Prijeđi na sadržaj

Sebastian Kurz

Izvor: Wikipedija
Sebastian Kurz
Rođenje27. kolovoza 1986.
Beč, Austrija
StrankaAustrijska narodna stranka
Zanimanjepolitičar
Kancelar Republike Austrije
7. siječnja 2020. – 11. listopada 2021.
PredsjednikAlexander Van der Bellen
PrethodnikBrigitte Bierlein
NasljednikAlexander Schallenberg
Kancelar Republike Austrije
18. prosinca 2017. – 28. svibnja 2019.
PrethodnikChristian Kern
NasljednikBrigitte Bierlein
Ministar vanjskih poslova Republike Austrije
16. prosinca 2013. – 18. prosinca 2017.
PremijerWerner Faymann
Christian Kern
PrethodnikMichael Spindelegger
Predsjednik Austrijske narodne stranke
15. svibnja 2017. –

Sebastian Kurz (Beč, 27. kolovoza 1986.), austrijski političar i najmlađi kancelar u austrijskoj povijesti.

Rani život

[uredi | uredi kôd]

Rođen je 1986. godine u Beču, kao jedino dijete u katoličkoj obitelji majke Elisabeth, srednjoškolske učiteljice, i oca Josefa, tehničara.[1] U rodnom Beču pohađao je pučku i srednju školu. Poslije državne mature 2004., pohađao je vojni rok, nakon kojeg upisuje smjer odvjetništva na Pravnom fakultetu Bečkog sveučlišta. Ubrzo napušta studij kako bi se posvetio politici.[2]

Politička karijera

[uredi | uredi kôd]

S 24 godine postao je gradski vijećnik u Beču, s 25 državni tajnik za useljavanje, a s 27 ministar vanjskih poslova, najmlađi šef diplomacije u svijetu.[3] Na toj je dužnosti pokazao gotovo državničke sposobnosti ravnopravno komunicirajući s kolegama iz drugih zemalja te se istaknuo u pregovorima o iranskom nuklearnom programu 2015. u Beču. Oštro je kritizirao apsolutističku vladavinu Recepa Tayyipa Erdoğana u Turskoj te je Austrija tijekom njegova mandata bila jedina članica EU koja je zahtijevala raskid pregovora o pristupanju Turske EU.[4]

U svibnju 2017. izabran je za predsjednika Austrijske narodne stranke, nakon što su visoki stranački dužnosnici prihvatili njegov ultimatum od sedam točaka: dali su mu otvorene ruke da sam bira svoje suradnike i predsjedništvo stranke, da sam formira izbornu listu i odluči s kim će koalirati. Uz sve navedeno, privaćeno je da na izbore izađe kao čelnika ÖVP-a, več pod imenom “Lista Sebastiana Kurza”.[5] U javnosti je bio ocijenjen spasiteljem dugo godina bezidejne stranke, zbog čega su ga uspoređivali s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom i prozvali "Wunderwuzzlom" (čudom od djeteta).[3][4]

Svoj izborni program za parlamentarne izbore temeljio je na svom sloganu "Vrijeme je", uspješnim javnim nastupima u televizijskim debatama te jasnim stavom prema migracijskoj krizi, prema kojem se zalagao za ukidanje tzv. "balkanske" i "mediteranske rute" i politiku zavorenih granica kakvu je vodio i tijekom ministarskog mandata. Istaknuo je i važnost borbe protiv arapskog utjecaja u zemljama Jugoistočne Europe, posebice problem vehabizma i islamskog ekstremizma i fundamentalizma u BiH.[3] Osim imena, želeći se simbolično ograditi od zastarjele politike ÖVP-a, promijenio je boju iz crne (tradicionalne boje narodnjaka) u svijetlu tirkiznu, uz svoj prepoznatljiv izgled i sliku modernog političara.[6]

