Idi na sadržaj

Leo von Caprivi

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Leo von Caprivi
2. Njemački kancelar
2. Kancelar Njemačkog Carstva
Vrijeme na dužnosti
1890–1894.
PrethodnikOtto von Bismarck
NasljednikPrinc Chlodwig zu Hohenlohe-Schillingsfürst
Lični podaci
Rođenje (1831-02-24) 24. februar 1831.
Charlottenbourg (Berlin), Njemačka
Smrt6. februar 1899(1899-02-06) (67 godina)
Skyren (Brandebourg), Njemačka
Politička strankanema

Georg Leo von Caprivi (njem. Georg Leo Graf von Caprivi de Caprara de Montecuccoli) (24. februar 1831 – 6. februar 1899) bio je njemački političar i general. Naslijedio je Otta von Bismarcka na mjestu njemačkog kancelara i tako postao drugim kancelarom njemačkog carstva. Na mjestu kancelara proveo je četiri godine (mart 1890 – oktobar 1894).

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Charlottenburgu (Berlin) u Njemačkoj, u porodici italijanskog porijekla. U vojsku se prijavljuje 1849. godine i služi u Austro-pruskom ratu 1866. godine, te u Francusko-pruskom ratu 1870. godine. Od 1883. do 1888. godine služi kao zapovjednik carskog admiraliteta, gdje pokazuje svoj talent. Bio je prvobitno na mjestu zapovjednika desetina smještenih u Hannoveru, međutim Vilim II ga je prebacio u Berlin u februaru 1890. godine. Nakon smjenjivanja Otta von Bismarcka, postaje drugim kancelarom Njemačke.

Caprivi je vodio politiku novog kursa kako u vanjskoj tako i u unutrašnjoj politici, pomičući se prema socijaldemokratskim načelima u domaćoj politici, i prema pro-britanskoj vanjskoj politici, uključujući i Zanzibarski ugovor u kojem je Velika Britanija ustupila Njemačkoj Heligoland u zamjenu za Zanzibar. Taj potez doveo je do neprijateljstva Caprivija i njemačkih kolonijalista, koji su tražili preraspodjelu kolonija, dok je Caprivijeva politika slobodnog tržišta izazvala protivljenje konzervativnih zemljoradničkih zaštitnika.

Carpivi je 1894. godine otišao s funkcije kancelara zbog velike svađe između njega i pruskog premijera grofa Eulenburga. Naslijedio ga je Princ Chlodwig zu Hohenlohe-Schillingsfürst.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]