OPEC
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Organizacija zemalja izvoznica nafte (engleski Organization of the Petroleum Exporting Countries (OPEC)) je međunarodna organizacija koju čine Alžir, Angola, Ekvador, Irak, Iran, Kuvajt, Libija, Nigerija, Katar, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Venezuela.
Od godine 1965. sjedište joj se nalazi u Beču.
Glavni cilj Organizacije prema njenom Statutu jest koordinacija i ujednačenje naftne politike zemalja članica i ustanovljavanje najboljih načina da se očuvaju njihovi interesi, pojedinačni i kolektivni; smišljanje načina i sredstava za stabilizaciju cijena na međunarodnim naftnim tržištima s ciljem uklanjanja štetnih i nepotrebnih fluktuacija cijena; stalnu brigu o interesima zemalja proizvođača i nužnost osiguranja stalnog prihoda zemalja proizvođača, te efikasno, ekonomično i stalno snabdijevanje naftom zemalja potrošača, te pravični povrat uloženog kapitala onima koji ulažu u naftnu industriju.[1]
Historija
[uredi | uredi izvor]Formiran 1960-tih prevashodno da bi proizvođači nafte stekli bolju poziciju u odnosu na velike naftne kompanije, koje su uglavnom bile američke, britanske ili holandske. U početku su se članice zalagale za preraspodjelu profita od nafte između naftnih kompanija i zemalja proizvođača, međutim početkom 1970-tih OPEC je pokazao svoju snagu.
Arapsko - Izraelski konflikt je doveo do toga da OPEC preraste iz jednog vida kartela u oblik organizacije sa političkom snagom. Nakon Šestodnevnog rata 1967. godine, arapske članice OPECa su se izdvojile formirajući Organizaciju arapskih zemalja izvoznica nafte, s ciljem da izvrše pritisak na zapadne zemlje koje su pružale podršku Izraelu. Egipat i Sirija, koje nisu proizvođači nafte, pridružili su se također organizaciji da bi joj pomogle artikulirati političke ciljeve.
Jom Kippurski rat 1973. godine još je više ujedinio arapske zemlje, i doveo do toga da arapske zemlje proizvođači nafte uvedu embargo Sjedinjenim Državama, zemljama zapadne Evrope i Japanu. To je dovelo do velikog udara na ekonomski rast tih zemalja i čitavog svijeta uopće, pošto je energija odjednom postala skupa, što je poznato i kao naftna kriza 1970-tih
Poslovanje
[uredi | uredi izvor]Procjenjuje se da se na području zemalja članica OPEC-a nalazi oko dvije trećine svjetskih zaliha nafte, a one trenutno pokrivaju oko 40% svjetskog tržišta nafte. Zahvaljujući snazi same organizacije zemlje članice dobijaju svake godine sve više novca za naftu koju izvoze. Godine 2004. prihod zemalja OPEC-a od izvoza je iznosio 338 milijardi $, što je veliko povečanje ako se usporedi s 1972. godinom i prihodom od 23 milijarde $, odnosno 140 milijardi $ za godinu 1977.
Članstvo
[uredi | uredi izvor]Organizacija ima 12 članica. Ispod je pobrojana lista sa datumima učlanjenja.
- Afrika
- Bliski istok
- Južna Amerika
Proizvođači nafte koji nisu članovi OPEC-a
[uredi | uredi izvor]- Evropa: Azerbejdžan, Norveška, Rusija i Velika Britanija.
- Sjeverna Amerika: Kanada, Meksiko i Sjedinjene Američke Države.
- Bliski istok: Oman i Jemen.
- Afrika: Gabon i Ekvatorijalna Gvineja.
- Južna Amerika: Brazil.
- Okeanija: Istočni Timor i Australija.
- Azija: Brunej i Kazahstan.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Our Mission". OPEC. Pristupljeno 16. 2. 2013.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]