Već uoči samih izbora, prema anketama vodio je između 6 i 8 posto ispred protukandidata Christiana Kerna, bivšeg socijaldemokratskog kancelara, i Christiana Strachea, čelnika Slobodarske stranke (FPÖ-a). Kritičari su ga tijekom kampanje prozivali Kaiser (Car) in Mesija, aludirajući na Joerga Haidera, političara koji je spasio umiruću Slobodarsku stranku ojačavši je do te mjere da je 2000. ušla u sastav konzervativne vlade.[4]

Na prijevremenim parlamentarnim izborima odnio je pobjedu, zbog koje je izjavio kako će u Austriju uvesti "novu političku kulturu".[7] Nakon prebrojavanja rekordnih 889.000 glasova pristiglih dopisnim glasovanjem (poštom), kojima se trebala riješti tijesna utrka za drugo mjesto između socijaldemokrata i slobodara, 18. prosinca 2017. prisegnuo je pred predsjednikom Alexanderom van der Bellenom kako kancelar nove koalicijske vlade ÕVP-a i FPÖ-a i time postao najmlađi kancelar u povijesti Austrije i najmlađi europski državnik.[8]

Odjeci u javnosti

[uredi | uredi kôd]

Dan nakon proglašenja izborne pobjede i objavljivanja izbornih rezultata, 17. listopada 2017., njemački satirički časopis Titanic objavio je na svojoj naslovnici Kurzovu sliku s ciljnikom i naslovom Konačno moguće: Ubiti bebu Hitlera (Endlich möglich: Baby-Hitler töten), koju su austrijski mediji prozvali "pozivom na ubojstvo", a protiv časopisa istragu je pokrenula Austrijska policija preko Saveznog ureda za zaštitu ustavnog poretka i borbu protiv terorizma. Svojim naslovom, urednici časopisa aludirali su na tzv. djedov paradoks. Brojni njemački i austrijski mediji prozvali su časopis za ovaj istup.[9]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Kleine Zeitung, www.kleinezeitung.atArhivirana inačica izvorne stranice od 16. listopada 2017. (Wayback Machine) Unser Wahl-Special: Die Spitzenkandidaten im Video-Porträt (pristupljeno 18. prosinca 2017.)
  2. Stern, www.stern.de Der Außenminister, der sich mit der Türkei anlegt, 16. kolovoza 2017. (pristupljeno 18. prosinca 2017.)
  3. a b c Jutarnji list, www.jutarnji.hr Snježana Pavić. SEBASTIAN KURZ Najmlađi ministar želi biti najmlađi premijer, 27. kolovoza 2017. (pristupljeno 18. prosinca 2017.)
  4. a b c Tportal, www.tportal.hr V.B./HINA. Dečko koji obećava - Tko je Sebastian Kurz, čovjek koji želi postati najmlađi europski vođa?, 14. listopada 2017. (pristupljeno 18. prosinca 2017.)
  5. Jutarnji list, www.jutarnji.hr Vlado Vurušić. Nakon punih 70 godina reformira ÖVP i daje mu svoje ime: Sebastian Kurz, 16. svibnja 2017. (pristupljeno 18. prosinca 2017.)
  6. Narod, narod.hr HINA. Tko je Sebastian Kurz, čovjek koji želi postati najmlađi europski vođa?, 14. listopada 2017. (pristupljeno 18. prosinca 2017.)
  7. Narod, narod.hr HINA. Kurz nakon pobjede: Oduševljen sam, uvest ću Austriju u novu političku kulturu, 16. listopada 2017. (pristupljeno 18. prosinca 2017.)
  8. Narod, narod.hr Sebastian Kurz postao najmlađi kancelar u povijesti Austrije, 18. prosinca 2017. (pristupljeno 18. prosinca 2017.)
  9. Narod, narod.hr HINA/dž. Njemački satirički časopis pozvao na ubojstvo Sebastiana Kurza, 17. listopada 2017. (pristupljeno 18. prosinca 2017.)