Idi na sadržaj

Razvojni poremećaj

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Razvojni poremećaj
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10F80-F84
ICD-9299, 315
MeSHPsihijatrija *Oblast: Psihijatrija

Poremećaji u razvoju čine grupu psihijatrijskih stanja koja potiču iz djetinjstva i koja uključuju ozbiljna oštećenja u različitim oblastima. Postoji nekoliko načina upotrebe ovog izraza.[1] Najuži koncept koristi se u kategoriji "Specifični poremećaji psihološkog razvoja" u ICD-10.[1] Ovi poremećaji uključuju poremećaj jezičnog razvoja, poremećaj učenja, motorni poremećaji i spektar autizma.[2] U šire definicije uključen je ADHD, a termin koji se koristi je neurorazvojni poremećaji.[1] Ipak, drugi uključuju asocijalno ponašanje i shizofreniju, koji započinje u djetinjstvu i nastavlja se kroz io život.[1] Međutim, ova dva posljednja stanja nisu toliko stabilna kao drugi razvojni poremećaji i ne postoje isti dokazi o zajedničkoj genetičkoj odgovornosti.[1]

Poremećaji u razvoju prisutni su od rane životne dobi. Većina se poboljšava s odrastanjem djeteta, ali neka uključuju i oštećenja koja se nastavljaju do kraja života. Imaju snažnu genetičku komponentu, a više je pogođenih muškaraca nego žena.[1]

Pojava

[uredi | uredi izvor]

Teškoće u učenju dijagnosticiraju se kada su djeca manja i tek polaze u školu. Većina smetnji u učenju nalazi se ispod devet godina.[3]

Mala djeca s poremećajima komunikacije možda uopće ne govore ili mogu imati ograničen rječnik za svoje godine. Neka djeca s poremećajima komunikacije imaju poteškoća u razumijevanju jednostavnih pravaca ili nisu u mogućnosti imenovati predmete.[4] Većina djece s komunikacijskim poremećajima mogu govoriti kad pođu u školu, ali i dalje imaju problema s komunikacijom.[4] U školskoj dobi djeca često imaju problema s razumijevanjem i formuliranjem riječi.[4] Tinejdžeri mogu imati više poteškoća s razumijevanjem ili izražavanjem apstraktnih ideja.[4]

Uzroci

[uredi | uredi izvor]

Naučno ustraživanje uzroka razvojnih poremećaja uključuje mnogo različitih teorija. Neke od glavnih razlika između ovih teorija uključuju da li okoliš narušava normalan razvoj, ako su abnormalnosti unaprijed utvrđene ili su oni proizvodi ljudske evolucijske historije koji postaju poremećaji u modernom okruženju.[5] Do normalnog razvoja dolazi interakciomcijom okolinskih i genetičkih uticaja. Teorije se razlikuju u dijelu koji svaki faktor mora učestvovti u normalnom razvoju, utičući na taj način na koji su abnormalnosti uzrokovane.[5]

Jedna od teorija koja podržava uzroke razvojnih poremećaja u okruženju uključuje stres u ranom djetinjstvu. Istraživač i dječji psihijatar Bruce D. Perry, teoretizira da razvojni poremećaji mogu biti uzrokovani traumatizacijom u ranom djetinjstvu.[6] U svojim radovima poredi razvojne poremećaje kod traumatizirane djece s odraslima s posttraumatskim stresnim poremećajem, povezujući ekstremni okolišni stres sa uzrokom razvojnih poteškoća.[6] Ostale teorije stresa sugeriraju da se čak i mali stresovi mogu akumulirati da rezultiraju emocijskim, ponašajućim ili socijalnim poremećajima kod djece.[7]

U studiji iz 2017.[8][9] testirano je svih 20.000 gena u oko 4.300 porodica sa djecom s rijetkim razvojnim poteškoćama u UK i Irskoj, kako bi utvrdio da li te poteškoće imaju genetičku osnovu. Otkrili su 14 novih razvojnih poremećaja uzrokovanih spontanim genetičkim mutacijama koje nisu pronađene ni kod jednog roditelja (kao što je greška u genu CDK13). Procijenili su da se oko 1/300 djece rodi sa spontanim genetičkim mutacijama, povezanim s rijetkim razvojnim poremećajima.[10]

Tipovi

[uredi | uredi izvor]

Poremećaj iz autističnog spektra (ASD)

