Prijeđi na sadržaj

Samostan svetog Stjepana

Koordinate: 38°58′45.75″N 45°28′23.71″E / 38.9793750°N 45.4732528°E / 38.9793750; 45.4732528
Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Samostan sv. Stjepana)
Kompleksi armenskih samostana u Iranu
Svjetska baštinaUNESCO
}}
Država Iran
Godina uvrštenja2008. (33. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloii, iii, vi
Ugroženost
PoveznicaUNESCO:1262
Koordinate38°58′45.75″N 45°28′23.71″E / 38.9793750°N 45.4732528°E / 38.9793750; 45.4732528
Samostan sv. Stjepana na zemljovidu Irana
Samostan sv. Stjepana
Samostan sv. Stjepana
Lokacija samostana sv. Stjepana u Iranu

Samostan svetog Stjepana (arm. Սուրբ Ստեփանոս վանք, Maghartavank) je stari samostan Armenske apostolske crkve koji se nalazi u planinskom području sjeverne iranske pokrajine Zapadni Azarbajdžan, oko 15 km sjeverozapadno od grada Džolfe.

Panorama Samostana sv. Stjepana
Panorama Samostana sv. Stjepana

Smješten je u dubokom klancu rijeke Aras, s iranske strane na granici s Azerbajdžanom. Izgrađen je u 9. stoljeću i oštetilo ga je nekoliko potresa tijekom stoljeća, ali i ratovi Bizantskog Carstva sa Seldžucima od 11.12. stoljeća. Obnovljen je kada su Iranom vladali Ilhanidi, oko 1320. godine. Samostan je tada doživio sjajan kulturni i intelektualni vrhunac; u to vrijeme nastaju brojna umjetnička i književna djela, slike i iluminirani rukopisi, o temama vezanim uz religiju, povijest i filozofiju. Mnogo od ikonografske i književne izvorne produkcije Samostana svetog Stjepana danas se čuva u Erevanu (Armenija).

U ranom 15. stoljeću, novi iranski vladari Safavidi potvrđuju svoju zaštitu armenskih kršćana obnovom njihovih samostana. Međutim, ovo područje postaje mjesto osmanskih osvajanja, koji kontroliraju središnju i zapadnu Armeniju od 1513. godine. Iranski šah Abas I. zbog strateških je razloga 1604. godine odlučio preseliti 250 – 300 tisuća Armenaca prema središtu Irana, zbog čega su samostani ostali zanemareni. Međutim, u kontekstu obnove vlasti protiv Turaka, Safavidi su 1650. godine poduzeli obnovu ovih samostana, i njihova vjerskog života. Tako je 1700. godine Samostan sv. Stjepana opisao francuski putopisac Jean-Baptiste Tavernier kao relikt armenske kulture.

Samostan svetog Stjepana jedan je od tri armenska samostanska kompleksa u Iranu (druga dva su Samostan sv. Tadeja i kapela Dzordzor) koji su upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 2008. godine kao "svjedočanstvo jedinstvenih vrijednosti armenske arhitekture i tradicije ukrašavanja koje su preživjele skoro 2000 godina". Samostan svjedoči o međudjelovanju armenske arhitekture i umjetnosti s utjecajima iz drugih kultura: bizantskom, pravoslavnom, asirskom, iranskom i islamskom.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Samostan svetog Stjepana