Nikola Mandić
Nikola Mandić (Travnik, 20.1. 1869 – Zagreb, 7.6. 1945), je bio dugovječni hrvatski političar i potom od 1943. godine drugi i poslednji premijer NDH.
Gimnaziju završio u Sarajevu. Doktorirao pravo u Beču 1894. Radi kao sudbeni pristav, a zatim kao odvjetnik u Sarajevu. Godine 1907. suutemenitelj i predsjednik političke stranke Hrvatska narodna zajednica u BiH nakon čega je bio izabran u Bosansko-hercegovački zemaljski sabor 1910. godine da bi ubrzo potom postao njegov predsjednik.
Nakon nastanka Jugoslavije u Bosni i Hercegovini popularni Mandić je bio na izborima izabran 1920. godine za narodnog zastupnika u Konstituanti to jest ustavotvornoj skupštini koja donosi prvi ustav kraljevine SHS na listi koalicije Hrvatske pučke stranke kojoj je on pripadao i Bunjevačko-Šokačke stranke. Na sledećim izborima 1923. godine HPS neće dobiti niti jedan mandat, a 1929 ona spada u veći broj stranaka koje kralj Aleksandar ukida nakon proglašavanja diktature.
U prve dvije godine postojanja NDH nije se politički angažirao. Onda ga je 2.9. 1943. Ante Pavelić imenovao za predsjednika vlade. Na tom položaju ostaje do kraja rata u čijim poslednjim mesecima sudjeluje u okupljanju katoličke biskupske konferencije kako bi se osudili partizani. U maju 1945. u Austriji ga sa grupom drugih visokih dužnosnika NDH zarobljavaju Britanci. Tražili su politički azil, ali su ipak izručeni vlastima Jugoslavije koja je ovog visokog ustaškog dužnosnika osudila na smrtnu kaznu koja je izvršena 7.6. 1945.