[uredi | uredi izvor]

Dijagnoza

[uredi | uredi izvor]

Prvi dijagnosticirani slučaj ASD objavio je 1943. američki psihijatar Leo Kanner. Širok je raspon slučajeva i težine ASD-a pa je vrlo teško otkriti prve znakove ASD-a. Dijagnoza ASD može se precizno postaviti prije nego dijete napuni tri godine, ali dijagnoza obično se ne potvrđuje sve dok dijete nešto starije. Dob dijagnoze može se kretati od devet mjeseci do 14 godina, a prosječna starost u SAD-u je četiri godine.[11] U prosjeku se svaki slučaj ASD testira u tri različita dijagnostička centra prije nego što se potvrdi. Rano dijagnosticiranje poremećaja može umanjiti porodični stres, ubrzati upućivanje na posebne obrazovne programe i uticati na planiranje porodice.[12] Pojava ASD-a kod jednog djeteta može povećati rizik da sljedeće dijete dobije ASD za 50 do 100 puta.

Abnormalnosti u mozgu

[uredi | uredi izvor]

Uzrok ASD-a još uvijek je neizvjestan. Ono što je poznato je da dijete sa ASD ima sveprisutan problem sa načinom na koji je mozak povezan. Utvrđeno je da su geni povezani sa receptorima za neurotransmitere (serotonin i gama-aminobuterna kiselina (GABA) i strukturnu kontrolu CNS-a (HOX geni) potencijalni ciljni geni koji utiču na ASD.[13] Poremećaj iz autističkog spektra je poremećaj mnogih dijelova mozga. Strukturne promjene se primjećuju u kori koja kontrolira više funkcije, senzaciju, pokrete mišića i pamćenje. I u malom mozgu vide se strukturni nedostaci koji utiču na motorne i komunikacijske vještine.[14] Ponekad je zahvaćen lijevi režanj mozga, što uzrokuje neuropsihološke simptome. Raspodjela bijele materije, nervnih vlakana koja povezuju različite dijelove mozga, je abnormalna. Corpus calosum, pojas nervnih vlakana koji povezuje lijevu i desnu hemisferu mozga, također je pogođen ASD-om. Studija je također otkrila da je 33% ljudi koji su patili od AgCC (ageneza žuljevitog tijela), stanja u kojem je djelotvorno ili potpuno odsutno to tijelo, imalo više ocjene od granične vrijednosti skrininga za autizam.[15]

Mozak djeteta s ASD-om raste vrlo povećanom brzinom i gotovo je u potpunosti izrastao do 10. Godine, što može biti povezano sa socijalnim oštećenjima s kojima se susreće ASD.[16][17]

Simptomi

[uredi | uredi izvor]

Simptomi ASD-a imaju širok raspon težine. Mogu se široko kategorizirati [13] kao sljedeće:

Trajni problemi u socijalnim interakcijama i komunikacijama
[uredi | uredi izvor]

To se uglavnom vidi zbog neodgovornosti u razgovorima, manjem sudjelovanjem u emocijama, nemogućnosti započinjanja razgovora, nemogućnosti tumačenja govora tijela, izbjegavanja kontakta očima i poteškoća u održavanju odnosa.

Ponavljajući obrasci ponašanja
[uredi | uredi izvor]

Ovi se obrasci mogu biti u obliku ponavljanih pokreta ruku ili fraza korištenih tokom razgovora. Rigidno pridržavanje rasporeda i nefleksibilnost prilagođavanja, čak i ako se u njihovu rutinu unesu manje promjene, također je jedan od simptoma ponašanja ASD-a. Isto tako, mogli bi pokazivati senzorne obrasce, kao što su ekstremna averzija prema određenim mirisima ili ravnodušnost prema bolu ili temperaturi.

