Ljekovita kadulja
| Ljekovita kadulja | |
|---|---|
 S. officinalis | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Lamiales |
| Porodica: | Lamiaceae |
| Rod: | Salvia |
| Vrsta: | S. officinalis |
| Dvojno ime | |
| Salvia officinalis L. | |
| Baze podataka | |
Ljekovita kadulja (mirisava žalfija, mirisava kadulja, lat. Salvia officinalis) višegodišnja je medonosna, polugrmovita biljka visine 30 do 60 cm iz porodice žalfija. Jakog je korijena. Donji dijelovi stabljike su drvenasti, a gornji zeljasti. Listovi su dugački, ovalnog oblika, a cvjetovi tamnoljubičaste boje. Kadulja je samonikla biljka, ali se i uzgaja zbog traženog i cijenjenog eteričnog ulja te uređenja krajobraza.[1]
Latinsko ime Salvia, iz kojeg potječe domaće kadulja, dolazi od latinske riječi salvare, što znači spašavati ili izliječiti, jer su je Rimljani još prije 2000 godina koristili i upotrebljavali za liječenje. Drugi dio latinskog imena izvedenica je riječi officina za sobu u kojoj su se u samostanima držale namirnice i lijekovi.
Kadulja je ljekovita biljka i dio je nekoliko svjetskih farmakopeja.[2] Koristi se kao začin u mnogim svjetskim kuhinjama. Eterično ulje kadulje koristi se u medicini i kozmetici. Spada u visoko medonosne biljke.
Mitska upotreba: Ljekovitost kadulje spoznali su još Stari Rimljani i antički Grci. U faraonskim grobnicama u Egiptu jedan od glavnih sastojaka smjese za balzamiranje bila je upravo kadulja. U srednjem vijeku spravljao se ljubavni napitak od listova kadulje, rute i latica ruže.
Neka od najvažnijih djelovanja kadulje:[3] snažno protuupalno, antivirusno, antibakterijsko i protugljivično djelovanje, snažan antioksidans te jedan od najboljih čistača i stimulatora limfe, jača cirkulaciju te djeluje kao ekspektorans, odličan je hormonalni regulator, lipolitičko, adstringentno i spazmolitičko djelovanje, a posjeduje i dobre analgetičke učinke. Često se koristi za upale grla i ždrijela i ispiranje usne šupljine kod upala dêsni.[4]
Kadulja u sebi može sadržavati više od 60 različitih spojeva i supstancija koji imaju glavnu ulogu u njezinom medicinskom djelovanju. U sastavu kadulje uz razne minerale možemo pronaći i vitamine A, B1, B2 i C te dugačak niz aktivnih supstancija poput: alfa i beta tujona, limonene+18, cineola, kamfora, kamfena, alfa pinena, borneola, beta pinena, alfa humulena, viridiflorola te još mnogo drugih.[5] Upravo te tvari su najzaslužnije te imaju ključnu ulogu u liječenju mnogih bolesti i poremećaja.[6]
Kadulja je Izuzetno cijenjena biljka i u kineskoj tradicionalnoj medicini; nekada su Kinezi nizozemskim trgovcima davali za jednu količinu kadulje dvostruku količinu kineskog čaja.[7]
Od kadulje se koristi isključivo list. Najljekovitiji list se dobiva kad kadulja počne cvjetati, a to je najčešće u svibnju. List se bere, suši i čuva pažljivo. Glavni ljekoviti sastojak lista kadulje je isparljivo mirisno eterično ulje, kojeg ima od 1,5 do 2,5 %. Oporost i ljekovitost lista potječe od tanina. I gorke tvari u kadulji djeluju ljekovito. Kadulja ulazi u sastav velikog broja lijekova, koji se upotrebljavaju za ispiranje usta i grla kad nastanu upale, jer su to dobra i bezopasna sredstva koja jačaju sluzokožu i djeluju antiseptično. Do otkrića antibiotika kadulju su stoljećima upotrebljavali u obliku čaja protiv znojenja za oboljele od tuberkuloze, jer smanjuje lučenje znojnih žlijezda. Čaj i drugi lijekovi načinjeni od kadulje upotrebljavaju se i za jačanje organizma. Čaj od kadulje također pomaže kod raznih upala.[8]
Neželjeni efekti su mogući kod neprekidnog i dugotrajnog korištenja kadulje. Mogući simptomi su: uznemirenost, povraćanje, vrtoglavica, drhtavica, epileptički napadi, prijevremene kontrakcije tijekom trudnoće. Osobe s epilepsijom trebaju izbjegavati kadulju.[9]
Listovi sadrže do 2,5 % eteričnog ulja, u sastav kojeg ulaze cineol (do 15 %), alfa i beta pinen, linalol, borneol i borneol acetat,linalil acetat, tujon i druge terpenske tvari, alkaloidi, flavonoidi (genkvanin, hispidulin, 6-metoksi genkvinin, luteolin, salvitin, 6-hidroksiluteolin, cirziliol, nepetin, cinarozid),tanini te smolaste i druge tvari.Osim navedenog listovi sadrže triterpenoide: oleanolovu i ursolnu kiselinu, diterpen salvin, fenolkarbonske kiseline:kofeinsku, klorogrnu, noklorogenu, kriptoklorogenu, ruzmarinsku, vitamine P i PP, fitoncide. Od makroelemenata u listovima su identificirani(mg/g): kalij(22,90), kalcij(40,90), magnezij(9,20) i željezo(0,80). Identificirani su i mikroelementi(mg/g): mangan (99,20), bakar(15,50), cink(97,40), kobalt(0,80), krom(2,69), aluminij(73,92), vanadij(1,25), selenij (0,18), nikal (1,53), stroncij(89,70), olovo (5,23), bor(78,00) i litij(0,15).[10]
Wilfort, R. 1974. Ljekovito bilje i njegova upotreba. Zagreb
Konstantinov, J. 2013. Šalfei ot 100 bolezni. Moskva
- ↑ Židovec, Vesna; Vršek, Ines; Kolak, Ivan; Liber, Zlatko; Šatović, Zlatko. 2006. Mirisava kadulja-Potencijalna vrsta za uređenje krajobraza. Sjemenarstvo. 23 (1): 45–56. ISSN 1330-0121
- ↑ Pharamacopoeia Britanica (British Pharamacopoeia ISBN 9780113229871)
- ↑ Ljekovito djelovanje kadulje. Salvia Kornati. 11. veljače 2019. Pristupljeno 17. studenoga 2021.
- ↑ kadulja | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 17. studenoga 2021.
- ↑ Analiza i kemijski sastav kadulje. Salvia Kornati. 6. veljače 2019. Pristupljeno 17. studenoga 2021.
- ↑ Primjena ljekovite kadulje. Salvia Kornati. 10. veljače 2019. Pristupljeno 17. studenoga 2021.
- ↑ Lukas,R. Tajne kineskih travara,kineski recepti -naše trave,Beograd 1976.,str.42
- ↑ Žalfija, Kadulja - Salvia officinalis - Kako se koristi i priprema. Univerzitet Ljekovitog Bilja. 30. prosinca 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. studenoga 2021. Pristupljeno 17. studenoga 2021.
- ↑ Salvia officinalis warnings
- ↑ Kolektiv autora,Počemu rastenija lečat,Moskva 1989.,str.152
 | Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Kadulja |
| Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Kadulja |
 | Wikivrste imaju podatke o taksonu Kadulji |