom Sadu i Sarajevu, opremom ljubljanskog studija "Akademik". Naslov albuma odnosi se na poznati koncert Bijelog dugmeta koji je odsviran 28. augusta 1977. u blizini Hajdučke česme u parku Košutnjak u Beogradu. Međutim, muzički materijal na ploči samo je djelomično snimljen sa spomenutog događaja. Album je anketiran na 74. mjestu od 100 najvećih jugoslavenskih rok i pop albuma po knjizi iz 1998. godine YU 100: najbolji albumi jugoslavenske rok i pop muzike.[1]
Pozadina
[uredi | uredi izvor]Tokom promotivne turneje nakon izdatog trećeg studijskog albuma Eto! Baš hoću !, Bijelo dugme je doživjelo brojne poteškoće, od sukoba unutar grupe do tehničkih problema i smanjenja posjećenosti njihovih koncerata. Nakon tri godine provedenih na vrhu jugoslavenske rok scene, Bijelo dugme se iznenada suočilo s očitim padom popularnosti. U kombinaciji s određenim stankama zbog toga što je 25-godišnji vođa sastava Goran Bregović pozvan na obavezno služenje vojnog roka u JNA, Bijelo dugme se našlo pomalo u zaleđu. Želeći preokrenuti negativni trend dok je koncertna turneja prilazila svome kraju, na prijedlog novinara i Bregovićevog bliskog povjerenika Pece Popovića, odlučili su održati veliki koncert na otvorenom na beogradskoj Hajdučkoj česmi uz besplatan ulaz. Istovremeno, Namjera je bila da se na spektakularan način završi turneju i prije vremena ostaviti svoje muzičke ljubitelje u dobrom raspoloženju prije privremenog raspuštanja grupe zbog predstojeće vojne dužnosti Gorana Bregovića.
Koncertu, održanom u nedjelju, 28. augusta 1977., prisustvovalo je između 70.000 i 100.000 gledalaca, što je do tada bio najposjećniji rok koncert u bivšoj Jugoslaviji.[2] Nakon uvodnih nastupa Slađane Milošević, te grupa Tako, Zdravo, Džadžo, Suncokret, Ibn Tup i Leb i sol[3] nastupilo je Bijelo dugme odsviravši svoj veoma uspješan koncert. Međutim, nakon što su na njihovo razočarenje shvatili da je zvučna snimka sa nastupa zvučala loše na kaseti (zbog tehničkih ograničenja i zbog širine otvorenog prostora), Bijelo dugme je sviralo još jedan koncert u Dvorani Đuro Đaković u Sarajevu, 25. oktobra 1977. godine, što je stvarni nastup koji se čuo na albumu. Na kraju, jedini dio originalnog koncerta sa Hajdučke česme, koji je završio na albumu bile su reakcije publike nakon svake pjesme.
Koncert kod Hajdučke česme pokazao se jednim od najznačajnijih događaja na tadašnjoj jugoslavenskoj pop rok sceni. Istovremeno, bio je to posljednjim albumom ove grupe s klavijaturistom Lazom Ristovskim i bubnjarom Ipetom Ivandićem, jer su njih dvojica odlučili napustiti grupu nakon što su objavili vlastiti muzički projekat, album pod nazivom "Stižemo" 1978. godine. Oba muzičara na kraju su se opet pridružili Bijelom dugmetu; Ivandić 1982. i Ristovski 1984. godine.[2]
Spisak pjesama
[uredi | uredi izvor]- "Kad bi' bio bijelo dugme" (8:35)
- "Ništa mudro" (2:39)
- "Blues za moju bivšu dragu" (6:26)
- "Selma" (3:28)
- "Ima neka tajna veza" (3:18)
- "Sve ću da ti dam, samo da zaigram" (4:51)
- "Patim evo deset dana" (4:28)
- "Da sam pekar" (3:37)
- "Tako ti je mala moja, kad ljubi Bosanac" (3:47)
- "Ne spavaj mala moja, muzika dok svira" (3:08)
- "Eto! Baš hoću!" (5:04)
Članovi grupe
[uredi | uredi izvor]- Željko Bebek - vokal
- Goran Bregović - gitara
- Goran "Ipe" Ivandić - bubnjevi
- Zoran Redžić - bas-gitara
- Laza Ristovski - klavijature
Saradnici
[uredi | uredi izvor]- Goran Bregović - producent
- Vojno Kundić i Siniša Škarica - urednici
- Miro Bevc - tonski majstor
- Branko Podbrežnički - tonski asistent
- Vladimir Jovanović - omot
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Antonić, Duško; Štrbac, Danilo (1998). YU 100: najbolji albumi jugoslovenske pok i pop muzike. Belgrade: YU Rock Press.
- ^ a b Janjatović, Petar (2007). EX YU ROCK enciklopedija 1960-2006. Belgrade: self-released. str. 33.
- ^ Vesić, Dušan (2014). Bijelo Dugme: Šta bi dao da si na mom mjestu. Belgrade: Laguna. str. 135.