Postoje i različiti simptomi u različitoj dobi, na osnovu razvojnih prekretnica. Djeca između 0 i 36 mjeseci s ASD-om imaju nedostatak kontakta očima, izgleda da su gluha, nemaju socijalni osmijeh, ne vole da ih se dodiruje ili drži, imaju neobično senzorno ponašanje i pokazuju nedostatak imitacije. Djeca s ASD-om, između 12 i 24 mjeseci pokazuju nedostatak gestikulacije, radije su sama, ne pokazuju na predmete koji izazivaju interes, lajko su frustrirana izazovima i nedostatak funkcionalne igre. I na kraju, djeca u dobi od 24 do 36 mjeseci s ASD pokazuju nedostatak simboličke igre i neobično zanimanje za određene predmete ili predmete koji se kreću.[12]

Liječenje

[uredi | uredi izvor]

Ne postoji specifičan tretman za poremećaje autističkog spektra, ali postoji nekoliko tipova terapije, efikasnih za ublažavanje simptoma autizma, kao što je Primijenjena analiza ponašanja (ABA), govorna jezička terapija, radna terapija ili terapija senzorne integracije.

Primijenjenu analizu ponašanja (ABA) Američka akademija za pedijatriju smatra najefikasnijom terapijom za poremećaje autističkog spektra.[18] ABA se fokusira na podučavanje prilagodljivom ponašanju poput socijalnih vještina, vještina igre ili komunikacijskih vještina[19][20] i umanjenje problematičnog ponašanja poput samoozljeđivanja.[21] To se postiže izradom specijaliziranog plana koji koristi tehnike bihevioralne terapije, poput pozitivnog ili negativnog potkrepljenja, kako bi se vremenom podstaknulo ili obeshrabrilo određeno ponašanje.[22]

Radna terapija pomaže autističnoj djeci i odraslima da nauče svakodnevne vještine koje im pomažu u svakodnevnim zadacima, poput lične higijene i kretanja. Te se vještine zatim integriraju u njihov dom, školu i radno okruženje. Terapeuti će često pomagati pacijentima da nauče prilagoditi svoje okruženje svom nivou vještina.[23] Ova vrsta terapije može pomoći autističnim osobama da se više angažiraju u svom okruženju.[24] Radni terapeut će stvoriti plan zasnovan na pacijentovim potrebama i željama i surađivati s njima kako bi postigao postavljene ciljeve.

Govorna jezična terapija može pomoći osobama s autizmom koje trebaju razviti ili poboljšati komunikacijske vještine. Prema organizaciji Autism Speaks, „govorno-jezična terapija osmišljena je tako da koordinira mehaniku govora sa značenjem i društvenom upotrebom govora“.[24] Osobe s autizmom lošim funkcioniranjem možda neće biti sposobne komunicirati izgovorenim riječima. Govorni jezični patolozi (SLP) mogu nekoga naučiti kako učinkovitije komunicirati s drugima ili raditi na početku razvijanja govornih obrazaca.[25] SLP će stvoriti plan koji će se fokusirati na ono što djetetu treba.

Terapija senzorne integracije pomaže osobama s autizmom da se prilagode različitim tipovima senzornih podražaja. Mnoga djeca s autizmom mogu biti preosjetljiva na određene podražaje, poput svjetla ili zvukova, zbog čega mogu pretjerano reagirati. Druga možda neće reagirati na određene podražaje, poput nekoga tko im se obrati.[26] Mnoge varijante terapijskih aktivnosti uključuju oblik igre, kao što je korištenje ljuljački, igračaka i trampolina kako bi se pacijentima pomoglo senzornim podražajima.[24] Terapeut kreira plan koji se fokusira na vrstu stimulacija sa kojom je osobi potrebna integracija.

Poremećaj hiperaktivnosti s nedostatkom pažnje (ADHD)

[uredi | uredi izvor]

Poremećaj hiperaktivnosti deficita pažnje je poremećaj neurorazvoja koji se javlja u ranom djetinjstvu. ADHD pogađa 8 do 11% djece u školskoj dobi, ali budući da su kriteriji za dijagnosticiranje ADHD-a nejasni, mnogi istraživači vjeruju da je ovaj broj precijenjen. ADHD karakteriziraju značajni nivoi hiperaktivnosti, nepažljivosti i impulzivnosti. Postoje tri podtipa ADHD-a: pretežno nepažljivi, pretežno hiperaktivni i kombinirani (koji se predstavljaju i kao hiperaktivni i kao nepažljivi podtipovi).[27] ADHD je dvostruko češći kod dječaka nego kod djevojčica, ali vidi se da je hiperaktivni/impulzivni tip češći kod dječaka, dok nepažljivi tip jednako pogađa oba spola.[28]

Simptomi

[uredi | uredi izvor]

