Leon Biliński
Leon Biliński | |
|---|---|
 Leon Biliński (1920) | |
| Rođenje | 15. juna 1846 |
| Smrt | 15. juni 1923 (77 godina) |
| Nacionalnost | poljska |
| Alma mater | Univerzitet u Lavovu |
| Zanimanje | političar, ekonomista, profesor |
| Poznat(a) po | civilni namjesnik Bosne i Hercegovine (1912–1915) |
| Potpis | |
 | |
Leon Biliński (fonetski: Leon Bilinjski; Zališčiki, 15. juna 1846 – Beč, 15. juna 1923) bio je poljski političar, ekonomista, profesor i rektor Univerziteta u Lavovu, počasni doktor prava Jagelonskog univerziteta od 1900 civilni namjesnik Bosne i Hercegovine (1912–1915), ministar finansija Austrougarske i Poljske.
Biografija
[uredi | uredi izvor]U godinama između 1863–1867 studirao je pravo na Univerzitetu u Lavovu; 1867. postao je doktor prava, a godinu dana kasnije i docent socijalne ekonomije na ovom univerzitetu. Od 1871. bio je vanredni profesor i šef Katedre za društvenu ekonomiju, a od 1877. redovni profesor. Tri puta je bio dekan Pravnog fakulteta Univerziteta u Lavovu (1876–1877, 1882–1883, 1886–1887), akademske 1879–1880 godine bio je prorektor, a 1878–1879 rektor. Predavao je na univerzitetu do 1892. Bio je član i aktivista Galicijskog ekonomskog društva i član njegovog odbora (1875–1878, 1880–1884).[1]
Od 1867. do 1871. godine bio je član Namjesništva i Školskog vijeća u Lavovu, a od 1880. do 1882. član Gradskog vijeća Lavova. Od 1883. bio je član Reichsrata (Državnog vijeća) Prelitavije u Beču, bio je potpredsjednik (1897–1900) i predsjednik (1911–1912, 1915–1918) Poljskog kruga u Državnom vijeću. U godinama 1916–1920 bio je na čelu Vrhovnog nacionalnog komiteta. Zastupao je patriotski stav, zalagajući se, između ostalog, i za repolonizaciju univerziteta u Lavovu, ali je također bio pristalica cara Franja Josipa i imao je niz funkcija u austrougarskoj administraciji. U godinama 1893–1895 bio je predsjednik Austrijske državne željeznice (njemački: Kaiserlich-königliche österreichische Staatsbahnen), 1895–1897 ministar finansija Austrije, 1900–1909 guverner Austrougarske banke (njemački: Österreichische-Ungarische Bank), 1909–1910 ponovo ministar finansija Austrije, 1912–1915 zajednički ministar finansija Austrougarske i civilni namjesnik Bosne i Hercegovine. Indirektno je okrivljen za smrt nadvojvode Franja Ferdinanda, jer je zanemario signale o planiranom pokušaju atentata na prijestolonasljednika.[1]
Nakon što je Poljska stekla nezavisnost, kratko je bio ministar finansija u vladi premijera Paderevskog (1919). Posljednjih godina svog života provodio je aktivnosti usmjerene ka uspostavljanju poljsko-austrijskih ekonomskih odnosa, radeći kao predsjednik novoosnovane Poljsko-austrijske banke (njemački: Polnische-Österreichische Bank), sa sjedištem u Beču.[1]
Kao političar, zastupao je konzervativne stavove; u početku ga je zanimao socijalizam, ali je kasnije bio snažno protiv socijalističke ekonomije.[1]
U svom naučnom radu bavio se ekonomskom politikom države, socijalnom politikom, finansijama i agrarnom politikom. Predstavio je naučno opravdanje prava države da vodi ekonomske poslove u zemlji; također je smatrao da je dužnost države poboljšati uslove života i rada radnika. Zamijenio je vanjsku cirkulaciju zlata u austro-ugarskom valutnom sustavu cirkulacijom pozlaćene valute.[1]
Odličja i priznanja:
[uredi | uredi izvor]- Zapovjednički križ sa zvijezdom reda Polonia Restituta (2. maj 1923.)[2]
- Velika vrpca u dijamantima Leopoldovog reda
- Zapovjednik reda Franca Jozefa (1887., Austrija)[3]
- Velika vrpca reda Gvozdene krune
- Počasna značka Crvenog križa I klase s ratnim odlikovanjem zajedno s poreskim olakšicama (1916., Austrija)[4]
- Počasno državljanstvo grada Rzeszowa (1912.)
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b c d e "Bosna i Hercegovina u Uspomenama Leona Bili„skog". dokumen.tips. Arhivirano s originala, 26. 11. 2021. Pristupljeno 26. 11. 2021.
- ^ "Order Odrodzenia Polski. Trzechlecie pierwszej kapituły 1921–1924" (jezik: poljski). Prezydium Rady Ministrów. 1926. str. 15. Pristupljeno 26. 11. 2021.
- ^ "ÖNB-ALEX - Staatshandbuch". alex.onb.ac.at. Pristupljeno 26. 11. 2021.
- ^ Arvay, Edward (red ) (1916). Głos Rzeszowski. 1916, R. 19, nr 2-54. Edward Arvay.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- Bosna i Hercegovina u Uspomenama Leona Bilinskog Arhivirano 26. 11. 2021. na Wayback Machine, Institut za istoriju, Posebna izdanja, Sarajevo, 2004
