Prva Petrova poslanica
Prva Petrova poslanica je dvadeset prva knjiga Novoga zavjeta. Kratica biblijskih knjiga je za ovu knjigu: 1 Pt.
Grčki jezik i književni sastav je jednostavan, ali odveć pravilan i elegantan za starog galilejskog ribara. No, iz same poslanice saznaje se da je pri sastavljanju sudjelovao Petrov tajnik Silvan (5,12) koji je, čini se, istovjetan sa Silom koji se spominje kao karizmatik u jeruzalemskoj crkvi (15,27) i koji je bio suradnik svetog Pavla u apostolatu. Možda se time mogu protumačiti idejne srodnosti između ove Petrove poslanice i nekih Pavlovih spisa, osobito Rimljanima i Efežanima. Postoje također dodirne točke između te poslanice i Poslanice apostola Jakova.
Poslanica je stilski živa i spontana te podsjeća na živu riječ.
Poslanica je do nas došla s Petrovim potpisom i autoritetom (Petar – apostol Isusa Krista). Međutim, vrlo je vjerojatno da je u taj posao bio upleten i Silvan.
Dve ili tri generacije posle Pavla, izvesni hrišćani su pisali poslanice pripisane Petru i Pavlu, među kojima su Prva Petrova poslanica.[1]
Pismo je upućeno kršćanima u Pontu, Galiciji, Kapadociji, Aziji i Bitiniji. Promotre li se točne granice tih pokrajina, tada to područje obuhvaća veći dio Male Azije, sjeverno od planine Taurus. Ali to vjerojatno nije najtočnije određenje. U vrijeme kada je pisana Poslanica pokrajine Bitinija i Pont zbog upravnih su razloga bile sjedinjene iako im Petar piše odvojeno. Stoga se nije nužno pozivati na rimske političke granice.
Nastanak Poslanice obično se smještalo u jedno od ova tri razdoblja: Trajanova vladavina (111.); Domicijanova vladavina (90.-100.) ili Neronova vladavina (62.-63.). Treba dometnuti i Ramsayev pogled, sasvim osobit, prema kojemu je Poslanica mogla biti napisana oko 80. godine. Najbolje odgovara vrijeme nešto prije Neronova progonstva 63. ili početkom 64.godine.
Prva Petrova poslanica sastoji se od pet poglavlja. Započinje kratkim uvodom, odnosno pozdravom «putnicima u raseljeništvu» (1,1-2). U njoj odzvanjaju prastare liturgijske formule i hvalospjevi, kao četiri hvalospjeva Kristu: 1,3-9; 1,18-21; 2,22-25; 3,18-22.
Na prvi hvalospjev nadovezuju se sljedeće opomene: Stavite svoju nadu u milost (r13), svetost (r14), ljubite jedan drugoga (r22). Drugi hvalospjev Kristu veliča otkupiteljsko djelo Božje po Kristu. U trećem hvalospjevu opisane su patnje sluge Jahvina u kojem su kršćani vidjeli prorečenu otkupiteljsku smrt Kristovu (2,22-25). Četvrti hvalospjev Kristu (3,18-22).
Duše starozavjetnih pravednika očekivale su otkupljene u Šeolu (3,19). Poslanica završava zaključkom i blagoslovom (5,12-14).
Petar u svojoj prvoj Poslanici, za koju kazuju da je nastala u Rimu, taj grad naziva i Vavilonom, govoreći: „Pozdravlja vas Crkva u Vavilonu" (I Petr. 5,19).[2]
- Blagoslov i pozdrav 1,1-2
- Zahvala Bogu za spasenje duša 1,3-12
- Poziv na svetost i budnost 1,13-21
- Potiče na bratsku ljubav i kršćansku jednostavnost 1,22 – 2,3
- Kršćani, izabrani Božji narod 2,4-10
- Opomena i poštivanje državnih vlasti 2,11-17
- Žene pokorne svojim muževima, a muževi obzirljivi prema ženama 3,1-7
- Svi jednodušni i predani Božjoj volji 3,8-17
- Kristov primjer 3,18-22
- Potiče ih da žive čisto i uredno jer se bliži Kristov dolazak 4,1-11
- Povjerenje u Boga i budnost 5,6-11
- Pozdrav i blagoslov 5,12-14
Prva Petrova poslanica možda kao nijedan drugi spis Novoga zavjeta, uvodi u teologiju i treminologiju prve Crkve.
- Bog je Otac (1,2.17), svemogući (5,6), stvoritelj (4,19), početnik spasenja (5,10).
- Isus Krist jest Gospodin (1,13; 2,13; 3,15), Sin Božji (1,3), koji je umro na križu za naše otkupljenje (3,18; 2,21-25), uskrsnuo od mrtvih (3,21; 1,3), sjedi o desnoj Očevoj (3,22) i opet će doći suditi žive i mrtve (4,5).
- Duh Sveti nekoć je pokretao proroke da svjedoče za Krista (1,11), a sada „počiva“ u vjernicima (4,14), da ih posveti (1,2) i ohrabri (4,14).
- Crkva je duhovna zgrada koju kao živo kamenje izgrađuju vjernici (2,5): oni sačinjavaju sveopće i svesvjetsko bratstvo (5,9; 1,22; 2,17; 3,8).
Prvom Petrovom poslanicom sam autor nas poziva na kršćansku poniznost (2,12-3,9), opominje nas da trebamo biti ustrajni u molitvi (4,7; 5,8) kako bi pružili otpor zlu, odnosno nepopuštanje đavlu (5, 8.9).
Stručnjaci za Novi Zavet ističu da ova poslanica predstavljaju Petra kako, što je teško poverovati, podstiču vernike da prihvate rimske konvencije.[3][4] Tako, na primer, u Prvoj Petrovoj Poslanici, „Petar" govori vernicima: „Budite dakle pokorni svakoj vlasti čovečijoj, Gospoda radi: ako caru, kao gospodaru" (2: 13). „Petar" takođe insistira da vernici prihvate glavne odgovornosti domaćeg života: „Tako i vi žene budite pokorne svojim muževima, da ako koji i ne veruje Reči..." (3:1); a muževi će „poštovati žene kao slabiji sud" (3:7). Robovi moraju služiti gospodare, kao da služe samog Gospoda, a gospodari, za uzvrat, ne smeju zlostavljati svoje robove; deca moraju roditelje slušati i podrediti im se. (22: 18-22; 5:5).
- ↑ Elejn Pejgels - Poreklo Satane (scribd)
- ↑ Eusebije, Istorija crkve (scribd)
- ↑ David L. Balch, Let Wives Be Submissive: The Domestic Code in I Peter. Chico, CA: Scholars Press, 1982.
- ↑ John Elliott, A Home for the Homeless: A SociologicaI Exegesis of 1 Peter, Its Situation and Strategy. Philadelphia: Fortress, 1981.
- A. M. Stibbs, Prva Petrova, Tumačenje Prve Petrove poslanice, Dobra Vest, Novi Sad 1989.
- W. Harrington, Uvod u Bibliju, Spomen objave (IV), Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1995.
- Jeruzalemska Biblija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2000.