Simptomi ADHD-a uključuju nepažnju, impulzivnost i hiperaktivnost. Mnoga ponašanja koja su povezana sa ADHD-om uključuju lošu kontrolu nad postupcima, što rezultira ometajućim ponašanjem i akademskim problemima. Drugo područje na koje utiču ovi poremećaji je socijalno okruženje za osobu s tim poremećajem. Mnoga djeca koja imaju ovaj poremećaj pokazuju loše međuljudske odnose i bore se da se socijalno uklope sa svojim vršnjacima.[27] Studija ponašanja ove djece može pokazati povijest drugih simptoma kao što su nerviranje, promjene raspoloženja, poremećaji spavanja i agresivnost.[28]

Opcije liječenja

[uredi | uredi izvor]

Liječenje ADHD-a često uključuje kombinaciju psiholoških, bihevioralnih, farmaceutskih i obrazovnih savjeta i intervencija.

Bihevioralna terapija
[uredi | uredi izvor]

Sjednice savjetovanja, kognitivno-bihevioralne terapije (CBT), uvođenja promjena u okruženju u buci i vizuelne stimulacije neke su tehnike upravljanja ponašanjem. Ali uočeno je da je sama bihevioralna terapija manje efikasna od terapije samo stimulativnim lijekovima.

Terapija lijekovima
[uredi | uredi izvor]

Lijekovi koji se obično koriste u liječenju ADHD-a su prvenstveno stimulanti kao što su metilfenidat i lisdeksamfetamin i nestimulansi poput atomoksetina. Mogli bi izazvati nuspojave poput glavobolje, bolova u želucu, depresije i poremećaja spavanja.

SSRI antidepresivi mogu biti od pomoći i mogli bi pogoršati simptome ADHD-a. Međutim, ADHD se često pogrešno dijagnosticira kao depresija, posebno kada nema hiperaktivnosti.

