Prijeđi na sadržaj

Paghjella

Izvor: Wikipedija
Cantu in paghjella, tradicijsko svjetovno i liturgijsko pjevanje s Korzike
UNESCO – Nematerijalna svjetska baština
Cantu in paghjella, tradicijsko svjetovno i liturgijsko pjevanje s Korzike
Francuska
Regija: Europa i Sjeverna Amerika
Godina upisa: 2009.
Ugroženost: 2009. -
Poveznica: UNESCO:00315

Paghjella (korzikanski za „uparene”, množ. paghjelle) je vrsta polifonijskog narodnog muškog pjevanja s Korzike (Francuska) koje se obično sastoji od osam vrsta rime gdje svaka riječ tvori poetični ritam.[1] Paghjella više naglašava glasove nego riječi, pa su tako njihovi stihovi poprilično oštri, pa čak i nasilni, što odgovara snažnim glasovima. Obično ju izvode tri muškarca od kojih svaki ima određenu ulogu:

  • A seconda (koji predstavlja mudrost) je vodeći vokal koji pjeva glavnu temu.
  • U bassu (koji predstavlja snagu) je najdublji glas koji prati i potpomaže glavnu temu.
  • A terza (koji predstavlja ljepotu) je pjevač s najvišim glasom, te on ukrasima (ribuccati) pridonosi bogatstvu pjesme, osobito njezinom raskošnom završetku.

Ovakvo pjevanje zahtjeva simbiozu pjevača koji se odlikuju značajnim improvizacijama, pa tako nema dvije slične paghjella skupine. Paghjella značajno koristi jeku i pjeva se a capella na različitim jezicima, uključujući korzikanski, sardinski, latinski i grčki. Nekad se pjevala isključivo tijekom liturgija, a danas je uglavnom svjetovno pjevanje za svečane, društvene i vjerske prilike; u baru ili seoskom trgu, te kao dio liturgijskih misa i procesija i tijekom poljoprivrednih sajmova.

Glavni način prijenosa je oralno, uglavnom kroz promatranje i slušanje, imitacijom i vježbanjem, najprije putem dječačkih zborova koji izvode svakodnevne liturgijske pjesme, a kasnije u adolescenciji putem lokalnih crkvenih zborova.

Kao najreprezentativniji izraz korzikanske kulture paghjella je upisana na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi.[2]

Usprkos napora njegovih praktikanata da revitaliziraju svoje repertoare, paghjella je postupno izgubila vitalnost zbog snažnog pada međugeneracijskog prijenosa uzrokovanog iseljavanjem mlađe generacije i posljedičnim osiromašenjem pjevačkog repertoara. Ako se ne poduzmu neke mjere zaštite paghjella će prestati postojati u sadašnjem obliku i preživjet će samo kao turistički proizvod lišen društvenih spona koje mu daju pravo značenje. Zbog toga je 2009. godine paghjella upisana i na popis nematerijalne baštine u opasnosti.[2]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ paghjella.com (fr.) Preuzeto 24. prosinca 2012.
  2. ↑ a b Cantu in paghjella, a secular and liturgical oral tradition of Corsica UNESCO-ovim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 24. prosinca 2012.

Poveznice

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
v • u
Svjetska baština u Francuskoj
Kulturna dobra (43)
Episkopalni grad Albi (2010.) • Rimski i romanički spomenici u Arlesu (1981.) • Kraljevske solane u Arc-et-Senansu (1982.) • Stara jezgra Avignona (1995.) • 23 zvonika Beffroi1) (1999.) • Mjesečeva luka Bordeauxa (2007.) • Katedrala u Bourgesu (1992.) • Klimati i teroari Burgundije (2015.) • Canal du Midi (1996.) • Povijesni grad i utvrda Carcassonne (1997.) • Mediteranski poljoprivredno-pastirski kulturni krajolik Caussesa i Cévennesa (2011.) • Champagne brda, kuće i podrumi (2015.) • Oslikana špilja Chauvet-Pont d’Arc (2014.) • Svjetionik Cordouan (2021.) • Dvorac Fontainebleau s parkom (1981.) • Opatija Fontenay (1981.) • Grande Île i Neustadt u Strasbourgu (1988.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu5) (2016.) • Obnovljeno središte Le Havrea (2005.) • Povijesna mjesta u Lyonu (1998.) • Mont Saint Michel i njegov zaljev (1979.) • Katedrala Notre-Dame u Amiensu (1981.) • Katedrala Notre-Dame u Chartresu (1979.) • Notre-Dame, Bazilika Saint-Remi i palača Tau u Reimsu (1991.) • Dolina rijeke Loire između Sully-sur-Loire i Chalonnesa (2000.) • Nica (2021.) • Rimski spomenici u Orangeu uključujući kazalište i slavoluk (1981.) • Pont du Gard (1985.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa 2) (2011.) • Srednjevjekovni trgovački grad Provins (2001.) • Francuski dio puta Svetog Jakova prema Santiago de Composteli3) (1998.) • Vinogradsko područje Saint-Emiliona (1999.) • Opatijska crkva Saint-Savin-sur-Gartempe (1983.) • Obala Seine u Parizu (1991.) • Stanislavov trg zajedno s trgovima Place de la Carrière i Place d'Alliance u Nancyju (1983.) • Taputapuātea6) (2017.) • Vaubanove utvrde (2008.) • Versajska palača (1979.) • Opatija Vézelay s brežuljkom (1979.) • Prapovijesni lokaliteti u dolini Vézère (Lascaux, Cro-Magnon, La Madeleine, Le Moustier) (1979.) • Lječilišni grad Vichy (2021.) • Maison Carrée (2023.)
Francuska zastava
Prirodna dobra (6)
Bukove prašume Karpata i drugih područja Europe (2021.) • Chaîne des Puys, tektonska arena rasjeda Limagne (2018.) • Francuski južni teritoriji i mora (2019.)6) • Lagune Nove Kaledonije6) (2008.) • Nacionalni park Réunion6) (2010.) • Zaljev Porto uključujući park prirode Scandola na Korzici (1983.)
Mješovita dobra (1)
Nematerijalna
svjetska baština (12)
Alençonska čipka, vještina pravljenja (2010.) • Aubussonska tapiserija (2009.) • Cantu in paghjella sekularno i liturgijsko pjevanje s Korzike (2009.) • Compagnonnage, mreža za prenošenje znanja i identiteta (2010.) • Equitation, francuska škola jahanja (2011.) • Fest-noz, festivalno okupljanje zajedničkih tradicionalnih plesova Bretanje (2012.) • Festivali vatre ljetnog suncostaja na Pirenejima3) (2015.) • Karneval u Granvilleu (2016.) • Francuski gastronomski obrok (2010.) • Francuska tradicija crtanja krovišta (2009.) • Maloya6) (2009.) • Gwoka6) (2014.) • Procesija divova i zmajeva1) (208.) • Procesije kostiju Limousina (2013.) • Sokolarstvo 4)(2010.)

1) Zajednička svjetska baština Belgije i Francuske  2) Zajedno s 5 drugih alpskih zemalja  3) Zajednička svjetska baština Francuske i Španjolske  4) Nematerijalna svjetska baština više zemalja  5) Nematerijalna svjetska baština više zemalja  6) Francuski prekomorski posjedi  

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Paghjella&oldid=6861476"