Medresa (arapski:madrasa مدرسة) znači doslovno "mjesto podučavanja", škola. U užem smislu, pojam označava vrstu islamske visoke škole.
Medrese su u početku nastajale "pobožnim zakladama". Darovatelj je imao pravo u školi nastaloj od njegove zaklade određivati ukupan nastavni program, broj učenika kao i učitelja. Sa medresom je nastala jedna islamska institucija čiji je izgled bio određen objedinjavanjem dvoranama za molitvu, učionicama, bibliotekom i internatom za studente, a mogle su imati duhovni ali i svjetovni karakter. Biblioteka je sadržavala, pored religiozne literature, i tekstove iz područja matematike, medicine, gramatike, astronomije, geografije i filozofije.
Najstarije medrese su imale izraženo privatni karakter. Često je dio stana darovatelja služio kao mjesto podučavanja. Razvojem institucije , medresa uskoro postaje sastavni dio džamije, ili se gradi u njenoj neposrednoj blizini. Osnivanjem medrese al-Nizamija (1066.) u Bagdadu u vrijeme seldžučkog vezira Nizam al-Mulka (1018-1092) sistem medresa doseže svoj prvi vrhunac i postaje putokaz za osnivanje drugih, od države financiranih škola. U medresi al-Mustansirija (osnovanoj 1234) bilo je dozvoljeno podučavanje različitih pravaca islamskog vjerovanja.