Magna Carta
 | Ovaj članak zahtijeva sređivanje kako bi ispunio Wikipedijine standarde kvaliteta. Pomozite u njegovom poboljšanju tako što ćete ga urediti. |
.jpg?lang=sh)
Magna Carta Libertatum je povelja koju je 15.6. 1215. izdao engleski kralj John Lackland nakon što je izgubio rat s pobunjenim barunima. Povelja predstavlja svojevrsni ugovor između kralja i njegovih plemića u kojemu su potonjima garantirana prava koja se više ne mogu ograničiti vladarevom samovoljom. Magna Carta je predstavljala prvi pisani ustavni dokument u engleskoj historiji i presedan kojim je ustanovljen princip ljudskih i građanskih prava u anglosaksonskoj pravnoj tradiciji.
Velika Britanija nema ustav kao jedinstven, svečano donesen dokument, povijesno joj nesumnjivo pripada prvenstvo u razvitku ustavnosti i ustavne vladavine. u Engleskoj se još u 12 stoljeću smatralo da se vladar mora pokoravati Bogu i zakonima koje je u to vrijeme sam donosio. ta vladareva obveza potvrđena je Velikom poveljom sloboda iz 1215. godine - MAGNA CARTA LIBERTATUM.
