Passamaquoddy
Passamaquoddy (Quoddy, St. Croix Indijanci, Unchechauge, Unquechauge, Machias Tribe, Peskotomuhkati, Pestomuhkati), jedno od plemena američkih Indijanaca porodice Algonquian, članova labavog plemenskog saveza Abenaki, naseljenih u području zaljeva Passamaquoddy, rijeke St. Croix River i jezera Schoodic Lake u američkoj državi Maine i kanadskoj provinciji New Brunswick. Danas žive na rezervatima Pleasant Point (preko 2,000) i Indian Township (preko 1,300).
Naziv Passamaquoddy dolazi iz domorodačkog naziva Peskotomuhkati, u značenju 'place where pollock are plentyful' ili "those who spear pollock", od "peskotom" = pollock, "-uhke" = spear (glagol), "-ati" = people. Ova riba (atlantski pollack ili pollock) pripada rodu pollachius, a Indijanci su je prakticirali loviti kopljem. Uz već navedene nazive nazivani su i Opanango, Pesmokant, Scotuks i Scootuck.
Po imenima poznata su njihova sela Gunasquamekook ili Qonasqamkuk, njihovo glavno središte (sada St. Andrews), Imnarkuan (današnji Pembroke, Maine), Machias, Sebaik i Sipayik, danas rezervat Pleasant Point Passamaquoddy. Ostala su bila na Lewis Islandu i Calais u Maine, te neka na kanadskoj strani rijeke St. Croix. Nadalje tu su još sela: Mud-doc-mig-goog (Peter Dana Point), blizu Princetona u Maine. N'tolonapemk (Village at Meddybemps), Motopehsok (Meddybemps Lake), Kethonosk (Dennys River), Kci-punamuhkatik (Sipp Bay, Pembrook), Penomahqanihkuk (Pennamaquan Lake), Kapskuk (Cobscook Bay), Skutik (St. Croix River), Mekaluwakakom (Magurrewock Stream), Wapskonikonok (River/Portage Woodland), Kepamkewis (East Machias).
Passamaquoddy su nastanjivali cijelo područje oko zaljeva Passamaquoddy i krajeve uz rijeku St. Croix i jezero Schoodic, a njihova prisutnost u ovim krajevima je prema arheološkim nalazima je veoma stara, a njihova ekonomija u području zaljeva Passamaquoddy strogo orijentirana prema moru. prvi susret sa bijelcima dogodio se najkasnije 1604. kada susreću Samuel de Champlaina, no još ranije ove krajeve je istraživao Giovanni da Verrazano. Pritisak bijelaca smanjuje njihov teritorij pa su 1866 smješteni poglavito u selu Sebaik na južnoj strani zaljeva blizu Perryja, i na toku Lewis. Od njihove populacije koja je 1600. iznosila oko 2,000. pandemija im je 1617. odnesla 75% populacije, da bi 1700. iznosila tek 150 duša. Broj im polako raste tek nakon 1825. (379), 1930. (435), 1989. (1,497).
Passamaquoddy su živjeli od ribolova i lova a uzgajali su i kukuruz, grah i tikvu. Njihove nastambe čunjaste su kolibe od brezove kore, a sela sa velikom kućom vijeća, ponekad su zaštićena palisadama. Tijekom jeseni i zime odlaze u unutrašnjost raspršeni po malenim skupinama. Svaki muškarac ima svoje vlastito lovačko područje koje je naslijedio od svog oca. Plemensko vijeće sastoji se od ratnog i civilnog poglavice te zastupnika iz pojedinih obitelji. Obitelj je proširena. Glooskap, čije se ime javlja u još nekoliko sličnih varijanti čest je gost legendi Penobscota i Passamaquoddyja.