Roger Ducos
| Roger Ducos | |
|---|---|
 | |
| Mandat 19. lipnja 1799. – 10. studenog 1799. | |
| Prethodnik | Louis Marie de La Révellière-Lépeaux |
| Nasljednik | Konzulat |
| Mandat 10. studenog 1799. – 12. prosinca 1799. | |
| Prethodnik | Direktorij |
| Nasljednik | Jean Jacques de Cambacérès Charles-François Lebrun |
| Rođenje | 25. srpnja 1747. Montfort-en-Chalosse, Francuska
|
| Smrt | 16. ožujka 1816. Ulm, Njemačka(tada Rajnska Konfederacija) |
Grof Pierre Roger Ducos (Montfort-en-Chalosse, 25. srpnja 1747. - Ulm, 16. ožujka 1816.) je bio francuski političar iz perioda Revolucije i Prvog Carstva, zastupnik u Nacionalnom konventu te privremeni konzul Prve Republike.
Rođen u Montfort-en-Chalosseu u plemićkoj obitelji, Ducos je izabran u Konvent kao zastupnik za departman Landes. U Konventu nije bio član nijedne istaknute frakcije te je sjedio zajedno s nezavisnim zastupnicima koji su uglavnom odlučivali glasovanja u tijesnim situacijama. Iako je glasovao za smrt Louisa XVI, njegova uloga u Konventu nakon toga bila je praktički nepostojana. Kasnije je bio član Savjeta pet stotina, čiji je predsjednik bio tokom puča 18. fruktidora.
Po isteku mandata postaje sudac, ali nakon puča 30. prairiala, imenovan je jednim od pet direktora. Kao direktor je služio sve do 10. studenog 1799., kada je to tijelo službeno ukinuto.
Godine 1799., Ducos je podržao Napoleonov puč te je ubrzo ušao u sastav privremenog Konzulata zajedno s Napoleonom i opatom Sieyèsom. Kada se Konzulat stabilizirao, Ducos je postao potpredsjednik Senata. Iako je tokom Prvog Carstva višestruko odlikovan, 1814. godine prestaje njegova podrška Napoleonu tako da Ducos glasuje za njegovo uklanjanje. Pokušao se približiti vlastima restauracije, ali je 1816. poslan u egzil temeljem zakona o regicidu. Poginuo je u Ulmu u prometnoj nesreći.