Prijeđi na sadržaj

Kraljevstvo Slavena

Izvor: Wikipedija
Kraljevstvo Slavena

Naslovna stranica "Kraljevstva Slavena" (1601.)
Naziv izvornika Il regno degli Slavi
Autor Mavro Orbini
Jezik talijanski
Vrsta djela historiografija
Datum (godina)
izdanja
1601.
Vrijeme (mjesto)
nastanka
Dubrovačka Republika
Broj stranica 384.

Kraljevstvo Slavena (tal. Il regno degli Slavi), povijesno djelo dubrovačkog benediktinskog redovnika i povjesničara Mavra Orbinija († 1614.). Puno ime djela je "Kraljevstva Slavena danas iskrivljeno nazivanih Skjavoni" (ll Regno delle Slavi hoggi corottamente detti Schiavoni). Djelo je objavljeno u Pesaru, današnja Italija 1601. godine. Orbini je u pisanju ovog djela slijedio tradiciju Hvaranina Vinka Pribojevića († iza 1532.) u humanističkom zanimanju za Slavene, radu na ujedinjenju katoličkih i pravoslavnih Slavena, povezivanju sa Slavenima koji su bili pod osmanskom okupacijom te povezivanje sa Slavenima u Rusiji.[1]

Djelo je napisano u duhu kasne renesanse i humanizma. Izlaže povijest Slavena kao jedinstvene idealizirane nacije s opisima junaštva, hrabrosti i podviga pojedinaca i skupina, od davnina do autorova vremena. Govorimo o svojevrsnoj pohvali Slavena. U prvom dijelu knjige, Orbini je donio talijanski prijevod Ljetopis popa Dukljanina, a u drugom dijelu druge izvore, legende i predaje. Djelo je postiglo znatan književni uspjeh te je utjecalo na kasnije književnike poput Ivana Gundulića, Junija Palmotića, Pavla Rittera Vitezovića i Andrije Kačića Miošića.[2]

Orbini je koristio obimnom građom, na nekim mjestima nesačuvanom do danas, a unatoč tome što ponekad nedostaje točnosti i savjesnosti, djelo predstavlja značajan povijesni rad. Djelo je doživjelo brojna citiranja, preuzimanja, prijevode dijelova i cjeline, kritike, odbacivanja i priznanja. Izuzetno je važno za povijest srednjovjekovne Bosne. Kraljevstvo Slavena našlo se 1603. godine na popisu zabranjenih knjiga, a razlozi su bili uporaba zabranjenih autora i njihovih djela.

Rad je doživio tri glavna prijevoda i publikacije s komentarima: njemačko, beogradsko i zagrebačko. Beogradsko izdanje iz 1968. godine urađeno je s prijevodom Zdravka Šundrića i komentarima Sime Ćirkovića, dok je zagrebačko izdanje 1999. godine urađeno s prijevodom Snježane Husić i uvodnom studijom Franje Šanjeka.

Skraćena verzija djela utjecala je na historiografiju Rusa, Bugara i Srba.

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]