Ostali poremećaji

[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b c d e f Michael Rutter; Dorothy V. M. Bishop; Daniel S. Pine; et al., ured. (2008). Rutter's Child and Adolescent Psychiatry. Dorothy Bishop and Michael Rutter (5th izd.). Blackwell Publishing. str. 32–33. ISBN 978-1-4051-4549-7.
  2. ^ "ICD 10". priory.com.
  3. ^ National, Disabilities Learning (1982). "Learning disabilities: Issues on definition". Asha. 24 (11): 945–947.
  4. ^ a b c d Communication Disorders. (n.d.). Children's Hospital of Wisconsin in Milwaukee, WI, Retrieved December 6, 2011, from http://www.chw.org/display/PPF/DocID/ Arhivirano 26. 4. 2012. na Wayback Machine
  5. ^ a b Karmiloff Annette (oktobar 1998). "Development itself is key to understanding developmental disorders". Trends in Cognitive Sciences. 2 (10): 389–398. doi:10.1016/S1364-6613(98)01230-3. PMID 21227254. S2CID 38117177.
  6. ^ a b Perry, Bruce D. and Szalavitz, Maia. "The Boy Who Was Raised As A Dog", Basic Books, 2006, p.2. ISBN 978-0-465-05653-8
  7. ^ Payne, Kim John. “Simplicity Parenting: Using the Extraordinary Power of Less to Raise Calmer, Happier, and More Secure Kids”, Ballantine Books, 2010, p. 9. ISBN 9780345507983
  8. ^ "Deciphering Developmental Disorders (DDD) project". www.ddduk.org. Wellcome Trust Sanger Institute. Pristupljeno 27. 1. 2017.
  9. ^ McRae, Jeremy F.; Clayton, Stephen; Fitzgerald, Tomas W.; Kaplanis, Joanna; Prigmore, Elena; Rajan, Diana; Sifrim, Alejandro; Aitken, Stuart; Akawi, Nadia (2017). "Prevalence and architecture of de novo mutations in developmental disorders" (PDF). Nature. 542 (7642): 433–438. Bibcode:2017Natur.542..433M. doi:10.1038/nature21062. PMC 6016744. PMID 28135719.
  10. ^ Walsh, Fergus (25. 1. 2017). "Child gene study identifies new developmental disorders". BBC News. Pristupljeno 27. 1. 2017.
  11. ^ "Hunting for Autism's Earliest Clues". Autism Speaks. 18. 9. 2013.
  12. ^ a b Dereu, Mieke. (2010). Screening for Autism Spectrum Disorders in Flemish Day-Care Centers with the Checklist for Early Signs of Developmental Disorders. Springer Science+Business Media. 1247-1258.
  13. ^ a b "Autism Spectrum Disorders - Pediatrics". MSD Manual Professional Edition. Pristupljeno 30. 10. 2019.
  14. ^ "Autism: Facts, causes, risk-factors, symptoms, & management". FactDr. 25. 6. 2018. Pristupljeno 30. 10. 2019.
  15. ^ Lau, Yolanda C.; Hinkley, Leighton B. N.; Bukshpun, Polina; Strominger, Zoe A.; Wakahiro, Mari L. J.; Baron-Cohen, Simon; Allison, Carrie; Auyeung, Bonnie; Jeremy, Rita J.; Nagarajan, Srikantan S.; Sherr, Elliott H. (maj 2013). "Autism traits in individuals with agenesis of the corpus callosum". Journal of Autism and Developmental Disorders. 43 (5): 1106–1118. doi:10.1007/s10803-012-1653-2. ISSN 0162-3257. PMC 3625480. PMID 23054201.
  16. ^ Gotts S. J.; Simmons W. K.; Milbury L. A.; Wallace G. L.; Cox R. W.; Martin A. (2012). "Fractionation of social brain circuits in autism spectrum disorders". Brain. 135 (9): 2711–2725. doi:10.1093/brain/aws160. PMC 3437021. PMID 22791801.
  17. ^ Subbaraju V, Sundaram S, Narasimhan S (2017). "Identification of lateralized compensatory neural activities within the social brain due to autism spectrum disorder in adolescent males". European Journal of Neuroscience. 47 (6): 631–642. doi:10.1111/ejn.13634. PMID 28661076. S2CID 4306986.
  18. ^ Myers, Scott M.; Johnson, Chris Plauché (1. 11. 2007). "Management of Children With Autism Spectrum Disorders". Pediatrics. 120 (5): 1162–1182. doi:10.1542/peds.2007-2362. ISSN 0031-4005. PMID 17967921.
  19. ^ "Applied Behavioral Analysis (ABA): What is ABA?". Autism partnership.
  20. ^ Matson, Johnny; Hattier, Megan; Belva, Brian (January–March 2012). "Treating adaptive living skills of persons with autism using applied behavior analysis: A review". Research in Autism Spectrum Disorders. 6 (1): 271–276. doi:10.1016/j.rasd.2011.05.008.
  21. ^ Summers, Jane; Sharami, Ali; Cali, Stefanie; D'Mello, Chantelle; Kako, Milena; Palikucin-Reljin, Andjelka; Savage, Melissa; Shaw, Olivia; Lunsky, Yona (novembar 2017). "Self-Injury in Autism Spectrum Disorder and Intellectual Disability: Exploring the Role of Reactivity to Pain and Sensory Input". Brain Sci. 7 (11): 140. doi:10.3390/brainsci7110140. PMC 5704147. PMID 29072583.
  22. ^ "Applied Behavioral Strategies - Getting to Know ABA". Arhivirano s originala, 6. 10. 2015. Pristupljeno 16. 12. 2015.
  23. ^ fact sheet.ashx "Occupational Therapy's Role with Autism" Provjerite vrijednost parametra |url= (pomoć). American Occupational Therapy Association.
  24. ^ a b c "What Treatments are Available for Speech, Language and Motor Issues?". Autism Speaks. Arhivirano s originala, 22. 12. 2015. Pristupljeno 16. 12. 2015.
  25. ^ for you/parents-and-cares/pc speech and language therapy.aspx "Speech and Language Therapy" Provjerite vrijednost parametra |url= (pomoć). Autism Education Trust.[mrtav link]
  26. ^ Smith, M; Segal, J; Hutman, T (2007). "Autism Spectrum Disorders". journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  27. ^ a b Tresco, Katy E. (2004). Attention Deficit Disorders: School-Based Interventions. Pennsylvania: Bethlehem.
  28. ^ a b "Attention-Deficit/Hyperactivity Disorder (ADD, ADHD) - Pediatrics". MSD Manual Professional Edition. Pristupljeno 30. 10. 2019.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

Šablon:Mentalni i poremećaji ponašanja Šablon:Disleksija i specifični razvojni poremećaji Šablon:Pervazivni razvojni poremećaji

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Razvojni_poremećaj&oldid=3656245"