Prijeđi na sadržaj

Oker

Izvor: Wikipedija
Slika konja u okeru iz francuske pećine Lascaux

Oker (njem. ocker < lat. ochra, bijeložut < grč. žut; blijed) je prirodni anorganski pigment kojemu je, uz veće primjese (prirodne) gline, glavni sastojak hidratizirani željezov(III) oksid (FeOOH x 0.4 H2O), a sadrži i nešto manganovih i kalcijevih spojeva. Porastom udjela željeza (i mangana) boja okera prelazi iz žute u smeđu i crvenosmeđu. Boju mijenja i žarenjem; najprije postaje intenzivnijom, a zatim prelazi i tamnije nijanse uz istodobno povećanje pokrivne moći.

U prahistoriji se oker upotrebljavao za bojenje i slikanje, ali i u obredne svrhe. Crveni oker simbolizira boju života i stari su mu narodi pripisivali snagu krvi. Već od paleolitika rabio se za posipanje tijela pokojnika ili se pokojniku prilagao u grob kao grumen. Zbog toga su i neke prahistorijske zajednice dobile ime prema tom običaju, primjerice kultura grobova s okerom. Poslije se rabio kao važan pigment za boje i lakove, a danas su ga iz uporabe gotovo potpuno istisnuli sintetski željezni oksidi, pa se žuti sintetski željezni oksid također naziva okerom.

Izvor

[uredi | uredi kod]