Idi na sadržaj

Seleukidi

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Seleukidi su dinastija koja je vladala velikim dijelom Azijskog carstva Aleksandra III Velikog, u razdoblju 305. p. n. e.-64. p. n. e.

Dinastiju je osnovao Seleuk I Nikator, Aleksandrov general. 321. p. n. e. dobio je na upravu Babiloniju, kao satrap. U ratovima dijadosa od 311. p. n. e. Babilonija je u njegovom trajnom posjedu. 305. p. n. e. proglasio se kraljem. Seleukidi su vladali velikim područjima u Aziji sve do dolaska Rimskog imperija. Nakon 190. p. n. e. Seleukidima ostaje u posjedu samo Sirija, a u dinastiji nastaju stalne borbe za vlast. Poslije toga Seleukidi nisu dali značajnijeg vladara.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]